Hrvatska za Arpadovića 1102-1301

Čitajući knjigu Vjekoslava Klaića “Povijest Hrvata” drugo doba, Hrvatska za Arpadovića, naišao sam u knjizi na dio koji me uz fortifikacijsku arhitekturu i srednjovjekovne gradove također interesira, a to je nešto o životu i prilikama u to vrijeme. Budući da mi povijest u osnovnoj i srednjoj školi nije bio baš omiljeni predmet (vjerojatno zbog načina prenošenja gradiva profesora a i samog programa) bilo mi je teško prilikom čitanja tekstova o srednjovjekovnim gradovima povezati tko je bio tko i kojem je razdoblju pripadao.

Arpadovići su mađarska vladarska dinastija, nazvana po imenu velikoga kneza Arpada. U vrijeme Arpadovića Mađari su se naselili u Podunavlju, primili kršćanstvo i ustrojili državu. Od kraja IX. stoljeća Arpadovići su važna sastavnica u hrvatskoj državnoj i političkoj povijesti. Krajem XI. stoljeća Ladislav I., brat Jelene, žene hrvatskoga kralja Dmitra Zvonimira, iskoristio je prilike u Hrvatskom Kraljevstvu nastale nakon Zvonimirove smrti i 1091. prodro u Hrvatsku sjeverno od Gvozda. Za vladara je postavio sinovca Almoša (1091–95) i 1094. utemeljio Zagrebačku biskupiju. Izborom Kolomana za hrvatskog vladara (1102) Arpadovići dolaze na hrvatsko prijestolje, na kojem su vladali sve do smrti Andrije III. Mlečanina (1301).

Kraljevi bi često dolazili u Hrvatsku, ali nisu u njoj stalno boravili i stolovali, te su u nju slali svoje namjesnike da upravljaju kraljevstvom. Bili su to banovi. Prvi banovi u prvoj polovici XII stoljeća su bili Ugra, Sergije, i Aleksije, a nakon njih Beluš za čije se vladavine banska čast i vlast podigla do osobita ugleda. Uz banove su Arpadovići slali i članove svoje obitelji kao svoje zamjenike u Hrvatsku. To su bili uglavnom mlađa braća kralja ili njegovi sinovi, većinom prvorođeni. Takav zamjenik kralja iz kraljevske obitelji zvao se herceg (dux). Potkraj XII. stoljeća bio je herceg brat kralja Emerik-Andrija (1197.-1203.) te se zvao “božjom milošću herceg Dalmacije i Hrvatske” ili još više “herceg Dalmacije, Hrvatske i Huma”. Vlast mu je sezala od Drave na jug do Neretve i dalje. On je bio vrhovni upravitelj zemlje, kojemu su bili pokoreni ban, velikaši i svi župani. Također je i vrhovni sudac u opsegu hercegovine, te sudi zajedno s velikašima.

U XII. stoljeću bio je jedan ban za čitavo kraljevstvo, dok u XIII. stoljeću po dva bana – jedan za Hrvatsku i Dalmaciju od Gvozda do Neretve, a drugi za Slavoniju, od Gvozda do Drave. Ukoliko nije bilo hercega kraljevskog roda, onda je jedan ban kao “ban čitave Slavonije” zamjenski za hercega, a njemu je bio podređen “ban primorski” koji je upravljao Hrvatskom i Dalmacijom. Ispod bana se po hijerarhiji nalazio podban. Oni su uglavnom bili župani županija; Zagrebačke, Križevačke, Kninske itd. Banovi čitave Slavonije vršili su vlast gotovo kao i hercezi; bio je vrhovni upravitelj kraljevstva. Sazivao je sabor kraljevstva i županijske skupštine, te je predsjedao objema. Ban je bio iza kralja i prvi vrhovni sudac.

Ban čitave Slavonije je kovao svoj novac koji se zvao banovci. Dvijesto banovaca ili banskih dinara odgovaralo je protuvrijednosti jedne marke. Najstarija kovnica novca nalazila se u Pakracu (1256. godine), koja je 1260. godine prenesena u Zagreb. Nalazila se prvo u donjem gradu, a zatim u gornjem gradu, na Gradecu. Tehnički upravitelj kovnice zvao se monetar, te je jamčio za zakonitu težinu i vrijednost novca. Ban čitave Slavonije, kao kraljev zamjenik imao je još mnoge druge povlasti i prava; osnivao je gradove i kaštele, utvrđivao je neutvrđena mjesta, naseljavao je pusta mjesta i preseljavao plemena i robove, progonio nevjernike, djelio sloboštine raznim općinama, plemenima, gostima, odijeljivao posjede i zemlje od kraljevih. Vrhovna financijska oblast je bila banska komora, koja je pobirala poreze i daće koje je narod plaćao.

Najpoznatiji porezi i daće za Arpadovića bili su:

-> kunovina – plaćanje poreza i globi kuninim krznom. S vremenom kako je kuna bilo sve manje, kunovina se namirivala novcem, te je bilo određeno da se u ime kunovine ima plačati po dvanaest dinara na godinu. Pobirači tog poreza su se zvali marturinarii. Sabor je odredio da pobirači kunovine smiju pobirati kunovinu samo s dvanaest ljudi i četrnaest konja, te da svaka općina ili pleme u koje dođu mora dati za opskrbu jednu ovcu, šest kokoši, jednu gusku, četiri kabala vina, dvanaest kabala graha, itd…

-> dobit komore – isprva je porez bio neizravan, a plaćali su ga oni građani koji su stari novac mijenjali za novi, te su prilikom zamjene dobivali dva nova novca za tri stara. Mjenjanje su vršili posebni mjenjači koji bi novac donosili na trgove, te bi ga izlagali na posebnim pločama, a narod je morao do određenog dana zamijeniti stari novac. Novac se kovao svake godine, pa je na taj način narod bio prisiljen svake godine na mjenjanje. Porez je postao nesnosan, jer je narod svaki put gubio jednu trećinu novca. Godine 1260. taj porez je zamijenjen izravnim porezom od sedam dinara, koji je godišnje plaćao svaki slobodni čovjek.

-> osim glavnih i općih poreza banovi su pobirali i darove koji su se morali davati. Od tih prisilnih darova najtegotnija je bila zalazina. Zalazina se zasniva na starom običaju da podanici ugoste vlastelina i njegovu pratnju, kada se on putujući svrati kod njih. Za Arpadovića su pravo na zalazinu uz kralja, imali i herceg i ban. Budući da je zalazina bila skupa, građani i plemena su se nastojala osloboditi zalazine. Zlatnom bulom iz 1242. godine odredio je kralj Bela IV. zalazinu za slobodnu općinu Gradec: “Građani su dužni, ako kralj dođe, dati mu za hranu dvanaest volova, tisuću hljebova i četiri lagva vina; ako ih posjeti herceg, koji je od kraljevske krvi, dat će mu polovicu toga živeža. Banu paki to samo onda kad nastupi banska čast, dat će jednog vola, sto hljebova i lagav vina.”

Kada su Arpadovići zavladali Hrvatskom zatekli su je podijeljenu na stare hrvatske župe, male oblasti kojima su na čelu bili župani. U svakoj župi živjelo je po starohrvatskim običajima po jedno pleme. Sami su birali župane, podžupane i satnike. Središte župe bio je utvrđeni grad (castrum). Za Arpadovića se se starohrvatsko župno uređenje promijenilo u dva smjera.

Prvo su Arpadovići više starohrvatskih župa sjedinjavali u veće oblasti – županije, kako su već postojale u Ugarskoj te im davali uređenje kako su imale ugarske županije. Glavna razlika je bila da župane tih županija više nije birao narod, već ih je imenovao kralj. Te promjene nisu bile posve dovršene, pa su uz županije opstojale i starohrvatske župe. Županijsko uređenje bilo je većim dijelom provedeno u Slavoniji, dok su u Hrvatskoj između Gvozda i Neretve postojale još starohrvatske župe. U Slavoniji su prvo po ugarskom načinu uredili županiju Vukovsku i Požešku, a zatim Zagrebačku. I Zagrebačka županija je nastala od više starohrvatskih župa, kao što su Ivanićka, Dubravska, Moravečka itd.

Druga značajna promjena je bila uvođenje fudalizma, te su se pojedine starohrvatske župe davali svjetovnim i duhovnim velikašima u nasljedno leno. Dosadašnjeg župana izabranog od naroda zamijenio je nasljednji vazal (kletvenik) kraljevski koji se zvao knez (comes). Prvi kralj koji je tako radio bio je kralj Bela III. koji je 1193. darovao krčkom knezu Bartolu župu Modruše u leno, uz uvjet da mu u ratu za to pomaže sa deset konjanika (oklopnika). Nakon toga nasljednih knezova bilo je sve više – neki župan iz plemena Šubić dobio je župu Bribir, 1210. župan Domald župu Cetinu s Triljem i neki krbavski župan od plemena Gusić župu Krbavu.

Svaka županija je imala kao središte svoj utvrđeni županijski grad (castrum) kojim je upravljao kastelan ili gradščik. U gradu su živjeli gradski plemići, kojima je bilo braniti grad. Ispod županijskih gradova nastajale su naseobine, podgrađa, od kojih se razviše varoši i poslije gradovi.

(Izvor: Vjekoslav Klaić – Povijest Hrvata)

 

 

 

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Uncategorized. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s