Prilog za daljnje istraživanje Medvedgrada

nasl

(Photo by Ana Lapaš)
Autor: Hrvoje Malinar
Izvor: Portal, Godišnjak Hrvatskog restauratorskog zavoda

Sažetak: Članak donosi sažeti prikaz dosadašnjih radova i spoznaja o Medvedgradu. Uz navođenje podataka iz provedenih konzervatorsko-restauratorskih radova, raspravljeni su mogući uzroci rušenja Medvedgrada: potres, požar i eksplozija baruta. Razmatra se i postojanje istočne kule čiji je prostor do sada uglavnom bio smatran stambenim dijelom istočnog palasa. To se temelji na prikazima više očuvanih fotografija i crteža iz prijašnjih razdoblja, te prema današnjem stanju, obliku i funkciji koju je ta kula imala u prvoj etapi gradnje sjevernog dijela utvrde. U zaključku se raspravlja o mogućnostima budućih konzervatorskih radova na Medvedgradu.

U ovom se radu želi prikazati samo nekoliko ma-nje poznatih ili još neobjavljenih pojedinosti o Medvedgradu, bez pretenzija da to bude cjelokupni pregled svih dosadašnjih istraživanja, što je očito iz naslova članka. Ovdje se ne analiziraju polemike koje u nekim objavljenim člancima imaju više političku nego stručnu konotaciju. Činjenica je da još uvijek nedostaje opsežniji rad o svim dosad provedenim konzervatorsko-restauratorskim radovima s dvojbama o još načelno neriješenim konzervatorskim pitanjima. Takav sveobuhvatni prikaz bio bi dobra osnova za bilo kakvo daljnje razmatranje do sada nedovoljno utvrđenih stajališta o količini i opsegu radova koji nesumnjivo još predstoje, jer se postojeće stanje ne bi nipošto trebalo shvatiti kao definitivno. Nadasve vrijedan i dobro dokumentiran rad bio je primjerice prikaz rekonstrukcije kapele sv. Filipa i Jakova, ali nažalost nije obuhvatio cijelu problematiku tog srednjovjekovnog burga.

Sažeti prikaz dosadašnjih spoznaja i konzervatorsko-restauratorskih radova

O srednjovjekovnoj gradini Medvedgradu na planini Medvednici kod Zagreba objavljeno je nekoliko radova. Od starijih autora treba spomenuti Ivana Kukuljevića Sakcinskog, Emilija Laszowskog, Gjuru Szabu i Većeslava Heneberga. Slijede povjesničari, povjesničari umjetnosti, arhitekti, arheolozi i konzervatori: Anđela Horvat, Ivan Mirnik, Zorislav Horvat, Drago Miletić i Marina Valjato Fabris te Nada Klaić, Vladimir Goss, Marina Vicelja i Vladimir Jukić. Taj je utvrđeni grad, jedan od najvećih i najvrednijih burgova u Hrvatskoj, izgledno sagradio zagrebački biskup Filip, oko 1250. godine. Više stoljeća bio je vlasništvo zagrebačkih biskupa i brojnih velikaških obitelji, među kojima i Babonića, Celjskih, Karlovića, Zrinskih i Gregorijanaca. Godine 1602. je napušten, nakon što ga je 1590. teško oštetio potres. Cijeli je građevinski kompleks izduženog tlocrta nepravilnog oblika koji prati konfiguraciju tla. Okružen je opkopima i zidinama te ima dvije jake obrambene kule, stambeni dio i kapelu sv. Filipa i Jakova.

Konzervatorsko-restauratorska istraživanja i radove na Medvedgradu počeo je Restauratorski zavod Hrvatske (danas: Hrvatski restauratorski zavod) 1979. godine. Aktivnosti provedene do početka devedesetih godina prošlog stoljeća obuhvatile su najprije arheološko iskopavanje urušenih zidina. To je bio vrlo zahtjevan i opsežan posao jer treba imati u vidu da su nakon rušenja ostataka južne branič-kule gotovo sve strukture bile zatrpane šutom i zemljom te prekrivene gustim raslinjem. Prije iskopavanja bila je donekle vidljiva samo vanjska strana zapadnoga bedema. Najzanimljiviji nalaz svakako je bio temeljni dio kapele sv. Filipa i Jakova jer su temelji ostalih glavnih građevina bili otprije u nekoj mjeri poznati i dokumentirani. O postojanju kapele do tada se samo nagađalo. Pobliže o radovima na obnovi kapele i njezinoj važnosti ovdje neće biti govora jer je to izvrsno opisano u knjizi „Kapela sv. Filipa i Jakova na Medvedgradu“ D. Miletića i M. Valjato Fabris. Možda treba samo naglasiti da su pri iskopavanju pronađeni svi kameni elementi relevantni za kompletnu rekonstrukciju kapele i da je ona izvedena prema svim pravilima struke. Uz to, u istoj kampanji istraživanja i iskopavanja urušenja, na samom su početku radova otkrivena kamena vrata, tj. portal između sjevernog i južnog dvorišta

Pri iskopavanju urušenja svi su kameni klesanci i ostali kameni elementi numerirani, sortirani i deponirani kako bi mogli poslužiti za rekonstrukciju onih dijelova arhitekture za koje ima dovoljno valjanih pokazatelja. Uz analize i dokumentaciju kamena, uzeti su i uzorci žbuke te je određen njihov sastav. U urušenju su nađeni i neki arheološki artefakti. Godine 1980. među kamenim elementima i šutom iskopani su predmeti izrađeni od željeza koji su dani na obradu Laboratoriju za konzervatorska istraživanja RZH-a. Bile su to u najvećem broju različite vrste čavala i klinova, strelice za luk i za samostrijel, lisice za uznike, okovi za vrata, lokoti s narbama i alat.  Pronađena je i impozantna količina željeznih kugli za muškete i kubure različitih kalibara. Tih kugli bilo je oko tri tisuće komada. Promjer željeznih kugli kretao se oko 18-24 mm, ali je teško odrediti prave kalibre jer su sva zrna bila površinski prilično oštećena korozijom. Vrijedni predmeti nađeni su i u otkopanoj cisterni – vodospremi. Također treba napomenuti da je početkom devedesetih godina prošlog stoljeća konzervatorsko-restauratorske radove preuzeo Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu. Tada je rekonstruirana južna branič-kula. Za rekonstrukciju je bilo dovoljno argumenata jer je postojala fotografija iz 1904. godine s još tada očuvane sve četiri strane zidova te s prozorima i grednicima. Također je na starim fotografijama bila vidljiva struktura zidova koji su u donjem dijelu građeni od pločastog vapnenca, gornji od opeke, a ugaoni kvadri klesani su od litotamnijskog vapnenca. Godine 1994. završena su arheološko konzervatorska istraživanja i na zaravni ispred južne kule okrenutoj prema Zagrebu podignut je spomenik svim hrvatskim junacima – Oltar Domovine, rad akademskog kipara Kuzme Kovačića. Godine 2001. rekonstruiran je zdenac  u gornjem dvorištu i predmeti koji su nađeni u zdencu, a naposljetku je konzerviran prizemni dio sjeverne branič-kule, sve u organizaciji Muzeja Grada Zagreba.

Tragovi požara na Medvedgradu

D. Miletić i M. Valjato Fabris navode da je Medvedgrad potkraj 16. stoljeća oštećen u potresu „i odmah nakon toga napušten“. B. Mašić piše da je snažni potres 15. rujna 1590. razorio Medvedgrad, a isto navodi i B. Špoljarić.  Zanimljivo je da N. Klaić u svojem djelu „Medvedgrad i njegovi gospodari“ piše o događajima prije i poslije 1590. godine vezanima uz Medvedgrad, ali potres ne spominje kao uzročnik njegova napuštanja. Citira Kukuljevića: „Ali pod Mikulići biaše grad tako zapušten da već godine 1642. dolazi u pismih spomenut kao razvalina (arx diruta) zašto se poviest grada s ovom godinom za svršenu smatrati imade.“ Potres iz 1590. godine sigurno je znatnije oštetio trošne građevine Medvedgrada, ali to nije bio jedini uzrok njegova propadanja. Pri arheološkom iskopavanju, koje je počelo 1979. godine, ustanovljeno je da su mnogi kameni elementi, kako oni in situ, tako i dislocirani, bili jako raspucani i obojeni crvenkastim tonom. To se ponajviše zapažalo na spomenutom iskopanom portalu između gornjeg i donjeg dvorišta, ali i na stubištu prema istočnome palasu i kapeli sv. Filipa i Jakova. Kamen portala stradao je kad je požar zahvatio njegova debela drvena vrata. Bočne stranice portala zatečene su u primarnom položaju, dok je gornji dio, koji je nekad nadsvodio vrata, bio urušen. Kamen od kojeg je građen portal je litotamnijski vapnenac tortonske starosti (mio-cen). Ta je vrsta kamena prirodno žućkaste boje, ali se na znatnim dijelovima površine zapažalo crvenkasto obojenje. Uz to, bočne stranice su ispucane i kao takve ne bi nakon iskopavanja bile tamnosive u daljnjoj eksploataciji. Dio nastalih pukotina okomit je na vidljive plohe, a dio je paralelan do subparalelan s klesanim plohama, što ukazuje na činjenicu da je portal stradao u požaru. Kako je i kada nastao požar većih razmjera u Medvedgradu? Takav požar mogao je biti uzrokovan potresom. Scenarij požara mogao je biti ovakav: potres je izazvao rušenje dijelova zgrada, ali i neke od peći u kojoj je gorjela vatra. Plamen se prenio na ostale zapaljive tvari i proširio po gradu. Zahvatio je i bačvice s barutom, što je izazvalo eksploziju. Nastala eksplozija je dodatno urušila zidove olabavljene potresom. Tako je stubište prema kapeli sv. Filipa i Jakova zatrpano ubrzo nakon što je bilo zahvaćeno plamenom i nakon što je kamen promijenio boju. Da se ondje zaista dogodila eksplozija, pokazuje nalaz dvaju lokota s narbama koji su izbačeni iz ležišta u kamenom dovratniku. Lokoti su nađeni podalje od vrata i bili su zaključani. Osim toga, u urušenom kršju istočnog palasa i bliže okolice otkopani su željezni obruči od bačvica deformirani ili prekinuti eksplozijom. Pretpostavlja se da su to bile bačvice s barutom. Silina eksplozije naširoko je razbacala i željeznu tanad različitih kalibara, od kojih je u šuti nađeno više od tri tisuće komada. Neovisno o potresu (koji je svakako izazvao izvjesnu štetu na burgu), mogao je u neko drugo vrijeme požar i eksploziju uzrokovati i udar groma. No ne može se posve isključiti i namjerno izazivanje požara, ako se uzme u obzir da je onovremenom vlasniku Medvedgrada, barunu Aleksandru Mikuliću, zbog brojnih zločina prijetilo oduzimanje njegovih posjeda sudskim putem. To je mogao i on sam učiniti (ako mu je prijetilo oduzimanje posjeda) ili mu se netko osvetio. Sve su opcije moguće. Bilo kako bilo, sigurno je da je Medvedgrad stradao od tri čimbenika: potresa, požara i eksplozije baruta.

Postojanje treće, istočne kule

Iskopavanjem očuvanih donjih dijelova građevne strukture Medvedgrada utvrđeno je da su postojala dva tornja, dvije jake obrambene kule, starija sjeverna i novija, južna branič-kula. Te se dvije kule i spominju u literaturi, ali ipak, sasvim je izvjesno postojanje treće, istočne, čiji se prizemni dio i danas može uočiti in situ. Njezina je pozicija na objavljenom tlocrtu Medvedgrada označena kao stambeni dio, no prema starijoj fotografskoj i grafičkoj dokumentaciji vidi se da je građevina podignuta na tom mjestu nadvisivala ne samo obrambene zidove, nego i susjedni stambeni prostor. Također se može iščitati i da je imala najmanje tri etaže, a predmetna je građevina i izbočena prema istoku u odnosu na istočni zid. Ujedno, razmatrajući cijeli tlocrt starog grada, vidljivo je da su južni i istočni zid te kule podjednake debljine kao što je i obrambeni zid, s time da su s dvorišne strane njezini zidovi nešto tanji. To je i razumljivo jer je veća opasnost prijetila izvana nego iz dvorišta. Osim toga, zidovi palasa građeni su od opeke i samo prislonjeni na obrambeni zid, a istočna je kula zidana od kamena. Istočna se kula može uočiti i na rekonstrukcijama Gj. Szabe i B. Šenoe. Na starim panoramskim snimkama sa zapada, istočna kula dominira visinom u odnosu na okolne obrambene zidove, a spomenuta izbočenost u odnosu na obrambeni zid i stambeni dio uočava se i na slici iz današnjeg vremena. Na mogućnost postojanja istočne (jugoistočne) kule osvrnuo se u svojim radovima i Z. Horvat: „Na suprot-noj, istočnoj strani Medvedgrada također su se nalazile građevine, no pretpostavljamo za pratnju biskupa od-nosno kralja, kao i građevina nalik kuli u jugoistočnom kutu, gdje se mogla nalaziti straža za kontrolu ulaza.“ Medvedgrad je očigledno građen kao obrambeni grad s višestrukim pojasevima obrane, a ne kako tvrdi N. Klaić da je to bio samo dvorac. Opkop oko grada, dva pojasa zidina (na sjevernoj strani čak i tri pojasa), kao i petera vrata od najdonjeg ulaza do gornjeg sjevernoga dvorišta, to nedvojbeno potvrđuju. Treba napomenuti da su branič-kule (sjeverna, a poslije i južna) na najvišoj etaži morale imati strijelnice, dok su na nižim etažama bili samo mali otvori za dnevnu rasvjetu i dovod zraka. Utvrđeno je da je gornje sjeverno dvorište, zajedno sa zapadnim i istočnim palasom te sjevernom branič-kulom, najstariji dio Medvedgrada. „Time je bio osiguran samo najviši dio brijega, dok je s južne strane ostao nezaštićen vrlo prostran zaravanak.“ Stoga se može zaključiti da je u svrhu nadzora južne strane podignuta kula na jugo-istočnom uglu. U najranijoj fazi (dok još nije sagrađen južni dio burga s visokom južnom branič-kulom) istočna je kula imala funkciju nadzora prilaznih putova od istoka i juga. Postoji vjerojatnost da je ta istočna (jugoistočna) kula imala i pandan na jugozapadnom uglu tadašnje utvrde radi nadzora i obrane sa zapadne strane. Teško je vjerovati da bi taj ugao ostao nebranjen dok još nije bila sagrađena južna branič-kula. Kasnijim je proširenjem burga na jug i izgradnjom južne branič-kule hipotetična zapadna kula mogla biti uklonjena i taj dio pretvoren u jedinstveni stambeni prostor zapadnog palasa.

Razmatrana istočna (jugoistočna) kula nakon minule opasnosti od neprijatelja očito je služila kao stambeni prostor, jer se na ranijim slikovnim prilozima vidi da je na južnom zidu ugrađena bifora. Danas je njezin gornji dio neznatno povišen u odnosu na istočni obrambeni zid, ali kula nije rekonstruirana, iako ima dovoljno elemenata za to na očuvanim fotografijama. Time je vizura Medvedgrada siromašnija negoli je bila u prošlosti. Kako bilo da bilo, istočna je kula nedvojbeno postojala sa svojim trima etažama, pa o tome valja voditi računa pri daljnjim radovima na obnovi toga plemićkoga grada.

Mogući daljnji konzervatorsko-restauratorski radovi i pitanje prezentacije

Sadašnja skrb o Medvedgradu povjerena je Javnoj ustanovi Park prirode Medvednica u Zagrebu. Na području starog grada povremeno se organiziraju priredbe viteških natjecanja i borbi, a u dvorani zapadnoga palasa prikazuju se filmovi s temom Medvedgrada i općenito planine Medvednice. To je dobro, ali Medvedgrad zaslužuje još veću pozornost i skrb, kao i obvezno dovršenje konzervatorsko-restauratorskih radova. O daljnjoj sudbini toga plemićkoga grada, njegove prezentacije i problemu propadanja južne kule raspravljalo se u mjerodavnim konzervatorskim ustanovama i u dnevnom tisku. Tako primjerice Anamarija Vujaklija navodi kako se prijašnji voditelj radova na Medvedgradu D. Miletić zauzimao za natkrivanje otkopanih i restauriranih građevina. O tome je pisao i dr. sc. Ivo Maroević. To se posebno odnosi na južnu kulu koja propada zbog loše izvedenog ravnog krova pa oborinske vode prodiru u unutrašnjost i uništavaju je. Najprije bi trebalo sanirati južnu kulu. Ta novopodignuta građevina ubrzano propada zbog prodora vlage u armiranobetonsku jezgru rekonstrukcije. Štetne topive soli (natrijev karbonat, Na2CO3 iz portland-cementa) trebalo bi isprati mlazom vode pod tlakom, a potom ostatak ekstrahirati jednom od poznatih metoda (celulozna pulpa). Bezuvjetno treba spriječiti dovod nove vlage u strukturu zida. To je praktički moguće jedino (za što se, kako je već rečeno, zauzimao D. Miletić) podizanjem krova. Poznato je da su u srednjem vijeku građevinska rješenja vrhova branič-kula mogla biti različita: ravni krov s kruništem, visoki gotički krov na četiri vode (s kruništem ili bez njega). Krunište u tlocrtnoj projekciji može biti poravnato sa zidovima ili kao konzolno izbačeno krunište koje je u tlocrtu šire od zidova. Krov na četiri vode može završavati šiljkom ili horizontalnim bridom.

Medvedgradske branič-kule, sudeći prema fotografiji južne kule iz 1904., bile su jednostavnog oblika. No bez obzira na to što mi danas nismo posve sigurni u izvorni izgled krova, odnosno vrha južne kule, njezino natkrivanje krovom na četiri vode je imperativ u zaštitno-tehnološkom pogledu.
U budućoj prezentaciji Medvedgrada nužno je prikazati opkop oko burga koji je zarastao u gustu šumu, posebice njegova zapadna strana. Stabla treba ukloniti jer u izvornom stanju nisu ondje smjela rasti zbog preglednosti terena. To je morala u strateškom smislu biti pregledna čistina i šteta je da se ne prezentira i taj prvi obruč obrane burga. Takav nužni zahvat treba riješiti u dogovoru s ovlaštenom ustanovom za zaštitu prirode. Potom treba restituirati istočnu kulu. Postoje crteži i fotografije koji omogućuju predloženi zahvat. Šteta bi bila da taj objekt ostane poravnat s visinom bedema i palasa, kad je izvorno bio osjetno viši od njih. Navedeno bi uvelike oživilo sadašnju monotonu panoramu staroga grada. Posebno je delikatan problem sjeverne branič-kule. Njezin tloct, štoviše donji dio, poznat je i dobro očuvan. Kameni fragmenti dovratnika i doprozornika, koji su ondje otkopani, numerirani su i pohranjeni. Mogu se obnoviti onako kako je to izvedeno na zapadnom palasu i kapeli sv. Filipa i Jakova. Nije poznat broj etaža sjeverne kule, ali se vrlo vjerojatno radi o jednakom broju kao i u slučaju kasnije podignute južne kule. Mislim da zbog jednostavnosti forme objekta ne bi bio poseban konzervatorski problem obnoviti i taj objekt, s obzirom na analognu situaciju južne kule i na postojeće numerirane fragmente. Možda je takav pristup bio problematičan u prošlom i pretprošlom stoljeću, ali danas, kad možemo s pomoću 3D modelacije i prikaza u dvorani s projekcijama o Medvedgradu vrlo jasno prikazati zatečeno stanje i razlikovati ga od logične dogradnje, ne bi trebala postojati bojazan od „laganja“ posjetiteljima. U svakom pogledu, tako restituiran srednjovjekovni burg bio bi mnogo bliže nekadašnjem realnom izgledu i „istini“ nego što je to trenutačni prikaz zatečenoga stanja. U slučaju obnove/restitucije kapele sv. Filipa i Jakova, nedvojbeno su postojali svi uvjeti da se ona ponovo sagradi u punom obliku i visini, ali ni za sjevernu ni za istočnu kulu nema većih zapreka da se to jednako dobro učini. Naravno, daljnja bi obnova Medvedgrada imala smisla i opravdanja tek uz uvjet da se osmisli sadržaj i adekvatna namjena cjelokupnoga kompleksa.

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Uncategorized i označen sa , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Jedan odgovor na Prilog za daljnje istraživanje Medvedgrada

  1. cicko novosel napisao:

    Pročitah i zainteresiralo me dodatno. Pogledat ću zapise Gj. Szabe koji su mi dostupni.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s