Stari grad Orahovica

Izvor: Grad Orahovica, orahovica.hr

Planina Papuk svojom zaostavštinom, uz bogate geološke sadržaje, veličanstvenu floru i faunu, sačuvala je plodove ljudskog duha pretočenog u njegovo stvaralačko umijeće. U službi povijesnih epoha postarala se o vidljivim tragovima starih cesta, utvrda, vodenih putova, vinskih priča i spomenika. Time nam potiče predodžbu o burnim vremenima koja su prohujala ovim krajevima. Od Ružice grada uzbrdica vodi prema papučkim visovima. Planinarskim putem, na gotovo sat hoda,  tajanstveni STARI GRAD.

Fotografija orahovica.hr

U dubokoj nutrini Papuka, pod okriljem piramidalnog visa, u gustoj šumi, skrivaju se ruševine Starog grada. Prilagođene su stijenama i pećinama, urasle u planinu. Stoljećima izložen zubu vremena istrošeni kameni zid. Nazire se vještina i umjetnost gradnje. Zjapi zaobljeni svod i nepravilni otvori. Vrata i prozori, osmatračnice. Tamo dalje stožasti ostaci ruševina usamljeno strše. Dodiruju grane stare bukve. Svud okolo povijest, davno protutnjala vremena. O povijesti Starog grada zna se veoma malo. Prema vrsti, rasporedu i duljini zidova smatra se da je utvrda starija i da je zauzimala veću površinu od Ružice grada. Do sada nisu pronađeni tragovi udobnog stanovanja. To govori da je služila isključivo u vojničke svrhe. Svrstavaju je negdje u rani srednji vijek. S druge strane izostanak bilo kakvih branič – kula upućuju na zaključak da je utvrda bila možda samo pribježište. Iz sačuvanih ostataka povjesničar Đuro Szabo sačinio je tlocrt utvrde Starog grada. Na temelju tlocrta može se zaključiti da se utvrda prostirala, poput Ružice grada, pravcem sjever – jug. Bila je podijeljena u četiri dijela. Na svakoj strani nalazila su se posebna pojačanja za efikasnu obranu.

Fotografije orahovica.hr

Dosadašnja istraživanja pomalo zbunjuju. Povijesnu zagonetku tumači se na više načina. Ima zagovornika koji smatraju da su ruševine Starog grada svjedoci kako je tu nekad bio moćni, patricijski i kohortni, posve zaboravljeni, rimski kaštel. Opisuju ga kao odmorište na putu iz Požeške kotline u Panonsku nizinu. Utvrđenim bedemima pripisuju ulogu da su štitili utvrdu od najezde divljih hordi  sa sjevera. Neki opet smatraju drugačije. Iz sačuvanih ostataka prepoznaju način gradnje utvrde.  Te činjenice svjedoče da se radi o 13. stoljeću. No, to je vrijeme Ružice grada. Kako sad? Neprihvatljivo je da na tako malom prostoru budu dvije tako velike utvrde istodobno. Zbunjeni istraživači traže rješenje. Nekima od njih čini se da se najvjerojatnije prvo spominjanje utvrde Orahovica odnosi na Stari grad. Oni Ružicu grad, i kasnije trgovište Orahovicu, svrstavaju u 15. stoljeće.

Bilo kako bilo, Stari grad velika je povijesna nepoznanica. Njegova prošlost nedovoljno je istražena. Ne zna se čak ni otkuda mu to ime. On predstavlja izazov povjesničarima.

Budući da je njegova prošlost nedovoljno istražena, prenosim dio teksta Đure Szabe iz teksta “Orahovičke gradine” objavljenog u Vjesniku Arheološkog muzeja u Zagrebu vol. 13 br. 1 ožujak 1914. godine.

Teško se mogu naći u gustoj šumi sakriveni ostaci Staroga grada kod Orahovice, udaljeni jedva sat od Ružice. Nijesu oni nipošto neznatni, jer svojom duljinom premašuju i samu Ružicu. Tradicija govori, da su oba grada pripadala jednome gospodaru, no moglo bi se о ispravnosti toga vjerovanja podvojiti, kada se nebi u samim ruševinama zato nalazila donekle i potvrda. Stari je grad doista stariji. On je očito predšasnik kasnijega grada Ružice, ali je karakter njegovih zidova sasvim drugi. Onoga raskošnoga uređaja gradnje, koje smo dolje vidili, zalud ćemo tražiti u ovim trošnim ostacima. Obadva su grada položena u istom smjeru od juga к sjeveru na grebenima bregova. I dolnjem i gornjem je gradu južna i sjeverna strana osobito učvršćena: ovdje su veliki zemljani nasipi, okruženi danas tek mjestimice uščuvanim zidom. Teška pristupačnost s juga i sjevera dostajala je za zaštitu jakih zidova. О kakovoj glavnoj kuli, oko koje bi se nizale druge zgrade, nema kao ni ondje tako ni ovdje govora. Žalibože je tako malo zida sačuvano, da si ne možemo ni zamisliti, kakav je oblik grad prvobitno imao. Tek se čini, da je i tu središnji dio bilo neko predvorje, a s lijeva i desna da su bile zgrade za stanovanje i obranu, kojima se ostaci još raspoznaju. Zanimljivo je, kako staroga graditelja nisu smetale pećine, koje su se u određenim razmacima ustobočile u samom gradu: kada ih već nije mogao da makne, upotrebio ih je zgodno za temelje zidova i kao prirodne brane protiv neprijatelja, koji bi ulazio u grad. Tako ova dva grada daju sliku sredovječne građevine, kakove ni u kojem drugom kraju Hrvatske i Slavonije nema. Vrlo je vjerojatno, da je Stari grad nastao negdje oko početka XIV. vijeka, dok je Ružica morala nastati znatno kasnije.

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Stari gradovi i označen sa , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s