Projekt “Rođenje Europe”

Izvor: rodenje-europe.com.hr

Projekt pod nazivom „Ponovno probuđena arheološka nalazišta-suvremena interpretacija baštine kao temelj kulturnog turizma“ akronima „Rođenje Europe“ provodi se uz financijsku pomoć iz EFRR fondova u okviru Operativnog programa Slovenija- Hrvatska.

Navedeni projekt je zajednička operacija Slovenije i Hrvatske i okuplja pet partnera; vodećeg partnera projekta Zavod za kulturo Slovenska Bistrica, Razvojno agencijo Kozjansko, Zavod za kulturo šport, turizem i mladinske dejavnosti Sevnica, Muzej Prigorja Sesvete i Zavičajni muzej Varaždinske Toplice. Zajednički cilj projekta je pomoću regionalne i prekogranične suradnje povezati lokalno poznata arheološka nalazišta smještena na prekograničnom području Slovenije – Hrvatske na slovenskom području Ančikovo gradišče  nad Jurišnjo Vaso na Pohorju, zatim Rifnik kod Šentjurja, Ajdovski gradec nad Vranji kod  Sevnice, a u Hrvatskoj arheološke lokalitete Kuzelin kod Donje Glavice i lokalitet Aquae Iasae u Varaždinskim Toplicama.

Planiranim povezivanjem  i prezentacijom spomenute baštine potaknut će se potreban razvoj kulturnog turizma dok će se navedena područja s bogatom kulturnom baštinom ciljano dodatno kvalitetno prezentirati i povezati  te staviti u funkciju kulturnog turizma.

LOKALITETI:

Arheološki park Aquae Iasae (Zavičajni muzej Varaždinske Toplice – Varaždinske Toplice)

Rekonstrukcija kapitolija s forumom 2.‐3. st.

U periodu antike na prostoru današnjeg grada Varaždinske Toplice nalazilo se nadaleko poznato rimsko naselje Aquae Iasae (1-4.st.). Dobar strateški položaj, blaga klima, te specifična geološka situacija s termalnim ljekovitim izvorima, glavni su razlozi naseljavanja ovog područja tijekom više tisućljeća. Da su Rimljani zatekli tradiciju korištenja termalne vode govori i sam naziv rimskog naselja – AQUAE IASAE – voda Jasa / panonsko – ilirsko pleme koje je naseljavalo ovo područje krajem 1. tisućljeća pr. Kr.

Zahvaljujući sustavnim arheološkim istraživanjima u Varaždinskim Toplicama koja se provode od 1953. godine otkriven je kompleks rimske javne arhitekture na površini od 6000m2, u raznim fazama izgradnje od 1.-4.st. Najbolje su sačuvani objekti nastali nakon Konstantinove obnove, odnosno tijekom 4.st. po. Kr.
Antički kompleks se sastoji od kupališnog dijela zgrade kupališta s bazenima i kupališne bazilike koja je kasnije prenamijenjena za kršćanski obred , foruma okruženog trijemovima na kojem se od rimskog vremena sve do danas nalazi nadaleko poznati izvor termalne ljekovite vode te kapitolija .
Svi dijelovi ovog kompleksa čiji su zidovi sačuvani u visini 2 do 3 metra bogato su opremljeni izuzetno dobro sačuvanim tehničkim, civilizacijskim i kulturno – umjetničkim sadržajima onog vremena: rimska kaptaža izvora termalne vode, sustav kanala za opskrbu i odvodnju ljekovite vode, grijanje , kvalitetni podovi, kameni pragovi, zidne freske, reljefi i skulpture .
Prirodni izvor termalne vode temperature 58 stupnjeva celzijevih na prostoru Varaždinskih Toplica nalazi se u današnjem arheološkom parku na prostoru foruma, a arheološka istraživanja potvrdila su njegovo korištenje tijekom 2000 godina. Oko ovog izvora termalne sumporne ljekovite vode u rimsko vrijeme izgrađen je centralni dio naselja – forum s trijemovima i kapitolij. Sačuvani su hramovi posvećeni Minervi, Jupiteru i Junoni.

U jesen 2006. godine započeta su arheološka istraživanja središnjeg dijela rimskog foruma, gdje se nalazio rimski izvorišni bazen. Provedena istraživanja su dala izuzetno zanimljive podatke o načinu na koji su Rimljani koristili termalnu vodu, odnosno izvorište.
Pokazalo se da je prirodno izvorište ograđeno velikim bazenom veličine 8 x 13,5 metara, koji je bio građen od velikih kamenih blokova, a voda se odvodila u kupalište sistemom kanala . Otkriven je i kanal – preljev s kojim se višak termalne vode odvodio u kanalizaciju.
Do sada je jedini sličan primjer ovakvog bazena poznat u Engleskoj u rimskom naselju Aquae Sulis (Bath), pa je ovaj primjer iz Varaždinskih Toplica od neprocjenjive vrijednosti za poznavanje dostignuća rimskog graditeljstva. Na primjeru Varaždinskih Toplica može se zaključiti da je veličina bazena doprinijela i hlađenju vode, budući da je temperatura od 58 stupnjeva celzijevih previsoka za direktno korištenje. To sve govori o visokom dostignuću rimskih inženjera koji su izuzetno dobro poznavali prirodu izvora i način kako riješiti njegovo korištenje, odnosno kako prikupiti prirodni izvor te zatim kontrolirano vodu odvoditi u kupališta.
Tijekom istraživanja unutar izvorišnog bazena, pronađeni su dijelovi kamenog okvira, baze stupova, dijelovi natpisa, nekoliko komada rimskog novca, a izuzetan je nalaz mramorne ploče s reljefnim prikazom tri nimfe. Na temelju brojnih natpisa i nekolicine reljefa koji su do sada otkriveni, poznato je da je izvorište bilo posvećeno nimfama .
Ovaj prvorazredni spomenik antičke arhitekture jedan je od malobrojnih u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i jedini u toj mjeri sačuvan u kontinentalnoj Hrvatskoj, nalazi se na najnižoj terasi topličkog arheološkog parka u središtu današnjeg grada pa osim kulturno – povijesnog ima i izuzetno turističko značenje.

http://zmvt.com.hr

Kuzelin (Muzej Prigorja Sesvete)

Lokalitet Kuzelin

Arheološki lokalitet Kuzelin nalazi se kraj Zagreba, 15 km sjeverno od Sesveta, na istočnoj Medvednici. Smješten je na istaknutom brijegu (511 m n/v) iznad naselja Donja Glavnica. Oblikom podsjeća na elipsu dužine otprilike dvjesto metara, a širine šezdesetak. Zaravnani plato je podijeljen na dvije razine: uzdignuti središnji dio i niži prsten koji ga okružuje.

Kuzelin je višeslojni lokalitet. Njegovi stariji kulturni slojevi pripadaju bakrenom dobu, ranom i kasnom brončanom dobu te mlađem željeznom – keltsko-latenskom dobu. U antici je Kuzelin ponovno naseljen te je postao regionalna utvrda s rimskom vojničkom posadom.

Najstariji arheološki nalazi (kamene sjekire od dijabaza i granita) potječu iz bakrenog doba (4 – 3. tisućljeća pr. Kr.). Keramika tzv. licenskog stila, koja datira iz 18. st. pr. Kr, pripada razdoblju ranog brončanog doba, a mlađoj fazi kulture polja sa žarama (10 – 8. st. pr. Kr.) mnogobrojni pronađeni keramički ulomci, ručni žrvnjevi, velike brončane igle te narukvice s geometrijskim ukrasima.
Početkom mlađeg željeznog doba ili keltsko-latenskog doba (4 – 1. st. pr. Kr.) Kuzelin zaposjeda zapadnokeltsko pleme Taurisci, koje ponovno utvrđuje naselje, dodavši mu drugi, niži obrambeni ravnjak na sjeveroistočnoj strani i gradi na njemu kuće. Iz toga razdoblja potječu keltsko-latenske fibule rane, srednje i kasnolatenske sheme. Osobito je važan nalaz brončane figurine naga muškarca, moguće druida, ili Apolona. Za kronologiju su važni nalazi srebrnoga novca iz 1. st. pr. Kr. koji pripadaju tzv. samoborskomu tipu, ali i jedan srebrnjak istočnokeltskih kovova. Keltsku fazu zaokružuju nalazi fine grafitne keramike.

Nakon što je Rimsko Carstvo prodrlo u ove krajeve, pripajanjem noričkog istočnoalpskog kraljevstva 15. g. pr. Kr., Kuzelin je napušten. Prvi nalazi (fibule, keramika, novac) pojavljuju se potkraj 2. st. Od novca najzastupljeniji su dupondiji carice Faustine Starije i Mlađe. To je vrijeme cara Marka Aurelija i prvih velikih provala barbara u Rimsko Carstvo. Kasno 3. st. zastupljeno je novcem Galijena i njegove žene Salonine, te Aurelijana i Klaudija II., zatim nalazima fibula, keramike te podnica stambenih zgrada od opeke na južnoj strani utvrde, približne površine 4 x 4 m. Značajna obnova života započinje u doba kasne antike u drugoj pol. 4. i poč. 5. st. Nalazi novca careva Valensa, Valentinijana, Gracijana, Teodozija i Honorija najbrojniji su među nalazima novca uopće. Tijekom 4. st. podiže se obrambeni zid dug 200 m istočnom stranom donjega ravnjaka. S njegove unutrašnje strane u nizu se grade drveni objekti od približno 4 x 4 m. Uza zid je otkopan bogat ženski grob s dvjema naušnicama i četirima narukvicama, te uz glavu novac cara Valensa (poginuo 378.) i posuda kao prilog. Od materijalne kulture zabilježeni su mnogobrojni nalazi keramičkih cjelina te željezni i brončani artefakti (oruđe, oružje i nakit) iz 4. i 5. st. Nakon napuštanja vojničke utvrde tijekom većega dijela 5. i 6. st., potkraj toga razdoblja dolazi do posljednje četvrte obnove kastruma. Nalazi kasnoantičke, ranoavarske i nekoliko germanskih strelica s kraja 6. st. označili su konačan pad utvrde.

http://www.muzejprigorja.hr/

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Projekti i označen sa , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s