Stari grad Požega (castrum de Posega)

Izvori: Grad Požega – pozega.hr
              Turistička zajednica Slavonsko-Požeške županije – tzzps.hr

Požeški burg, izdužena šesterokutna utvrda koja se nalazila na brijegu usred grada, izgrađen je vjerojatno u 11. stoljeću. Prave početke naselja treba tražiti u prvom spomenu Požeške županije iz 1210. godine i samog Castrum de Posege iz 1227.godine.
Prvi pisani spomen grada Požege kao gradske tvrđe ( castrum de Posega) je 1227.g kada pape Honorija III. spominje darovnicu kralja Andrije II ( 1205. – 1235.g.), nastalu par godina ranije, kojom potvrđuje prodaju Požege i njenih dobara kaločkom nadbiskupu Ugrinu. Vlasnici gradske tvrđe bili su članovi kraljevske kuće Arpadovića, a upravljali su kastelani. Tu su boravile ugarske kraljice, Marija, žena Bele IV ( 1235. – 1270.), zatim Elizabeta, žena Stjepana V ( 1270.-1272.), potom Tomassina Morosini, majka Andrije III (1290.- 1301.) posljednjeg vladara iz dinastije Arpadovića. U vrijeme Karla I Roberta ( 1301.- 1342.g.) iz vladarske kuće Anžuvinaca u gradskoj tvrđi je bio kao kastelan Pavao Gorjanski, pristalica kralja u ratu sa hrvatskim velikašima. Požega je bila rezidencijalni posjed hrvatsko-ugarskih kraljica i izuzeta od banske i županijske vlasti. Povelja o pravima slobodnog kraljevskog grada nije sačuvana. Međutim, povlastice koje su građani civitasa, grada u podnožju tvrđave uživali, njima posve odgovaraju.
Turci su za vrijeme svoje 150. godišnje vlade Požegom i okolicom ( 1537.- 1691.g.) držali u tvrđi svoje posade, tu su stanovali turski paše i begovi. Odlaskom Turaka krajem 17.st. tvrđa je pod vlašću carske komore, koja tu drži do sredine 18. st. vojnu posadu. Od 1745.g., kada je obnovljena Požeška županija, tvrđa potpada pod njenu upravu. Carica Marija Terezija (1740. – 1780.) nije dala rušiti stare utvrde iz strateških razloga, stoga se biskup Franjo Thausy obavezao carici da će obnoviti tvrđu, ali to nije uspjelo ni biskupu Josipu Galiuffu. On se odrekao prava na tvrđu i 1776 g. je predao gradu Požegi, što je definirao darovnicom.1791.g.i sam vladar Leopold II ( 1790. –1792.) Budući da je početkom 19.st. tvrđa je bila oštećena i opasna za okolne kuće i crkvu sv. Terezije, Gradsko poglavarstvo je 1816.g. (19. 04.) donijelo Odluku da građanstvo smije odvoziti kamene blokove, kao građevinski materijal, uz skromnu naknadu. Ovaj lagani nestanak vidljivog dijela tvrđe ubrzao je veliki požar 1842.g., što je dovelo do toga da je 1877.g. sav brijeg pretvoren u lijepo, Strossmeyerovo šetalište. Povodom 1000. godišnjice hrvatskog kraljevstva 1926.g. na vrhu je podignut, zaslugom Braće hrvatskog zmaja, Milenijski spomenik ( dio spomenika i dokumentacija se čuvaju u Gradskom muzeju). Poslije II svjetskog rata u parku je podignuta Spomen – kosturnica koja se zadržala do 1991.g.

Požeška tvrđa pripada srednjovjekovnoj obrambenoj arhitekturi. U njoj je uglavnom, prema zapisima u prvoj polovici 18. stoljeću bila nastanjena vojska. Tvrđa je nastala na prirodnom brežuljku, a od nje se tijekom vremena širio grad sa svojom zidanom sakralnom i uglavnom drvenom stambenom arhitekturom. Tvrđa je imala dva kata niži, viši kat, te toranj ( kulu) na pročelju. Na viši kat i kulu se penjalo drvenim ljestvama. Ispod njega je bio podzemni zatvor. Ovi dijelovi zgrade bili su pokriveni krovom. Prozori su bili zatvarani drvenim pločama. Tvrđa se štitila opkopima. Kod donjih opkopa nalazio drveni most kojim se prilazilo, odnosno odlazilo iz tvrđe. U tvrđi se nalazio i stan zapovjednika koji se sastojao od manje i veće sobe , te kuhinje. Ispod ovih prostorija je bila soba za zarobljenike. Grad je funkcionirao sve do tridesetih godina 16. stoljeća, kada je u njemu 110 kuća i 15 dućana.

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća na Starom gradu svirala je Gradska glazba. Sve do početka 20. stoljeća neki od ostataka tvrđe bili su vidljivi da bi na poziv Požežana u Požegu došao iz Zagreba kao povjerenik Vlade akademski slikar i grafičar Tomislav Krizman, te je odlučeno da se ostaci tvrđe iz temelja maknu iz zemlje, kako bi se mogao na Starom gradu postaviti Milenijski spomenik. Danas je Stari grad ponovo uređeni park i šetalište. Tek neki dijelovi zidova i bastionaa gradske tvrđe u podnožju, zajedno s brežuljkom, sjećaju na to obrambeno zdanje srca Požege, koja je i cijela nekada bila opasana zidinama. Od monumentalne građevine nije ostalo gotovo ništa, osim zapisa, crteža, bakroreza i umjetničkih slika. Sačuvan je ostatak zida koji je opasavao grad.

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Stari gradovi i označen sa , , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s