Orešić grad – nizinska utvrda kod Novske

dr.sc. Tatjana Tkalčec/dr.sc. Tajana Sekelj-Ivančan, Institut za arheologiju
Izvor:  Hrvatska vodoprivreda, rujan 2005. godište XIV, br. 152-153

1

U raznolikom pejzažu kontinentalnoga dijela Hrvatske svima su nam poznati veliki utvrđeni gradovi poput Medvedgrada, Trakošćana, Velikog Tabora, Staroga grada Velikog Kalnika, Garić grada, Ružica grada, i dr., smješteni na brdovitim područjima, dok se u nizinskim predjelima kriju još mnoga povijesna zdanja o kojima veoma malo znamo. O tim velikim starim gradovima iz naraštaja u naraštaj prenose se brojne predaje, priče i legende, koje su u mnogim slučajevima povezane s nekim odsječcima stvarnih povijesnih zbivanja. Predaje o starinama, događajima i običajima, očuvane u sjećanju lokalnog stanovništva, pružaju važne podatke za proučavanje prošlih zbivanja u nekom kraju. Zbog ubrzanog tempa svakodnevice te vrednote naše kulturne baštine postaju zapostavljene, no ipak i danas žive u narodu. Stručnjaci se s njima susreću prigodom kontakata s mještanima, koji ih tada često upute na tražene ali i na mnoge druge, široj javnosti neznane lokalitete. Katkad se novi arheološki i povijesni lokaliteti mogu uočiti i na topografskim kartama na kojima su zabilježene geografske značajke terena, koje su kroz povijest bile jedan od osnovnih povoda za odabir mjesta za podizanje naselja, utvrda, crkava i groblja. Osim toga, na kartama su često zabilježeni toponimi, odnosno nazivi mjesta, vodotoka, šuma, livada i dr., u kojima su očuvana sjećanja na izvorne povijesne nazive i raznolike događaje vezane uz prošlost samoga kraja. Pregledom stručne arheološke literature ustanovljeno je kako o novljanskome kraju postoji vrlo malo podataka. Usprkos svome zanimljivom položaju na posavskome rubnom području zapadne Slavonije, Novska je za sada potpuno arheološki neistražena.

oresic

2

Osnovni uzrok takvom stanju možemo tražiti u nepostojanju zaposlene stručne osobe nadležne za to područje, odnosno u nepostojanju muzejske ustanove ili zavičajne gradske zbirke. Ipak, zanimanje za povijest Novske i novljanskoga kraja seže još u sredinu 19. st., kada je u Novskoj župnik Luka Ilić Oriovčanin zapisivao crtice iz novljanske povijesti. Prošlosti novljanskoga kraja doticali su se i eminentni stručnjaci poput Vjekoslava Klaića i Gjure Szabe, u čijim se radovima iščitava burna prošlost toga kraja, ali bez detaljnije povijesno-topografske razrade i smještaja pojedinih spomenutih srednjovjekovnih objekata i lokaliteta. Pregledom topografskih karata u Državnoj geodetskoj upravi u Zagrebu, uočen je položaj srednjovjekovne utvrde na jugozapadnome dijelu Novske, što nas je potaknulo na obilazak lokaliteta i šireg područja. Dolaskom u Novsku raspitivale smo se o tom položaju te smo odmah upućene na gospodina Živka Sajka. Zahvaljujući njemu, tisuće starih predmeta sa šireg područja Novske spašeno je od propadanja i zaborava i pohranjeno u njegovoj zbirci. Nakon upoznavanja sa zbirkom, g. Sajko nas je odveo na sam jugozapadni rub Novske gdje su očuvani ostaci stare utvrde, danas u mještana poznate kao Orešić grad. Utvrda, podignuta nedaleko od potoka Brestače, svojom središnjom povišenom zaravni nadvisuje okolni ruzinski kraj tek 1 do 1,5 m. Oko središnieg uzvišenja jasno je uočljiv obrambeni jarak, i danas uglavnom tijekom čitave godine ispunjen vodom. U prošlosti, prije nego što su okolne njive regulirane odvodnim kanalima, utvrda je bila smještena u vrlo močvamom i teže pristupačnom terenu. Njezin obrambeni jarak punio se vodom, što iz obližnjeg potoka Brestače, što nadiranjem podzemnih voda. Središnje uzvišenje kvadratičnoga je tlocrta, veličine oko 60 x 60 m. Duž rubova središnjega uzvišenja naziru se tragovi zidane arhitekture od opeke (dim. 30 x 16 x 8 cm) te je čitava rubna površina u širini oko 10 m povišena otprilike 1,20 m (116,00 m n. m.) od zaravni središnjeg uzvišenja (114,80 m n. m.). Povišeni rub središnje zaravni pod kojim se naziru tragovi arhitekture više je naglašen na zapadnoj, bolje očuvanoj strani utvrde, dok je na istočnoj oštećen podizanjem recentnih gospodarskih objekata. Obrambeni jarak oblikom prati tlocrt uzvišenja, a širina mu iznosi 15 -ak metara. Prigodom obilazaka utvrde dubina jarka nije izmjerena zbog obilne vode.

oresic1

4

Uočljivo je da je na jugoistočnoj strani u novije vrijeme blago zatrpan zbog postavijanja pristupa središnjem uzvišenju, na čijem je zapadnom dijelu zasađen voćnjak, dok se istočni dio koristi kao uzgajalište ovaca. Zemljišta uokolo utvrde s obrambenim jarkom intenzivno se obrađuju te nije moguće sa sigumošću ustanoviti je li utvrda u svome izvomom obliku dodatno štićena i zemljanim bedemom. Na oranicama zapadno od utvrde prijašnjih su godina prikupljen nalazi vrhova željeznih strjelica od samostrijela. Prema usmenoj predaji, s tog se lokaliteta u vrijeme Marije Terezije odvozila cigla za gradniu objekata u Novskoj.
Do samoga lokaliteta vodi cesta, današnja Radnička ulica, koja je nekoć bila glavna prometnica prema velikoj srednjovjekovnoj utvrdi u Kraljevoj Velikoj. Taj je put izgubio na značenju nakon što je Marija Terezija, između 1758. i 1770. g., dala izgraditi cestu Banova Jaruga – Slavonski Brod (tzv. Krajiška cesta) uz koju je tada započelo i intenzivno naseljavanje stanovništva. Novljanski kraj rijetko su zaobišle ratne opasnosti i stradanja. Zadnjih stoljeća to je područje više puta bilo poprištem burnih povijesnih previranja, ne samo onih još vrlo svježih u našim mislima i sjećanjima već i onih koja zalaze dublje u povijest, u vrijeme intenzivnih turskih osvajanja. O tome nam svjedoče i pisani povijesni izvori. Područje Novske, koje je tijekom mirnijeg razdoblja od 1231. g. pa sve do provale Turaka 1530. g. bilo u posjedu Svetačkih, nakon tog razdoblja osobito je bilo izloženo stradanjima od Turaka. Povijesni izvori spominju da su Svetački 1532. g. podigli utvrdu za obranu od Turaka, tadašnji Wywar (Vywar, Wyvar, odnosno Ujvar ili Novigrad), no već nakon nekoliko godma ona je prešla u neprijateljske ruke. Naime, vidjevši da ne može zadržati svoje posjede, Kristofor II. Svetački je 1540. godine podlegao pritiscima te je sultanu predao svoje četiri utvrde, među kojima i Wywar.

5

Pri turskom pohodu i padu najpoznatije utvrde u ovom kraju – Kraljeve Velike – 1544. godine, Novska je sasvim potpala pod tursku vlast.
U povijesnim izvorima spominjan Vywar, Gjuro Szabo je u svom djelu Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji (Zagreb, 1920.) poistovjetio s Novskom, što bi potvrđivala i isprava iz 1539. g. u kojoj je, izmedu ostalog, zabilježeno da je Szenchewywar zidan od čvrstog materijala. Prije spomenuti povišeni rubovi središnjeg uzvišenja utvrde Orešić grad kriju ostatke zdanja građenog od opeke čiji se pojedini primjerci i danas naziru pod zemljom. Da je Wywar bio pod Turcima pokazuje nam i kolorirani bakrorez C. de Jodea 1593. g., na kojem je prikazan reliquiae reliquiarum hrvatskoga kraljevstva, odnosno ostatak ostataka Hrvatske nakon turskih osvajanja potkraj 16. st. Granica s Turskim Carstvom, iako nije naznačena, može se pratiti prema utvrdama s oznakama turskog polumjeseca, među koje pnpada i Wywar. S velikom vjerojatnošću možemo povijesni Wywar locirati upravo na mjesto utvrde koja je danas u narodu poznata pod nazivom Orešić grad. Utvrda Wywar ili Orešić grad u srednjovjekovnom razdoblju nije bila usamljena, već je bila jedno od brojnih utvrđenja u složenom fortifikacijskome sustavu obrane od Turaka. Na takvim lokalitetima fortifikacijskoga obilježja, kakvi se često susreću u panonskome dijelu Hrvatske, voda je imala iznimno važnu ulogu. Njihov je obrambeni jarak, uz bedem, bio jedna od osnovnih prepreka pristupu neprijatelja središnjem uzvišenju.Voda u jarku dodatno je upotpunjavala njegovu obrambenu funkciju i otežavala prilaz utvrdi. Ovisno o prirodnin resursima podneblja te specifičnim potrebama vremena, odnosno posjednika, nizinske su utvrde podizane od drva i zemlje ili od čvrstog materijala, opeke ili kamena. Organizirane su tako da zadovoljavaju uvjete za privremeni ili stalni boravak čovjeka, a graditeliski su prilagođene obrambenim potrebama u nemimhn vremenima. Stoga su takvi arheološki lokaliteti uvršteni u kategoriju kulturno-povijesnih spomenika obrambeno-naseobinskoga obilježja. Jedan od takvih iznimno vrijednih, a pomalo zaboravljenih spomenika naše baštine jest i Orešić grad. Ostaci toga grada danas stoje usamljeni u pitomom nizinskome pejzažu, udaljeni od užurbanoga gradskog života. Tek nam blago povišena zaravan, okružena dobro očuvanim širokim obrambenim jarkom, krije ostatke nekadašnje utvrde i daje naslutiti burne događaje iz prošlosti novljanskoga kraja iz vremena prve polovice 16. stoljeća.

6

7

8

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Utvrde i označen sa , , , , , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s