Svakodnevni život u utvrdama srednjeg i novog vijeka

Autor prezentacije: mr.sc. Katarina Gugo, viši kustos
Kninski muzej, Knin

U kninskom muzeju je održana Noć muzeja koja je počela predavanjem i prezentacijom pod nazivom “Svakodnevni život u utvrdama srednjeg i novog vijeka” koje je održala mr.sc. Katarina Gugo, viša kustosica. Predavanjem i prezentacijom se željelo upoznati posjetitelje s svakodnevnim životom u srednjem i novom vijeku.

Srednjovjekovno društvo obilježila je pojava feudalizma, a taj pojam se prvi put koristi u 17. stoljeću. Riječ feudalizam dolazi od latinske riječi feudum (uređeni zemljišni posjed, leno ili dodjela zemljišta), a vezala se uz politički i društveni život srednjovjekovnog čovjeka. Kao dio europskog feudalizma javljaju se utvrde (kašteli), vjerojatno u 9. stoljeću kao simbol gospodarstva u svijetu. Uloga utvrda uloga bila je osigurati sigurnu zaštitu njenom gospodaru, kontrola okolnog područja, uključujući granice i ključna prijevozna čvorišta.

699px-leeds_castle_kent_england_3_-_may_09
Leeds Castle, Kent, England – Fotografija wikipedia.org

Prve utvrde bile su seoske utvrde građene od drvlja i zemlje, ograđene oštrom živicom i nalazile su se na vrhu brežuljka. Na vrhu zemljanog zida nalazila se kružna šetnica koja je omogućavala stalnu obranu. Unutar prvih utvrda mogle su biti smještene i crkve, koje su često bile okružene grobljem, koje je služilo obrani vanjske linije.

fortressU vrijeme 12. stoljeća u izgradnji utvrda puno se koristio kamen, posebice u Engleskoj i Francuskoj. Utvrde (kašteli) bili su i središta ekonomske aktivnosti kao i središta poljoprivrednog područja. Bogatstvo velikaša mjerilo se zemljom.

Avila Castle, Spain – fotografija spain.info

Conwy Castle, Wales, United Kingdom – fotografija wikipedia.org

Gospodar utvrde mogao je biti kralj ili manji velikaš. Vlasnik utvrde, gospodar, mogao je preseliti s jednog imanja na drugo, onako kako je to zahtijevalo branje ljetine. Dolazak gospodara na posjed značio je ogroman priljev ljudi i zajednica bi bila u središtu aktivnosti

Ponferrada Castle – Ponferrada, Spain – fotografija spain.info

Jedan od glavnih arhitektonskih dijelova utvrde je glavna kula. Glavna kula je na svakoj utvrdi bila vrlo impozantna. U njoj se stanovalo i ujedno je služila za obranu. Tijekom opsade udobnost i praktičnost bili su nevažni. U glavnoj kuli su se nalazile brojne sobe, a do njih su vodile spiralne stepenice.

Montbrun Castle secret room – fotografija muchpics.com

Dvorana aula ili hol bila je višenamjenska soba. Dimenzije dvorana su oko 15 do 20 m dužine i 5 do 10 m širine.  Neke kraljevske dvorane bile su sagrađene poput crkvi s brodom, bočnim lađama i arkadama. U utvrdama je uz velikaša i njegovu obitelj stalno boravio kaštelan i njegova obitelj, državni službenik i nekoliko stalnih stražara. Obitelji vitezova mogle su također živjeti u utvrdama. Život u utvrdama zasnivao se na svakodnevnom radu, lovu, zabavi, ali i ratovanju.

Najvažnija žena u utvrdi bila je supruga vlasnika utvrde. Ona je bila dama. Supruga velikaša je početkom 15. stoljeća brinula o kućanstvu tijekom suprugove odsutnosti. Njoj se u cijelosti povjeravala utvrda. Supruge su imale višestruku ulogu; morale su uz stalnu brigu o utvrdi, brinuti i o gostima koji su dolazili u utvrdu, dočekivati ih, zabavljati, te ih pozdravljati prilikom njihovog odlaska iz utvrde. Također su bile zadužene za kuhinju, ali je u slobodno vrijeme sve više uživala u lovu, plesu i društvenim igrama, primjerice, igranju šaha
Dame su mogle biti i službenice, a bile su prisutne na sastancima. Uloga žena bila je znati tkati, šiti, a neke su bile vješte u vezenju sa zlatnim i srebrenim nitima.

Velikaš je bio često okrutan, ali i autoritet kojemu je dužnost bila, prilikom izlaska iz utvrda, jahanje konja, nadziranje svoga posjeda zajedno s predstojnikom posjeda, kapelanom. Velikaši su tijekom 10. i 12. stoljeća često željeli zadiviti bogatstvom svoje odjeće, pogotovo u određenim  prigodama kao što su blagdani ili kraljevska posjeta.  U vrijeme 15. stoljeća gospodar nosi dugu haljinu. Tkanina se u srednjem vijeku izrađivala za izradu odjeće bilo da su se tkale niti za odjeću, ili da se tkalo u velikim količinama i tako izrađivala odjeća kada je to potrebno. Često se tkalo i kozjom dlakom. Vuna je najčešća sirovina od koje se izrađivala odjeća. Za izradu odjeće koristio se lan i svila, a svatko je nosio donje rublje od platna, jer je ono bilo ugodno za kožu. Asortiman svile povećao se u vrijeme srednjeg vijeka vrstama teške svile i skupocjenog platna tkanoga od svile, lana i pamuka.

Za pripremu hrane u utvrdama koristili su se različiti uporabni predmeti. Jedan od njih je i kuka za meso koja je imala metalne zupce.

kukaKuka za meso

U svakodnevnoj ishrani koristile su se razne namirnice, a prvenstveno su to bila jela od mesa. Govedina i ovčetina su bila glavna mesna jela, a divljač se jela nakon uspješnog lova jer nije bilo mogućnosti rashladiti meso. Meso se stavljalo u sol i tako se čuvalo. Lov je bila jedna od osnovnih aktivnosti, a bio je koristan i stanovnicima utvrde. Bogati umaci su često zimi prikrivali okus starijeg mesa. Često su se jela jaja i meso od peradi, odnosno meso ptica i fazana. U pripremi hrane korišteni su razni začini uzgojeni u vrtu utvrde. Od povrća najčešće je korišten suhi grašak i grah. Riba se jela srijedom, petkom i subotom, a također i za vrijeme korizme. Na jelovniku su često bile i slane haringe. Ipak, češće se koristila slatkovodna riba jer su postojali i ribnjaci unutar utvrda. Na kraljevskim gozbama bile su više egzotične stvari, poput pauna. Pripremale su se i slastice od šećerne paste, marcipana i želatine, oslikane scenama brodovlja, lova i slikom utvrda. U srednjem vijeku, toplinu za kuhanje davala je vatra. Zbog toga su slučajni požari mogli biti katastrofalni. Iz tog razloga kuhinja je bila smještena u zasebnoj zgradi, često u dvorištu. Pekle su se i različite vrste kruha. Plosnate pogače su korištene za služenje uz brojne umake i imale su bolju moć upijanja. Ukoliko se kruh ne pojede onda bi se dostavljao siromašnima ili bi se davao psima. Kruh od cjelovitog brašna bio je najljepši bijeli kruh, a bio je isključivo hrana bogatih.

Postojale su brojne zabave od koji su neke bile i grublje kao što su:  opasni turniri za vitezove, hrvanja i grube igre s loptom. Postojale su i lakše igre za odrasle i djecu, primjerice igra skrivača s povezom preko očiju. Većina ljudi igrala je društvene igre ili slušala glazbenike i pripovjedače. Pripovjedači bi govorili velike herojske epove o vitezovima. Trubaduri bi pjevali o njihovoj ljubavi upućenoj damama i o viteškoj romansi. Postojale su i igre na sreću, i time su se muškarci često „zabavljali“. Bili su česti i plesovi uz pratnju svirača. Svi prisutni na dvorskim zabavama uključili bi se držeći se za ruke u prstenastom obliku ili u nekom dugom lancu. S vremenom, postajalo je sve više plesova za parove. Trubadur je također pjevao, a ponekad samo uz pratnju harfe. Rane pjesme često su se bavile ratnom tematikom, a kasnije ljubavnom. Također, pjesme vjerskih tema postale su popularne. Kršćani su kroz pjesmu pozivali na križarske ratove.

Ansambl Triola – Mač Sad Hvataj Ljuven Bože (Andrija Motovunjanin)

U vrijeme 15. stoljeća postojale su i igre loptom i zakrivljenom palicom
koja je mogla biti rana verzija hokeja na travi. Koristila se vrlo velika lopta, a vjerojatno je bila izrađena od kože.

Ratovanje

Ratovanje je glavna aktivnost barbarskih plemena koja su došla dominirati zapadnom Europom. Ukoliko neprijatelj diplomacijom nije uspio zaposjesti utvrde, bilo je potrebno to učiniti napadom, odnosno ratom. Kako bi se obranili, branitelji utvrda su oživjeli i poboljšavali starije tehnike napada na utvrde, poznate iz antičkog vremena.    U srednjovjekovnom ratovanju postojali su plaćenici, a važnost novca u ratu bila je uobičajena.

Castle of the Mendoza in Manzanares el Real – fotografija wikipedia.org

Izgled utvđenja suprotstavljao se opasnosti od bilo kakve sile i rata. Jedna od metoda ratovanja bila je opsada. Razvija se pojavom baruta i topništva koje je bilo sposobno srušiti zidine utvrde. Opsada kao ratna vještina s vremenom je evoluirala. Opsade su utjecale i na samu izgradnju utvrde i njezin konačni izgled. Velike promjene u vojnoj arhitekturi nastaju između 800. i 1450. godine, kada se vojska susreće s novim metodama ratovanja na Istoku. Prilikom ratnih djelovanja utvrde su morale biti sama sebi dostatne. Ratovanja su se zasnivala na opsadi u koju je napadač puno ulagao, iscrpljivanjem glađu branitelja, prisiljavao ih je na predaju. Tehnike opsade udarcima ovna u zidine utvrde ili pravljenjem tunela ispod zidina obično su bile manje učinkovite od iscrpljivanja glađu.
Vojska je od početka imala feudalne namete i bila je prisiljena živjeti od zemlje. Vojnik je morao provesti obično četrdeset dana u tijeku jedne godine, u vrijeme ratnih djelovanja u ratu, a samo dvadeset dana u vrijeme mira. S vremenom su borbe bile okrutnije.

Opsade

opsadaOpsade su jedna od metoda ratovanja koje su obično započinjale u proljeće ili ljeto. Vrućina je također potpomagala uporabi vatre. Bilo je manje uobičajeno da početak opsade bude tijekom zime, s popratnim poteškoćama, kao što su zamrzavanje, a opkopi puni vode do prelijevanja zbog zimske kiše. Neke opsade koje su počele u proljeće znale su trajati i kroz narednu zimu. U 13. stoljeću javlja se zaštitni oklop na čelu i na torzu. Ratovanja su bila češća od  od sredine 15. stoljeća. Karakteristika europskog ratovanja u 13. stoljeću bila je uspostaviti monopol nad vojnim djelovanjem. Ulažu se napori vlasti za pokretanjem svih snaga do okončanja rata. Ratovanje postaje skuplje, a više se ulaže u gospodarstvo.

Obrana

Leiria Castle, Portugal – fotografija wikipedia.org

Kruništa na zidovima šetnica nisu bila dovoljna.  Drvene galerije su morale biti sagrađene na vrhu zida, kako bi se banitelji obranili. Prozori su bili potrebni za svjetlo i zrak, ali oni su slabili zid i zato su se često radili otvori na eksterijeru. Ove strijelnice, otvori, dozvoljavali su strijelcima vidjeti tlo. Do kraja 12. stoljeća graditelji utvrda u Engleskoj, primjerice, usavršili su strijelcima otvore, čineći ih nagnutima, što je dopuštalo ispaljivati projektile na napadače.

Bodiam Castle and Bridge East Sussex – fotografija urbanfragment.wordpress.com

Vrlo širok jarak, kao što je umjetno jezero ili rijeka, bili su prirodna barijera. Dobar jarak morao je biti prilično širok i dubok. Da bi došli do ulaza, korišten je pokretni most, iako je veličina drveta ograničavala veličinu raspora koji je trebalo premostiti.

Ponferrada Castle – Ponferrada, Spain – fotografija caminos.co.uk

Ulaz u utvrdu graditelji smatraju najranjivijim dijelom. Obično su imali  raskošno izrađene portale. Muslimanski vojni inžinjeri, primjerice, bili su osobito vješti u izgradnji kompleksa zgrada u projektiranju stražarnice kod ulaznih vrata ili gatehouses (barbakani).Oni su naučili zapadne križare razviti sustav utvrđenih vrata. Sam portal je imao teška drvena vrata, često pojačana metalnim rešetkama. Prolaz kroz ulaz također je pomno osmišljen.

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Utvrde i označen sa , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s