Stari grad Vukovar – Castrum Walkow

vukovarTekst: Dario Šošić

Od staroga grada Vukovara nije ostalo gotovo ništa, osim par komada podzida. Ime grada vezano je uz rijeku Vuku i u početku je glasilo Vukovo. Vukovo je stari naziv za Vukovar koji se prvi put u pisanim izvorima spominje kao Valko, Walk, Wolkov. Tragovi toga imena postoje u pisanim izvorima iz 1220. godine koji spominju Vukovsku županiju. U to je vrijeme Hrvatska u državnopravnoj zajednici s Ugarskom tako da je Vukovar u tom razdoblju bio čuvar hrvatskog identiteta u dunavsko-savskom međuriječju. Tada je Vukovar bio poznat po svojoj utvrdi koja je bila čvrsto uzidana na visokoj dunavskoj obali unutar koje su živjeli brojni trgovci, obrtnici i seljaci.

Već 1231. godine herceg Koloman dodjeljuje Vukovaru (tadašnjem Vukovu) status slobodnog kraljevskog grada (taj status je dobio među prvima, čak i prije Zagreba).

Povelja hercega Kolomana stanovnicima podgrađa uz tvrđavu Vukovo 1231. (prijevod sa latiskog).

“Koloman po milosti božjoj kralj i herceg cijele Slavonije pozdrav i svakom pozdrav i svako dobro. Brižljivošću mudrih je određeno da se sve ono što se zbiva u vremenu osnaži pismenim svjedočanstvom kako se u njemu ne bi izgubilo. Stoga želimo da dođe svima do znanja da smo našim građanima, koji borave ispod vukovske utvrde, to jest Teutonima, Saksonima, Ugrima i Slavenima, po savjetu i uz pristanak svih naših kmetova odredili takvu slobodu. Da je svaku parnicu koja nastane među njima osim prolijevanja,dužan presuđivati njihov načelnik kojeg će sami postavljati. A prolijevanje krvi ne može suditi sam, nego zajedno sa zapovjednikom utvrde,s kojim neka zajedno donosi presudu. Određujemo također da su od svakog dvora dužni davati, pošto prođu tri godine,polovicu fertona godišnje, i to tako da na blagdan sv. Jurja plaćaju po tri pondera. Određeno im je, ako netko između njih na samrti, može svoje imanje ostaviti kome god hoće. Određujemo im također da nitko ne može nikoga iz njihova mjesta svezana ili okovana izvući, ako prije toga nije osuđen. Osim toga, da ne bi bilo u čemu oskudijevali, predali smo im čitavo zemljište same utvrde koja se zove T. da na njemu stanuju i šumu na tom zemljištu koja se zove T. iz koje smo im dopustili da uzimaju drvo za izgradnju domova i dovršenje kuća. Dopustili smo im također slobodno ribarenje na Dunavu i rijeci Vuki. Određujemo također, ako tko hoće neka slobodno kad uzthjedne iseli, pošto proda sve stvari i kuće. Dodajemo da se nijedna parnica između njih ne presudi na dvoboj. A da se naša odredba ne može opozvati, po savjetu i uz pristanak naših kmetova smo zapovjedili da se ova isprava potvrdi zaštitom našeg pečata. A tu su prisutni naši kmetovi: ban Jula i njegov sin, drugi Jula, magister naših tavernika, Nikola zaladski, Opoj šomođski, Petar vukovski, Juraj baranjski, župani i mnogi drugi. Dano rukom magistra File, našeg notara, godine od utjelovljenja Gospodnjeg 1231.“

1347. godine dolazi do promijene imena grada Vukovo u ime Walcowar koje je u izmijenjenom obliku ostalo i do danas. Tada je u Vukovaru bilo sjedište velike Vukovske županije, koja se protezala između Dunava i Save. Vukovarski je kraj bio gusto naseljen sa brojnim utvrdama i kmetskim selima. U crkvenom pogledu Vukovska je županija bila pod katoličkom nadbiskupijom u Pečuhu. Nekoliko je crkvenih redova ovdje imalo svoje samostane, a najutjecajniji među njima bio je franjevački red.
Vukovar je zbog svog iznimnog zemljopisnog položaja bio važno strateško mjesto. Vukovarska tvrđava se nalazila na povišenom položaju visoke dunavske obale i zauzimala je važno mjesto u obrambenom ratu protiv Turaka. Tvrđava je zauzeta tek poslije Mohačke bitke 1526. godine nakon velike pobjede najvećeg turskog osvajača Sulejmana Veličanstvenog nad hrvatsko-ugarskom vojskom. Grad je tada pao pod tursku vlast pod kojom je ostao punu 161 godinu, do 1687. godine. Početkom turske vladavine u gradu je bilo većinsko Katoličko stanovništvo te je postojalo čak pet katoličkih crkvi te po jedna džamija i kalvinistička crkva. Međutim, uslijed okrutne turske vladavine domicilno katoličko hrvatsko i mađarsko pučanstvo je teško stradalo, ili je bilo pobijeno ili je pobjeglo u šume. Tada je grad imao oko 3000 stanovnika, pet gradskih četvrti, nekoliko džamija i dvije škole.

1687. godine pod vodstvom generala Aspremonta Vukovar je oslobođen od turske vlasti.

Maketu starog grada Vukovara izradio je Dario Šošić, u omjeru 1:200, rađenu po nacrtu iz 17. stoljeća (španjolski mjernici) u vrijeme turskog rasapa i austrijske reokupacije.

9301_474688029301554_1734067374453141700_n 1924328_474688969301460_1770197149603687311_n 10387478_474688825968141_4459962754811635377_n 10409340_474688079301549_4201193672811350815_n 10460415_474688775968146_565473659605327068_n 10505306_474688842634806_6451291264409054956_n 10517538_474688499301507_233944439355181005_n 10525998_474688469301510_2030494497977158703_n 10527728_474688112634879_5227478640049993086_n 10580266_474688339301523_6483860154584942557_n

FB page Stari grad Vukovar-Castrum Walkow

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Stari gradovi. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s