Utvrda Sv. Jurja u Caskoj na otoku Pagu

dr.sc. Krešimir Regan
Izvor: Prilozi Instituta za arheologiju br.19/2002.

Na sjeverozapadnome dijelu otoka Paga, na području kojim danas dominira grad Novalja, u vrijeme antike i kasne antike razvija se velika antička aglomeracija pod imenom Cissa, smještena po rubnim dijelovima današnjega Novaljskog polja, sa središtima u sadašnjim naseljima: Novalja, Stara Novalja i Caska (FISKOVIĆ, 1953.; BRUSIĆ, 1988., 116.; ŠKUNCA, 1988., 26.; ŠKUNCA, 1997., 79., 84.- 90.; ŠONJE, 1997., 125.; KUNKERA, 1997., 154.-156.). Upravo se na području današnje Caske razvilo prvo veće antičko naselje koje je bilo utvrđeno tijekom 2. ili 3. stoljeća (ŠKUNCA , 1988., 26.). Usporedno s njegovim razvojem razvijaju se i naselja na području Novalje i Stare Novalje, čiju su jezgru prvotno činila pristaništa osigurana zasebnim utvrdama. Propašću antičke Cisse za potresa u drugoj polovini 4. stoljeća, središtem antičke aglomeracije postaje Novalja u kojoj se razvija jaka i velika starokršćanska zajednica. Od 4. do 6. stoljeća Cissa je sjedište biskupije i čitavog otoka, za čije se potrebe unutar zidina novaljske utvrde gradi velika basilica urbana kao i dvije manje grobne bazilike na Jazu i kod Punta Mire (KUNKERA, 1997., 154.; ILAKOVAC, 1997., 13.-20.; ILAKOVAC, 1997. a, 69.- 78.; BADURINA, 1997., 39.-41.). Čitava antička i kasnoantička aglomeracija bila je zaštićena pojasom utvrda i stražarnica. Njihovi su ostaci dosad pronađeni u Caskoj na brežuljku Sv. Jurja i na uzvisini preko Klopotnice, na lokalitetu Košlja gromača sjeverno od Novalje, na Trinićelu kod Stare Novalje, na poluotoku Svetojanj, na izvoru kod Kolana, na brežuljku Košljunu uz rub Zaglave s istočne strane Novaljskog polja, u Petriću kod Stare Novalje, na Slatini iznad Gajca i kod mjesta Luna na samome zapadnome vrhu otoka (ŠONJE, 1975., 287.; ŠKUNCA, 1988., 27.; BRUSIĆ, 1988., 116.; TOMIČIĆ, 1996., 291.-305.).

kartaZemljopisni položaj utvrde Sv. Jurja iznad uvale Caska (Novalja- plan grada; Turistička zajednica grada Novalje, 1997.)
Picture 400Snimio K. Regan

Iako su mnogi autori pisali o Cissi i o njezinim naseljima, utvrde su spominjane tek usput, navodeći najčešće njihov zemljopisni smještaj ili djelomični opis arhitektonskih ostataka  (Dosad je od svih utvrda u potpunosti obrađena samo utvrda na poluotoku Svetojanju, što je učinio Željko Tomičić). Među prvim istraživačima koji su na brežuljku Sv. Jurja pretpostavili postojanje kasnoantičke utvrde bili su: Mijo Sabljar, Mate Suić, Ivo Petricioli i Ante Šonje (SABLJAR; SUIĆ, 1953., 37.; PETRICIOLI, 1952., 106.; ŠONJE, 1975., 287.). Svoje su pretpostavke temeljili na izrazito dominatnom položaju glavice kamenoga brežuljka Sv. Jurja, s kojeg se vidi čitavo područje akvatorija Paškog zaljeva i područje Novaljskog polja, na postojanju velikoga antičkog naselja u njegovu podnožju kao i na slučajnom pronalasku bizantskog zlatnika unutar ostataka zidina utvrde. Prvi crtež tlocrta tih ruševina napravio je Mijo Sabljar, dok je Ivo Petricioli objavio arhitektonski nacrt crkve Sv. Jurja i ukratko opisao ruševine koje se nalaze uz tu crkvu.
Pojedini istraživači, poput A. Šonje, pretpostavljaju da je utvrda podignuta kao neka vrsta “utvrde akropolskoga karaktera” antičkoga castruma Cisse tijekom 2. ili 3. stoljeća, radi što bolje zaštite naselja (ŠONJE, 1975., 287.). Ta je utvrda stradala tijekom potresa u drugoj polovini 4. stoljeća, nakon čega su je obnovili Istočni Goti koji na ruševinama antičke Cisse grade novo naselje uz luku. Za Gotsko-bizantskog rata od 535. do 555. godine to je naselje bilo srušeno. Nakon bizantskog osvajanja otoka Paga utvrda se ponovno obnavlja i čini dio bizantskoga obrambenog lanca, izgrađenog na istočnojadranskoj obali. Padom bizantske vlasti na tom području u 7. stoljeću pred naletom Avara i Slavena, utvrda prelazi pod njihov nadzor i u njoj se život nastavlja sve do godine 1203., kada u sukobima između Raba i Zadra bude srušena i napuštena. Nakon što je utvrda srušena, jedini objekt koji zadržava svoju ulogu na tom lokalitetu jest crkva Sv. Jurja, koja se zbog redovnog održavanja do kraja 19. stoljeća, relativno dobro očuvala (BRUSIĆ, 1988., 118., bilj. 11.; KUNKERA, 1997., 156.-161.).

Nedostatak podataka o ovome lokalitetu, potakao je autora ovoga članka u kolovozu 2000. u obilazak i rekognosciranje utvrde, zajedno s Igorom Martinovićem. Ostaci utvrde nalaze se iznad sjeverne obale Paškog zaljeva, u uvali Caska, na glavici kamenoga brežuljka nadmorske visine 55,2 metra. Čitavi je brežuljak okružen gustom mediteranskom šumicom i pašnjacima, čineći tako malu oazu zelenila u paškome kršu. Ruševinama utvrde pristupa se s južne strane, s ceste Novalja-Metajna. Na raskrižju za Casku skreće se prema sjeveru na makadamski put po kojem se penje stotinjak metara. Na kraju puta, kod posljednje vikendice, skreće se prema istoku na puteljak ograđen kamenom suhozidnom ogradom sa sjeverne strane i podzidom s južne strane, koji prolazi usporedo s brežuljkom Sv. Jurja i jugozapadnom stranom utvrde (sl. 1.). Prošavši južni ugao utvrde, put naglo skreće prema sjeveru i dovodi pod samu kamenu liticu na kojoj je izgrađena utvrda. Odavde se strmim usponom penje još nekoliko minuta. Na utvrdu se može popeti po strmim jugoistočnim liticama ili blažim obilaskom oko te strane padine u smjeru sjeveroistočnoga perimetralnog zida utvrde.
Prvi tlocrt utvrde donosi Mijo Sabljar u svojoj putnoj bilježnici Bag-Pag. Na tom se crtežu vidi utvrda koja se, s obzirom na konfiguraciju i smjer pružanja terena, može podijeliti radi lakše orijentacije na tzv. gornju i donju utvrdu. Ukupna duljina utvrde na tom tlocrtu iznosi, u smjeru pružanja sjeverozapad-jugoistok, oko 60 metara i širina u smjeru pružanja sjeverozapad-jugoistok – približno 24 metra. Gornja utvrda nalazi se u jugoistočnome dijelu utvrde, na najvišem dijelu kamene glavice brežuljka i opisuje manji četverokut, duljine u smjeru pružanja sjeverozapad – jugoistok oko 24 metra i širine u smjeru pružanja sjeveroistok-jugozapad blizu 18 metara. Unutar gornje utvrde Sabljar je ucrtao arhitektonske ostatke više građevina čije su ruševine i danas vidljive.

Picture 090Snimio K. Regan
sabljarMijo Sabljar – tlocrt utvrde (Putna bilježnica Bag-Pag)

To je današnja crkva Sv. Jurja, smještena u istočnome kutu utvrde, zatim su tu ostaci nekoliko građevina smještenih u južnome dijelu utvrde i građevine uz sami sjeverozapadni rub zaravni gornje utvrde i sjeveroistočnoga perimetralnoga obrambenog zida. Upravo je taj, sjeverozapadni rub zaravni ona granica koju uzimamo kao imaginarnu crtu u odvajanju gornje od donje utvrde. Građevine u južnome kutu utvrde ucrtane su izbočene naspram crte pružanja jugozapadnoga perimetralnoga obrambenog zida gornje utvrde. S vanjske strane gornje utvrde ucrtana je kamena litica na kojoj leži istočna i južna strana utvrde. Donja utvrda naslanja se na sjeverozapadnu stranu i padinu gornje utvrde. Ta utvrda može se opisati kao pravokutnik duljine stranica u smjeru pružanja sjeverozapad-jugoistok oko 36 metara i širine u smjeru pružanja sjeveroistok-jugozapad oko 24 metra, osim u sjevernome dijelu, gdje je zamišljeni kut toga četverokuta odrezan dijagonalno između sjeverozapadnoga i sjeveroistočnog perimetralnog obrambenog zida donje utvrde u duljini oko 10,5 metara.
Drugi prikaz utvrde donosi Gjuro Szabo u putnoj bilježnici nastaloj za njegova obilaska kvarnerskih otoka i priobalja te dijela sjeverne Dalmacije. On je 11. lipnja 1929. obišao uvalu i naselje Casku te skicirao nekoliko slika utvrde. Donosi skicu tlocrta ruševina, ali samo onog dijela koji smo prethodno nazvali gornjom utvrdom. Ta je utvrda prikazana kao pravokutnik duljine stranica u smjeru pružanja sjeverozapad-jugoistok oko 23 metra i širine u smjeru pružanja sjeveroistok-jugozapad približno 22 metra. U tlocrtu utvrde ucrtani su isti objekti kao i u prethodnome, na sličan način. Na slici koja prikazuje jugoistočnu stranu utvrde vidljivi su zidovi dviju građevina, od kojih je ona na desnoj strani crkva Sv. Jurja, a ona na lijevoj strani građevina koja se nalazi u južnome kutu utvrde. Ispod sjeverozapadnog zida ucrtani su nekakvi ostaci arhitekture.

saboGjuro Szabo – tlocrt utvrde (Putna bilježnica, 1929.)

Treći prikaz dijela tlocrta utvrde, odnosno arhitektonska snimka crkve Sv. Jurja i opis izgleda utvrde donosi Ivo Petricioli u svojem radu Spomenici srednjovjekovne arhitekture na otoku Pagu, u kojem se kaže: “Iza te crkvice (Sv. Juraj iznad grada Paga – nap. a.) dolazi vrlo zanimljiva crkvica istog sveca na suprotnoj strani paške uvale u Caskoj. Nalazi se također na strmoj kamenoj glavici visokoj oko 50 metara, a za razliku od prve čini sastavni dio fortifikacijskog recinta, koji u pravilnome paralelogramu (52 x 16 m) paše čitavu glavicu. Smještena je na njegovu istočnom uglu i s dvije strane obuhvaćena je debelim zidovima, tako da joj je apsida s vanjske strane ostala potpuno zakrivena zidnom masom (PETRICIOLI, 1952., 106.). Nakon iscrpnog opisa crkve, u nastavku teksta Petricioli izgled utvrde opisuje ovako: “Ovaj recint zaslužuje ne manju pažnju od same crkvice, naročito pak njegov dio do južnog ugla nasuprot crkvici, koji je nešto izbočen iz paralelograma i koji je bio, kako se vidi po tragovima zidova, podijeljen u više prostorija. Ovdje je prije nekoliko godina pronađen jedan bizantski zlatnik” (PETRICIOLI, 1952., 108.). Uz dužno poštovanje našem cijenjenom istraživaču istočnojadranske kulturne baštine, dužni smo upozoriti na određene pogreške u opisu izgleda utvrde. U svojem tekstu Petricioli utvrdu opisuje kao pravilan paralelogram, što ne odgovara stvarnom stanju na lokalitetu. Na činjenicu da je upotrijebio pogrešan geometrijski lik, dokazuje i njegova arhitektonska snimka crkve Sv. Jurja i pripadajućih zidova utvrde koji jasno pokazuje da se sjeveroistočni i jugoistočni perimetralni obrambeni zidovi spajaju pod pravim kutom, čime je opovrgnuo vlastiti opis tlocrta utvrde kao paralelogram .
Drugi se nedostatak njegova opisa odnosi na južni dio utvrde, koji opisuje kao nešto izbočen iz tlocrta utvrde, što također ne odgovara zatečenu stanju na lokalitetu, iako pokazuje sličnosti s najstarijim tlocrtom Mije Sabljara . Analizirajući Petriciolijev opis utvrde postavlja se pitanje veličine utvrde za koju kaže da je dugačka 52 metra i široka 16 metara. Šteta je što u svojem tekstu nije označio strane svijeta i pravac pružanja duljih i kraćih stranica utvrde. Usporedimo li tlocrt Mije Sabljara i izgled konfiguracije terena s Petriciolijevim opisom, možemo pretpostaviti da se ta dužina utvrde odnosi na onaj njezin dio koji se nalazi ispod sjeverozapadne padine vrha brežuljka, odnosno na čitavu utvrdu (gornju i donju utvrdu). Zbog velike urušenosti sjeverozapadne strane gornje utvrde i guste mediteranske neprohodne šume koja počinje neposredno ispod njezine sjeverozapadne strane, nismo bili u mogućnosti provjeriti te podatke, odnosno odrediti mogući izgled i veličinu donje utvrde. Gornja utvrda obrambena je građevina manjih dimenzija, čiji perimetralni zidovi u gotovo pravilnu kvadratu opasuju čitavu glavicu brežuljka. Duljina je svake stranice u prosjeku oko 23 metra.

petrTlocrt crkve Sv. Jurja (I. Petricioli, 1952.)

Utvrda je s dviju strana zaštićena prirodnom strminom kamene litice. Sa sjeveroistočne i dijelom sjeverozapadne strane pristup je utvrdi lakši zbog blažeg pada strmine terena. Strateški najugroženija strana utvrde se nalazi na sjeveroistočnom perimetralnome zidu, pa je stoga taj zid u svojemu istočnom dijelu izgrađen nešto deblji od ostataka ostalih perimetralnih zidova. Unutrašnjost utvrde sadrži čitave nizove pregradnih zidova građevina različitih namjena koje kao svoje začeljne stranice rabe većinom perimetralne obrambene zidove. U unutrašnjosti se ne prepoznaje ni jedna samostojeća građevina. Čitava je unutrašnjost utvrde ispunjena rasutim građevinskim materijalom.
Najbolje očuvana arhitektonska jedinica jest crkva Sv. Jurja koja je smještena u istočnome uglu utvrde, naslanjajući se duljom stranicom na sjeveroistočni, a kraćom stranicom na jugoistočni perimetralni zid utvrde. To je crkva longitudinalnog tipa s okruglom apsidom ugrađenom u jugoistočni obrambeni zid. Crkva je dugačka oko 9,20 metara i široka 5,40 metara. Čitava je građevina bila presvođena bačvastim svodom, podijeljena na dva nejednaka traveja. Svod kraćega, jugoistočnog traveja bio je izgrađen
od rimskih sedrenih tegula. U istom je traveju pronađen uzidan starokršćanski impost, što je I. Petriciolija nagnalo na zaključak da je današnja ranoromanička crkva bila izgrađena na mjestu starohrvatske crkvice koja je, pak, bila sagrađena na mjestu starokršćanske crkve. Od te, prve, najstarije crkve pronađen je u današnjoj apsidi zazidani prozor nadsveden polukružnim lukom koji je širi od bočnih stranica toga prozora. Ulaz u crkvu donedavno je bio na jugozapadnom zidu, koji je danas djelomično očuvan. Jugozapadna je stranica crkve poduprta kontraforom. Taj je kontrafor izgrađen na temeljima porušena zida koji je činio unutarnji pregradni zid nekakve tvrđavske građevine. Taj se zid okomito pruža na jugozapadni pregradni zid (PETRICIOLI, 1952., 106.-108.; ŠONJE, 1975., 142., bilj. 41.). Od ostalih unutrašnjih građevina utvrde najbolje su očuvane one smještene na jugozapadnome perimetralnom zidu kod južnog ugla utvrde. Tu se danas nalaze ostaci građevine u kojoj je bio pronađen bizantski zlatnik. Jugozapadni pregradni zid u nastavku je djelomično očuvan u razini površine tla te se pruža u smjeru sjeverozapadnoga perimetralnog zida. Izvornu duljinu zida kao i razmještaj unutrašnjih prostorija danas, zbog loše očuvanosti jugozapadnoga pregradnog zida, ne možemo odrediti. Na tom pregradnom zidu mogu se prepoznati ostaci unutarnjih manjih pregradnih zidova jedne ili više prostorija. Prosječna je duljina tih prostorija oko 6 metara u smjeru pružanja sjeveroistok-jugozapad i širina oko 3,8 metara u smjeru pružanja jugoistok-sjeverozapad.

tlocrtreg

Tlocrt utvrde Sv. Jurja (K. Regan)

Uz ostatke tih građevina pri jugozapadnome perimetralnom zidu, možemo prepoznati još jednu građevinu smještenu svojim ostacima u sjevernome uglu utvrde, nasuprot crkvi. Očuvani su dijelovi te građevine dugački, u smjeru pružanja sjeveroistok-jugozapad, oko 6 metara i široki, u smjeru pružanja jugoistok-sjeverozapad, blizu 5 metara. Pretpostavimo li da je taj zid granica između gornje i donje utvrde, ili samo vanjski perimetralni obrambeni zid utvrde, možemo zaključiti da je taj objekt mogao pokrivati veliki dio unutrašnje strane toga zida. Zahvaljujući takvom smještaju unutrašnjih građevina, u sredini gornje utvrde nastalo je manje četverokutno dvorište, koje je najvjerojatnije služilo za komunikaciju između različitih građevina. S obzirom na to da se samo na sjeveroistočni zid u njegovu središtu s unutrašnje strane ne naslanja ni jedan objekt, a i da je pristup utvrdi s vanjske strane najbolji upravo kod tog dijela utvrde, može se pretpostaviti da je tu bio ulaz u utvrdu. Što se tiče samih perimetralnih obrambenih zidova, oni su najbolje očuvani u istočnome uglu utvrde, djelomično u sastavu vanjskih crkvenih zidova, te na jugozapadnoj strani utvrde. Taj zid možemo na jugoistočnoj strani pratiti u visinu od oko 6 metara, na sjeveroistočnoj strani oko 3 metra i na jugozapadnoj strani blizu 2 metra.
Vanjski je zid najslabije očuvan na sjeverozapadnoj strani utvrde u sjevernome i zapadnome uglu, dok je u sredini sasvim propao. Debljina je perimetralnih zidova u prosjeku oko 0,50 metara, osim na istočnoj strani sjeveroistočnog zida, gdje debljina iznosi nešto više od 1 metra. Obrambeni i unutrašnji zidovi građeni su od lomljenog vapnenca, grubo obrađenog međusobno povezanog čvrstom vapnenom žbukom u kojoj se prepoznaju tragovi drobljene cigle. Perimetralni zidovi su većinom temeljeni na živoj stijeni, osim u sjevernome uglu utvrde. Tu je izgrađen poseban temelj od pravilno klesanih komada kamena u visini danas vidljivoga jednog reda na koji se naslonio obrambeni zid. Taj je temeljni zid od vanjskih strana perimetralnog zida širi za 0,20 metara. S obzirom na to da je boja temelja svjetlija od ostatka zidova utvrde, može se pretpostaviti da su pojedinci na tom lokalitetu vodili nestručna iskopavanja. Na sjeveroistočnome perimetralnome zidu utvrde kao i na perimetralnome zidu kod južnog ugla utvrde, s vanjske se strane mogu prepoznati rupe četvrtasta oblika koje su najvjerojatnije služile za držanje skela pri gradnji utvrde. Razmaci su među njima gotovo jednakih dimenzija, na međusobnoj udaljenosti više od 1 metra. Kamenje obrambenih zidova slagano je u gotovo pravilne vodoravne redove. Iako na ovome lokalitetu nisu dosad provedena temeljita arheološka istraživanja koja bi točno utvrdila nastanak utvrde, na osnovi usporedbe sa sličnim lokalitetima može se nastanak te utvrde smjestiti u doba cara Justinijana, u 6. stoljeće. To je doba obnove bizantske vlasti na istočnojadranskoj obali, kada se na toj obali gradi obrambena linija utvrda i stražarnica radi osiguranja vlasti na novostečenim posjedima kao i zaštite plovnog puta koji je središnju metropolu Bizantskog Carstva Carigrad povezivao s novostečenim bizantskim posjedima u Italiji. Na takav nas zaključak navodi nekoliko elemenata. Utvrda Sv. Jurja nalazi se na strateški vrlo vrijednom položaju, s kojeg se pruža pogled u smjeru zapada i sjeverozapada prema otocima Rabu i Lošinju, u smjeru jugoistoka prema suprotnom kraju Paškog zaljeva i u smjeru sjeveroistoka prema Velebitu. Osim što je mogla štititi stanovništvo koje je živjelo u neposrednoj blizini utvrde, s tog je položaja vojna posada bila u odličnoj vizualnoj komunikaciji s obližnjom istoimenom bizantskom utvrdom, čije se ruševine danas nalaze iznad grada Paga kao i s ostalim bizantskim utvrdama u okolici Novalje i Stare Novalje, poput utvrde Svetojanja ili Košljuna. U njezinoj neposrednoj blizini bila je luka zaštićena prirodnim reljefom od udara bure i juga. Uz luku se razvilo naselje kao dio veće kasnoantičke aglomeracije, čije središte je u to doba bila današnja Novalja.

04012 - Caska, Sv. Juraj04013 - Caska, Sv. JurajSnimio K. Regan

Današnje vidljive ostatke gornje utvrde može se opisati kao fortifikacijski objekt manjih dimenzija, gotovo pravilna pravokutnog oblika smještenog na sam vrh kamenoga brežuljka. Perimetralni obrambeni zidovi utvrde većinom su izgrađeni na živoj stijeni, osim na sjevernome dijelu utvrde, gdje su graditelji morali izgraditi temeljni zid od pravilno klesanih kvadrata, šire složenih nego što je to sam obrambeni zid koji se oslonio na taj temelj. Tehnika gradnje perimetralnih obrambenih i pregradnih zidova slična je kao i u drugih bizantskih utvrda na istočnojadranskoj obali, poput utvrda na Žirju, Palacolu ili Svetojanju. Zidovi su građeni od grubo obrađena kamena koji je bio slagan u pravilne vodoravne redove, međusobno povezane vapnenom žbukom s primjesom drobljene cigle. Također su na dijelovima bolje očuvanih obrambenih zidova vidljive pravokutne rupe koje su nosile drvenu konstrukciju skela tijekom gradnje utvrde.

crtežCrtež ruševina utvrde (K. Regan)

Treći dokaz za smještaj gradnje te utvrde u 6. stoljeće jest postojanje unutrašnjih građevina različitih namjena kao i pronalazak pokretnih nalaza u njihovoj unutrašnjosti. Među njima je najbolje očuvana građevina sakralne namjene, odnosno crkva Sv. Jurja. Takve su građevine bile uobičajen inventar bizantskih utvrda, koje su se mogle nalaziti u njima samima ili u njihovoj neposrednoj blizini. Uz crkvu se u unutrašnjosti gornje utvrde vide ostaci još nekoliko građevina. U jednoj od njih, oslonjenoj na jugozapadnome perimetralnom obrambenom zidu, bio je pronađen bizantski zlatnik tijekom prethodnih razgledavanja lokaliteta. S obzirom na sve ove elemente, nastanak utvrde može se sa sigurnošću smjestiti u 6. stoljeće, u vrijeme gradnje bizantskoga fortifikacijskog lanca utvrda i stražarnica s kojih se nadzirao sjeverozapadni dio otoka Paga i pripadajući mu akvatorij. Velika je šteta što takav privlačan lokalitet propada, unatoč blizini poznatoga turističkog središta Novalje koja bi financiranjem istraživanja, konzervacije i obnove tog objekta mogla obogatiti svoju kulturno-turističku ponudu. Nadamo se da će u skoroj budućnosti do toga i doći.

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Utvrde i označen sa , , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s