Lipovec – mali brat Okić – grada

Linda Bednjanec, dipl. arheolog
Izvor: kulturnapatrola.blogspot.com

Godina je 1251. Prošlo je skoro cijelo desetljeće od Mongolskog pustošenja naših krajeva. Ali ljudi su još uvijek u strahu. Jer mogli bi se Mongoli vratiti, ta razarajuća sila s dalekog istoka što je ljudima utjerala strah duboko u kosti. Ni kralj Bela IV. nije miran. Ne želi ponovno, pred hordom osvajača, bježati iz udobnosti svog dvora daleko dolje na jug, u Dalmaciju. Zna kralj da zemlju treba utvrditi, da treba podići što više jakih utvrda diljem kraljevstva. I zna kralj jako dobro da to ne može sam. Zato je već brojnim velikašima dopustio da podignu burgove za svoje potrebe, ali i za obranu zemlje, ako bi to bilo potrebno. A među njima našao se i knez Ivan, gospodar slavnog Okić – grada. Proslavio se knez u borbi protiv Mongola i zaslužio nagradu kraljevu: zemlju u susjedstvu Okića da na njoj podigne utvrdu za obranu tog područja.

Položaj Lipovca, pogled s puta za Oštrc (u pozadini Japetić)
Pogled na Lipovec zimi

I tako naš knez Ivan sagradi Lipovec, na sliku i priliku svoga Okića, navrh čunjastog brda iznad starog puta što iz Samobora uskim dolinama Lipovačke drage vodi u Njemačko kraljevstvo, na dobrom strateškom položaju, a opet tako skrovito smješten da se ne vidi dok se ne stigne pod same zidine.

Malo “bliži” pogled na teško uočljive zidine
Zarasli Lipovec, pogled s Oštrca

Stoljećima je stajao Lipovec na brežuljku iznad “klanca”, vjerno vršeći svoju dužnost stražara, samo u rukama drugih gospodara. Danas više nema Okićkih, nema Babonića, nema Frankopana ni Erdödyjevih, a Lipovec još uvijek stoji na svom malenom brijegu. No nema više ni njegove slave, ostale su samo krnje zidine, gotovo u potpunosti prekrivene bujnom vegetacijom. I stoje zidine u tišini duboke šume, čuvajući priče minulih vremena, i samo onaj tko zna odakle i kamo gledati, uočit će na brijegu u daljini ostatke malog, ali važnog plemićkog grada – središta starog lipovečko-jastrebarskog vlastelinstva.

Ostaci branič kule (fotografija Darko Antolković)

Danas put na Lipovec (589 m n/v) vodi od planinarskog doma Šoićeva kuća (10 km od Samobora) koji je najstariji planinarski objekt u Samoborskom gorju sagrađen 1931. na mjestu nekadašnje stanice šumske željeznice, a ime je dobila po tadašnjem predsjedniku HPD “Japetić”. Od parkirališta pred kućom staza vodi lijevo oštro uzbrdo preko desetak serpentina, (cca 20-30 min hoda) prilazi ruševinama Lipovca sa sjevera te ga zaobilazi i vodi do nekadašnjeg ulaza na JI.

Ulaz u burg, pogled s prilaznog puta (fotografija Darko Antolković)
Unutrašnji plašt zidina s ulazom

Burg je na sjeveroistočnoj, istočnoj i jugoistočnoj strani okruživao vanjski zid od kojeg su se sačuvali samo tragovi, a najbolje je vidljiv pred samim ulazom. Glavni dio burga je prilagođen vrhu brijega no ipak donekle zadržava pravilne linije. Iako je sličnost u tlocrtima između dva burga vrlo rijetka, jer se svaki individualno prilagođava svom položaju, Lipovec pokazuje sličnost ne samo sa “starijim bratom” Okićem, već i s Velikom sjeverno od Požege. Tlocrtno je izduženog oblika s trostranom branič kulom na jednom kraju, palasom na drugom i dvorištem u sredini s cisternom desno od ulaznih vrata na južnom zidu.

Ostaci branič-kule, pogled iz dvorišta
Položaj palasa, pogled iz branič-kule (fotografija Darko Antolković)

Iako Ivan Okićki gradi Lipovec, ipak ga već 1283. prodaje knezu Radoslavu Baboniću. Babonići posjed gube 1325. u sukobu s kraljem. Sredinom 14. st. kralj ga daje plemićima Rafaelu i Nikoli Mutina (Muchina), a sredinom 15. st. ženidbenim vezama dolazi u ruke Frankopana. 1470. Martin Frankopan predaje Lipovec kralju Matiji Korvinu koji ga 1502., kao nagradu, daje svojim pristašama Ladislavu i Tomi Petö de Gerse. 1519., zamjenom posjeda, dobiva ga Tomo Bakač Erdödy i lipovački posjed ostaje u vlasništvu ove velikaške obitelji sve do ukidanja kmetstva 1848. Sam burg je zapušten već u 16. st. nakon izgradnje kaštela u Jastrebarskom te se u 17. st. i kasnije spominje kao ruševina.

Ostaci branič kule (fotografija Darko Antolković)
Ostaci branič kule (fotografija Darko Antolković)
Ostaci branič kule (fotografija Darko Antolković)

I došlo je 21. st. i Lipovec polako pada u zaborav okružen gustim raslinjem, posve zarastao, napušten, slabo posjećen, rijetko spominjan…

—————————————————–

u literaturi se često susreću dva oblika naziva: Lipovec i Lipovac. Smatram da je točan naziv Lipovec jer se ovaj oblik imena javlja u ispravi kojom Bela IV daje dopuštenje Ivanu Okićkom da sagradi burg (…montem quendam Lipovech nomine…)
Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Utvrde i označen sa , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s