Tri izvješća o konjščinskom satu

dr.sc. Krešimir Filipec
Izvor: Časopis KAJ, br. 3-4/2000.

Godine 1999. članovi projekta i sudionici u obnovi i revitalizaciji starog grada, kaštela, Konjščine (Selnice) proveli su istragu glede pronalaska sunčanog sata uz rub opkopa grada. Koristeći sve dostupne faktografske, povijesne, arheološke i ine podatke, ispitujući i anketirajući dostupno građanstvo, komisija je došla do sljedećih podataka:
Prema prvima, sve se zbilo davne 1545. godine. Te su se, naime, godine ponovno pojavili turski pljačkaški odredi na granicama Hrvatskoga zagorja. Kršeći sve pred sobom, zaobišli su krajiške straže i utvrđenja i spustili se u dolinu rijeke Krapine iz pravca Huma i Hrašćine. Pred njima stajalo je Zagorje i otvoren put prema Štajerskoj i njemačkim zemljama, gdje su se nadali i obilnijem plijenu. No, ovaj put nisu mogli samo prohuja« tim krajem, jer ih je kod netom podignute utvrde na utoku potoka Selnice u rijeku Krapinu dočekao jak odred generala Wildenstcina. Njemu se tijekom noći pridružio sa svojom vojskom i ban Nikola Šubić Zrinski. Vidjevši da neće moći samo tako zaobići tvrđavu Konjskih, Turci su postavili bojne redove nasuprot banskim odredima. Između njih sterale su se grabe, duboki jarci i močvarno zemljište, već onako kako je to dijelom i danas tamo. Netko je predložio da se ne zameće otvorena bitka, nego da se odredi i pojedinci ogledaju u viteškoj borbi. Aklamacijom je prijedlog usvojen. U početku svima je to bilo zanimljivo gledati, no, kad se sunce podiglo neki pripadnici banske vojske napustili su bojne redove i povukli se u hlad. Medu onima koji su se lijeno ispružili na travi, cuclajući nezainteresirano travku, bio je i posjednik spominjanog sunčanog sata. On je zajedno sa svojim drugovima zalegao među maslačke. Njemu je sve to bilo jako naporno, stoga je i izvadio sat, držao ga ispred sebe, stalno pogledavajući u nj. Sunce nikako da se skloni, a oni dolje tupe i lome svoja koplja u nedogled. Ratni pohodi mogu biti užasno dosadni…

Kao udar groma, u čas, pronio se glas po čitavom kraju da su se Turci povratili. Svi su se počeli sklanjati. No, ovaj put nije bilo kao ranije, kao onda kad su iznenada provalili u Zlatarsko polje. Tadaje malo tko umakao maču i ropstvu. Sada je sve bilo drukčije. U zraku se osjećala opasnost, ali u nekom napetom miru svi su uspjeli skloniti svoje blago, sve do posljednje guske, patke ili kokosi. Imali su se vremena povući u šumu, u goru, medu tvrde zidove burgova ili na brzinu izgrađene zbjegove. Čuli su da su dolje naši odredi pojačani konjaništvom, koji bi trebali zaustaviti Turke. Čuli jesu, ali nisu previše vjerovali tim kicošima, toj gospodi koja često precjenjuje svoju snagu i moć. Bio uspjeh ovakav ili onakav, sve će se naposljetku prelomiti preko njihovih glava. Zato je najbolje u skloništu čekati ishod. Postoje određene indicije daje upravo tada bistrički kapelan sklonio pod kor crkve bi. Petra u Bistrici kip Majke Božje. On je imao vremena zamiješati mort, sve lijepo urediti i još se skloniti prije nego ga dohvate turski čarkari koji su se već vidjeli sa zvonika.

konj1Pogled na stari grad Konjščinu i prostor na kojem se odigrala bitka
konj2-2Stari grad Konjščina u vrijeme radova na sanaciji

Kod kaštela Konjščine u poslijepodnevnim satima banska vojska raspršila se po okolnim šumarcima. To su iskoristili Turci, prekinuli sklopljeno primirje i iznenada navalili. Jedni su im se hrabro oduprli, no većina nagne bježati dublje u dubravu ili prema obrambenim nasipima grada. Naš junak sa satom, prenut iz sna počeo je također bježati, grčevito stišćući svoj sat u šaci. Letio je prema gradu, valjda misleći prkosili zakonima prirode, preko graba i vode. (Njemu to, naravno, nije uspjelo kao onima u vrijeme cara Tiberija na Gene žare tskom jezeru).
Turske strjelice parale su zrak. Prvu manju grabu uspješno je preskočio, prešao je i kolje prvog nasipa i nekako se dokopao drugog. No, onda je pao u grabu i počeo tonuti. Sat koji je još držao u ruci bacio je u vodu, kako bi se uspio slobodnim rukama uhvatiti za pletenu ogradu što se nalazila uz rub drugog opkopa, a koja ga je štitila da se ne osipa. Sunčani sat lako je bio izgubljen u blatu (sjenomjer se polomio), no glava je sačuvana. Nama je bitno još samo spomenuli daje vlasnik sata ostao i bez konja, isto onako kako su to ostali i njegovi drugovi. Turci su se pak zadovoljni vratili u svoju domovinu.

Prema drugima, sve se zbilo nešto kasnije. Vlasnik kaštela, grof Konjski, ime mu se nije zapamtilo, a mi ga ovdje ne želimo izmišljati (neki vele da je lo bio Miha Konjski), kao i svi pošteni ljudi u onome kraju volio se proveseliti s društvom. U tome nema ništa loše. Ovaj put on se našao sa svojima u klijeti u Veleškovcu. Tu su oni pretresali društveno-političke probleme do kasno u noć. Još po mraku skrivečki se pokušao uvući u svoj dom. Viseći most na gradu bio je Spušten kako struganje lanca ne bi probudilo ukućane. Lagano je odškrinuo vrata ložnice, i već se počeo svlačiti, kad ga unutra dočeka razbuđena žena. ili kako su to ljudi napomenuli, “njegova baba”. Odmah je počela siktati: da gdje je bio, zašto je opet pio, ta zna li on koliko je sati? On se branio i kleo svim svecima da nije ništa skrivio. Za miran počinak htio je na sebe preuzeti sve grijehe ovoga svijeta. No ona ga nije slušala i počela ga gađati onim što joj je došlo pod niku. Spazila je i sunčani sat i bacila ga na nj, u/, povik – da što će mu kad se on ionako vraća uvijek doma po noći. On se izmaknuo, a sat je proletio kroz prozor i zaustavio se u blatu pod zidom, uz grabu. Utonuvši u nj, bio je izgubljen sve do današnjeg dana.

konj3Arheološka sonda

Treće izvješće temelji se na znanstveno-istraživačkim rezultatima. U njemu se pokušava utvrdili vrijeme kad je dotični predmet dospio u zemlju, na temelju arheološke stratigrahje.
Naime, 1998. i 1909. godine provedena su zaštitna arheološka iskopavanja na starom gradu – kaštelu Konjščini radi njegove sanacije i revitalizacije. Tim pokusnim istraživanjima željeli su se dobiti najosnovniji podaci o gradu: mogući stariji kulturni slojevi, istražiti strukturu, slanje i dubinu temelja, utvrdili točan položaj mosta koji se spominje u povijesnim vrelima, istražiti dubinu jarka, utvrditi funkciju dvaju obrambenih nasipa koji okružuju zidani dio grada. Kako bi se u predviđenom vremenu dobilo Što više podataka, otkopane su tri sonde izvan grada. U samome gradu obavljana su istraživanja u potkovastoj kuli, gdje je otkriven bunar i u glavnoj, četverokatnoj, prostoriji. Na tome mjestu najviše nas zanima arheološka sonda smještena uz vanjski jugoistočni zid grada, radi se o sondi 3.

Dana 21. kolovoza 1998. godine u prvom otkopnom sloju (SJ 1) uz ostali arheološki materijal medu kojima valja spomenuti nekoliko strjelica samostrela, novac XVIII. stoljeća, nađen je i koštani predmet: sunčani sat. Na satu se nalazi urezana 1530. godina. Na pločici dimenzije cca. 3×3 cm, izrađenoj od lubanje jelena, urezan je brojčanik. Na pločici se nalazi i ostatak brončane igle, kazaljke (gnoinon) pomoću koje se očitavalo vrijeme. Na poleđini se nalaze ostaci brončanih zakovica kojima je pločica bila učvršćena vjerojatno za drvenu podlogu. Radi se o tipičnoj prenosnoj, putničkoj sunčanoj uri. Nešto drukčiji sat, u obliku privjeska, nađen je piigodom istraživanja staroga grada u Čakovcu. Prema arapskim brojevima, tamošnji sat može se datirati u XV. stoljeće. Inače, slični su sunčani satovi vrlo rijedak nalaz. Prvi sunčani satovi poznati su od starog vijeka, a pred kraj toga doba počinju dobivati svoju široku primjenu. Tada se počinju upotrebljavali i prve prenosne putničke ure, koje će se, u ne previše izmijenjenom obliku pojavljivati sve do visokog srednjeg vijeka. Negdje od XV. stoljeća počinju se upotrebljavati pločaste ure. One su, kako bi se njima moglo mjeriti vrijeme u različitim geografskim područjima, imale i kompas; radi se o tzv. diptihovskoj uri. Sastojale su se obično od dvije četverostranične pločice, spojene pomoću šarki, a bile su izrađene od raznolikog materijala. Nije isključeno da se ovdje rado o sličnom predmetu. No od cijelog diptihovskog sala ostala je samo pločica s brojčanikom sunčane ure.
Kako je sat nađen u prvom otkopnom sloju, u sloju u kojem je nađen raznoliki materijal, teško se može utvrditi vrijeme kad je sat dospio u zemlju. Prvi oikopni sloj jednako kao i slojevi zasipavanja opkopa, dali su najbogatiji i najraznovrsniji arheološki materijal, no za razliku od potonjih njega ne možemo ni uže vremenski datirati. Teoretski, on je mogao doći u zemlju u isto vrijeme kad se zasipavaju i grabe okolo grada, tj. nakon mira u Srijemskim Karlovcima (1699. godine) ili nakon PožarevaČkog mira (1718. godine).

konj4Sunčani sat, uvećano (crtež)

Poziv na pretplatu:

Prva godina izlaženja: 1968

Godišnja pretplata na tiskani oblik (6 brojeva u 4 sveska): =100,00 kn.

Pretplatu u iznosu =100,00 kn (uz prethodnu najavu Vašega imena, prezimena i adrese na telefon, ili e-mail Kajkavskoga spravišča: 01/48-33-743; kajkavsko.spravisce@zg.t-com.hr) slati na IBAN: HR6723600001101348804.

Svakog novog pretplatnika uredništvo nagrađuje Kajevima iz ranijih godišta.

ČITAJTE KAJ, DOBOPIS OB NAVUKU I MEŠTRIJE JEZIKA MATERINSKOGA, HIŠTORIJE I VEZDAŠNJICE!

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Uncategorized i označen sa , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s