Srednjovjekovna utvrda Čaklovac (kraj Pakraca)

Branko Križan
Izvor: Zbornik Povijesnog društva Pakrac-Lipik broj 6/2009.

1

Radi se o manjoj srednjovjekovnoj utvrdi lokalnog značaja. Njezina funkcija trajala je relativno kratko, oko 400 godina. Za razliku od pakračke, ostatci utvrde Čaklovac spomena su vrijedni i mogu se vidjeti. Vjerojatno zato što je sagrađena na dosta nepristupačnom terenu i podalje od većih naselja. Čaklovac je jedina preostala srednjovjekovna utvrda na području današnjih Općina Pakrac i Lipik. Ni prema njoj zub vremena nije imao previše milosti pa se pola branič-kule urušilo, ali unatoč tome, ima se što vidjeti.

Smještaj
Utvrda Čaklovac nalazi se 9 km sjeveroistočno od centra grada Pakraca uz gomji tok Pakre i uz prometnicu A 38, Pakrac – Požega. Stoji preko puta sela Dragović na Čaklovačkom brdu na visini nešto višoj od 400 m. Čaklovačko brdo odnosno taj (mikro) gorski sklop Psunja, sa sjevrne strane omeđuje Pakra, s istočne potok Sivornica, a zapadne potok Rakovac. S istočne strane omeđuje ga visoravan Hajdučka kosa. O povijesti kraja Pakracu na istok, sve do 13. stoljeća ima jako malo sačuvanih povijesnih izvora. U blizini Čaklovca u antičko doba bila je, vjerojatno, smještena rimska “vila rustica” kod današnjeg sela Brusnik jer je tamo nađena nadgrobna stela rimskog veterana IV. legije. Nije isključeno da je još u antičko doba dolinom Pakre i Orljave prolazila rimska cesta od Siscije prema Mursi. Nepobitno je dokazano da je u srednjem vijeku ovuda prolazila važna magistralna cesta nazvana “via Colomani regis” dakle, cesta kralja odnosno hercega Kolomana. (1) Kolomanova cesta spajala je valjda Zagreb, Požegu i Vukovar s Pečuhom i Budimom. Naime, Požega je u drugoj polovici 12. bila jedno od banskih odnosno herceških stolica, kao i Zagreb. (2) Smatram da se cesta u ovom području najvećim dijelom nadovezuje na staru rimsku cestu. Nije samo Kolomanova cesta prolazila ovim područjem. Jugoistočno od Čaklovca, preko Psunja, prolazila je još jedna cesta koja se spominje već 1210., a zove se Dukina cesta. (3) Ta je cesta nazvana po vojvodi Davidu iz roda Arpadovića. (4) Prema Gjuri Szabi i Lelji Dobronić ta je cesta vodila od Daruvara prema benediktinskom samostanu Rudina, vjerojatno preko Sirača do Dragovića. (5) Nije nam jasno kojim pravcem je ta cesta nastavljala do Rudine jer se ista cesta spominje vezi međa posjeda Rašaška i Lijesnica 1210. godine pa se tako čini da ona od Dragovića čini veliki luk, prolazi kraj Pakraca i Lipika sve do, otprilike sela Benkovca kod Okučana i odatle nastavlja prema Bobarama, Psunju i Rudini. (6) Spomenuti autori smatraju da je utvrda Čaklovac zapravo sjediše posjeda Rašaška spomenutog 1210. tj. kako je utvrda Čaklovac zapravo utvrda Raša odnosno Rašaška, a u selu Dragović da je bila utvrda Čaklovac. U takve zaključke teško možemo vjerovati jer se u spomenutoj povelji ne spominje rijeka Pakra koja bi morala biti spomenuta. Vjerujemo da je templarski posjed Rašaška bio Čaklovcu na jugoistoku, oko potoka Rašaške i njegova tri istoimena izvora, a utvrda kod sela Bobare ili Donji Rogolji gdje nalazimo toponim “hambarine”. Čaklovac je smješten između ove dvije ceste. Možda je osim primarnog nadzora Kolomanove ceste imao sekundarnu funkciju nadzora i Dukine ceste. Upravo je uz Kolomnovu cestu radi njenog lakšeg nadzora krajem 13. stoljeća podignut Čaklovac kao najzapadnija utvrda Požeške županije. Istoimeno selo odnosno trgovište, nastalo je zatim na utoku potoka Rakovca u Pakru kao lokalni centar za trgovinu stokom i drvom. Znakovito je i to da je upravo oko Čaklovca u razvijenom srednjem vijeku bila postavljena granica između Požeške i Križevačke županije. I granica Zagrebačke i Pečuške biskupije slijedila je ovu županijsku među nakon 1235. godine. Čini se da ove međe svoj korijen vuku još iz antike. Upravo je ovdje na području Psunja i Papuka u 3. stoljeću postavljena granica između dviju rimskih provincija. Stanko Andrić u jednom svom članku dolazi do hipoteze da je ovdje, dakle na širem području Čaklovca odnosno kod Branežaca Bučja, bila stara hrvatsko-ugarska granica u 11. stoljeću. S tom činjenicom podudara se i činjenica da se kajkavsko narječje nekada prostiralo upravo do ovog tvrdog grada. Ovdje valja spomenuti i ostatke srednjovjekovne crkve (posvećene sv. Stjepanu) koja se nalazi u selu Dragović, preko puta sela i utvrde Čaklovac. Njih je dijelila Pakra koja je na tom području bila međa između posjeda Čaklovac i posjeda potomaka bana Tibolda, tzv. Tiboltovića. Čaklovac se isprva, kao i Pakrac, Lijesnica i Rašaška nalazio u sastavu Požeške županije, čija je zapadna granica, kako se čini, u l2. vijeku bila na srednjem toku Pakre i gornjem toku Bijele, odnosno na zapadnim obroncima Papuka i Psunja. Razlika je u tome što je Pakrac iz nje izdvojen ranije, početkom 13. a Čaklovac kasnije, u 14. stolječu. (7)  Razlog pripajanja preceptoratu leži u tome što se vlasnik Čaklovca pobunio protiv kralja. Kralj je za kaznu vlasnika lišio utvrde predao ju vjernim ivanovcima. Od tada je Čaklovac dio pakračkog preceptorata i postaje sastavni dio Križevačke županije, odnosno njena najistočnija utvrda.

2Smještaj utvrde na topografskoj karti

Graditelj
Tvrdi grad je ime dobio po svom graditelju i prvom vlasniku, mađarskom plemiću imena Čak, (mađ. Csak), koji je bio sin nekog Bagyona. (8) Čini se da je taj plemić jedno vrijeme posjedovao i obližnju utvrdu Kamengrad, a lako je moguće da se isti spominje i kao pouzdanik hrvatsko-ugarskog kralja u Garešničkoj županiji kao “magister Chak”. (9) Csak je utvrdu sagradio koncem 13. ili početkom 14.stoljeća. Godine koje se najčešće navode su 1291. i 1304. Izvorno ime joj je glasilo Csaktornya (Čakov Toranj). Čaklovac je ime novijeg datuma proizašlo od imena podgrađa koje je u novom vijeku preneseno na utvrdu. Složenica je nastala od eponima Csak i nastavka “vas” odnosno “ves” što znači selo. “Vas” je s vremenom postalo “vac” dakle Čakov – vas odnosno Čakovac. S vremenom je Čakovac nekako postao Čaklovac. (10) Lokacija utvrde je pomno odabrana jer utvrdu smješta na vrh Čaklovačkog brda. U podnožju brda, u dolini Pakre, na posjedu utvrde razvilo se malo trgovište u funkciji podgrađa nazvano prema utvrdi. Posjed utvrde Čaklovac bio je malen, a obuhvaćao je prostor jugoistočno od korita Pakre prema sljemenu Psunja. Od susjednih posjeda graničio je, na zapadu, s pakračkim preceptoratom (dok nije postao njegov sastavni dio – op. B.K.), na sjeveru s posjedom potomaka bana Tibolda. Granica s Tiboltovićima je išla koritom Pakre. Od Branežaca na sjeveroistoku obližnji posjed je bio Zelbarouna, zatim istočni susjedni posjedi Zelna i Koprivna čiji je nominalni vlasnik bio benediktinski opat iz Rudine. (11) Na jugu i istoku je graničio s ivanovačkim posjedom Rašaška te eventualno s benediktincima iz Rudine.

Arhitektura
Srednjovjekovnu utvrdu mogli su graditi samo kraljevi, biskupi ili bogatiji plemići koji bi u njoj potom uglavnom imali svoje prebivalište. Definiciju i svrhu srednjovjekovne utvrde lijepo je opisao Gjuro Szabo: “Grad (burg) jest sredovječni utvrđeni stan…On je imao biti ujedno i tvrđava i stan…Prvo i najglavnije je bila čvrstoća i otpornost grada, sve što se zove udobnost tek je sporedno…boravak je u njima i za ono vrijeme bio sve samo ne udoban.. I tu je redovno bio krut život…Grad se (burg) veoma razlikuje od dvora, kojeg svijet također obično naziva gradom. Grad je sagrađen na osobito zgodnom mjestu, ponajviše na bregovima, pa je sav stisnut…za obranu gradova nije se moglo upotrijebiti mnogo ljudi,  pa je morao grad biti tako stisnut da ga i ona šaka ljudi uzmogne braniti.”  (12)

Sve do 13. stoljeća nije u Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu bilo mnogo utvrda, tek poneka. Do “masovne” gradnje utvrda dolazi sredinom i u drugoj polovici istog vijeka jer se vidjelo da jedino tvrdi gradovi mogu biti učinkoviti u obrani od (oklopljene) konjice, ali i biti siguran zaklon za stanovnike posjeda. Upravo je tatarska provala u Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo 1241. bila razlog da se po cijelom kraljevstvu počinju masovno graditi čvrsti gradovi, odnosno utvrde, stoga je: polovica XIII. vijeka ono doba kad je nastala većina zidanih gradova…”. (13) Osim ako utvrdu nije gradio kralj, kako bi se ona podigla, velikaš je prvo morao zatražiti dozvolu za gradnju grada od kralja, a kad bi ju dobio, onda bi tek mogao početi graditi, no često se događalo da je dozvola stigla naknadno ili nije ni zatražena: “Pravo gradnje gradova nastojali su u svako vrijeme vladari pridržati za sebe…U prvo je vrijeme većina gradova bila u rukama vladara, koji bi ih podjeljivali, zalagali i prodavali, kako bi im ustrebalo. . Nu čini se, da se već u samo doba srednjeg vijeka krnjilo to kraljevsko pravo.” (14) Srednjovjekovni gradovi su većinom građeni na uzvisinama iz više razloga: zbog lakše obrane, lakšeg nadzora, lakšeg uočavanja kretanja neprijatelja, lakše kontrole prometnice, rijeke ili šire okolice. Svrha gradnje grada na uzvisini bila je višestruka. Međutim: “…nije svako brdo podesno, da se na njemu gradi grad, ponajbolje su toj svrsi odgovarali onakvi dijelovi gorja, koji bi bili doduše u sklopu gorskom, ali opet dostatno odijeljeni od njega.” (15)  Između ostalog kod gradnje tvrdih gradova: “Osobito se pazilo na to, da se pristup do grada očuva i za obranu podesnim učini.S toga razloga nije do sredovječnog grada gotovo nikad vodila prava cesta, dostajao je puteljak, koji je doduše stanovnicima samim bio nezgodan, ali je za napadača bio kud i kamo nezgodniji. Za srednjovječni je grad značajna glavna kula ili branič kula (Berchfrit)…ta je kula najjači dio grada i služi poglavito za obranu, a postavljena je na najopasnije mjesto…” (16)  Čaklovac je bio manji tvrdi grad koji se sastojao skoro samo od branič-kule. Konak (stan) bio je u samoj branič-kuli koja je iznutra četverokut, a pojačana je jakim zidom u obliku jednakostraničnog trokuta usmjerenog prema jugu odakle je pristup gradu najlakši, a grad najranjiviji. U branič-kuli se stanovalo, a dokaz tome je i djelomično sačuvani kamin: “…isklesan u gotskom stilu.” (17) Čaklovačka kula je po svom obliku iznimka jer je bilo uobičajeno da branič-kula bude oblikom četverokut ili krug: Po obliku je u nas ta kula ili četverokut ili krug, samo u Čaklovcu nalazimo peterokut, nu i tu je kula iznutra četverostrana, a prema strani napadaja priklopljen je četverokutu još trokut od zida sa stubištem…”. (18)

3

Branič- kula imala je ulaz na prvom katu. Ulazilo se ljestvama. Donji kat nije: “…imao postrance nikakvih otvora, a uvijek je gotovo svođen tako, da se u svodu ostavlja tek nevelika rupa kroz koju bi puštali sužnjeve. (19)

4Ostatci prozora na branič-kuli

Grad je bio opasan bedemom, a kao dodatna zaštita bio je djelomično okružen jarkom s južne strane:“..gdje se gradište priključuje okolnom terenu, da ga tako odijeli.” (30)

5

Gospodari Čaklovca
Prvi vlasnik utvrde bio je sam Csak, sin Bagyona.(21)  Csak se pobunio protiv kralja Karla I. Anžuvinca (1301. — 1340.). Godine 1317. Karlo I. je pobijedio, za kaznu zaplijenio Csakov posjed i dodijelio ga pakračkom preceptoratu odnosno vranskom prioru. U vrijeme protudvorskog pokreta Ivan Paližna, vranski prior, vodi bunu protiv ugarskih kraljica i kralja Žigmunda Luksmeburškog čija vojska 1387. zauzima utvrdu i oduzima ju Ivanu Paližni, vođi pobunjenika. Utvrda ipak ostaje u sastavu pakračkog preceptorata sve do kraja 15. stoljeća. Utvrda se spominje 1421. kao “castrum prioratus Csaktornya” u vlasništvu priorata. (22) Također se 1476. spominje kao “Chaktornya” u prioratskom posjedu. (23) 1481. spominje se Bartol Berislavić Grabarski kao vlasnik Čaklovca. (24) Najvjerojatnije je posjed Čaklovca činio tzv. “Gornje vojvodstvo” (waywodatus superior) pakračkog ivanovačkog preceptorata koji se u izvorima naziva i “provincia”. (25) Naime, zabilježeno je da je preceptorat 1495. bio podijeljen na gornje, srednje i donje vojvodstvo. (26) Kralj Vladislav II. Jagelović 1495. utvrdu oduzima prioru Bartolu Berislaviću Grabarskom i daje ju u zalog Josipu (Joži) Somiju, jednom od svojih vojskovođa. (27) Od tada Čaklovac više neće biti pod direktnom upravom pakračkih ivanovaca. Njome će upravljati obični svjetovni velikaši. 1507. je zabilježeno kako posjed Čaklovac ima 192. porezne jedinice. (28) 1517. posjedom upravlja Juraj Stražemanski, ban Jajca. Nekoliko godina kasnije 1523. njen vlasnik je ban Petar Keglević. Nakon Keglevića njom je gospodario i zloglasni Franjo Tahy koji je imao titulu gubernatora vranskog priorata. Kralj Ferdinand I. Habsburški 1541. ukinuo je vranski priorat i sva njihova imanja predao grofovima Zrinskima koji na ovom području nisu mogli zadržati tursku bujicu.

Za vrijeme turske okupacije
Čaklovac su Osmanlije zauzele 1544. U drugoj polovici 16. vijeka utvrda je dio Pakračkog odnosno Cerničkog sandžaka koji je bio granični sandžak. Pakrački sandžak osnovan je 1559. kada su Turci istjerani iz Čazme. Središte sandžaka 1584. pmmješteno je u sigumiji Cernik. Utvrda je imala status turske krajiške utvrde i sjedišta nahije. Zajedno s utvrdama Bučje, Sirač, Podborje, Dobra Kuća, Stupčanica, Zdenci, Kreštelovac, Međurić, Kraljeva Velika i Bijela Stijena čini sastavni dio obrambenog prstena oko Pakraca kao sjedišta sandžaka koji je imao status kasabe. Krajem 16. stoljeća, u vrijeme tzv. “Dugog rata” oko Čaklovačke utvrde, ali i Pakraca, bilo je burno. Naime, Osmanlije gube inicijativu, povlače se iz Čazme, t591. povlače se i iz utvrde Moslavina, a nakon Sisačke bitke su u potpunoj defanzivi i sve više slabe. Banska vojska i vojska slavonske Krajine, krajišnici, napadali su tada upravo Pakrački sandžak i pakračko područje kao najistureniji osmanlijski sandžak u Slavoniji. Provale hrvatskih odreda zaredale se koncem stoljeća i malo je nedostajalo da kršćanska vojska vrati ovo područje. Naime, sedamdesetih godina 16. stoljeća oko Pakraca je još bilo katoličke raje, dakle Hrvata (Slavonaca). (29) Oni su vjerojatno pomagali banskoj vojsci pa su početkom 17. stoljeća zbog novih poreza, a možda i odmazde, prebjegli na habsburšku stranu zajedno s dijelom Vlaha. No nisu samo kršćani trpjeli od turskih upravitelja, tzv. pakrački Ferhat beg bio je i muslimanima omražen da su se žalili sultanu na njegovu okrutnost. (30) Sve je to ozbiljno poljuljalo osmanlijski obrambeni sustav i olakšalo provale kršćanske vojske. U kolovozu 1595. provalio je pukovnik Ivan Sigismund Herberstein (31) s vojskom slavonske Krajine u Pakrački sandžak da se Turcima osveti što su nedavno provalili do Koprivnice. Herberstein osvoji Cernik, a kod Čaklovca dođe do veće bitke l. rujna 1595. s bosanskim pašom Apardijem koji je iz Kostajnice doveo pred Čaklovac 20 000 turskih vojnika. Turci su poraženi. To se jako dojmilo lokalnih katoličkih seljaka pa podignu ustanak, ali ne uspiju svaliti turski jaram. Ova je bitka uzdrmala tursko gospodstvo u Slavoniji, ali ga ipak nije dokinula. Kao nagradu za pobjedu; Herberstein je promaknut u ožujku 1596. u generala slavonske Krajine. O bici svjedoči toponim “Tursko groblje” u blizini utvrde. 1596.u Pakrački sandžak je provalio Petar Erdedi, brat bana Tome i porobio Pakrac i Čaklovac te je došao sve do Požege, gdje se pridružio banskoj vojsci hajduk Luka Senčevič s četom od nekoliko stotina hajduka. (32) Tada je hajduk Franjo Ilinić (Ilić) ubio upravitelja Čaklovca Rustan — agu Sladovića osvetivši time otmicu svoje žene. (33) Koliko je osmanlijska vlast bila poljuljana, govori nam podatak da 1598. Vlasi na pakračkom području i u gradu izražavaju spremnost predati grad Pakrac generalu Herbersteinu ako ovaj poduzme vojnu na nj. (34) Sljedeće godine kapetan Petar Bakač provaljuje na područje Pakraca i Čaklovca, ali ipak bez značajnijeg rezultata pa hrvatska rekonkvista mora pričekati gotovo cijelo jedno stoljeće. Granica je ostala na rijeci Ilovi sve do velikog Bečkog rata 1683. (35) U međuvremenu, tijekom 17. stoljeća, važnost Čaklovca opada. U njemu je vjerojatno bila smještena manja turska posada koja nije pružala značajniji otpor kršćanskoj vojsci prilikom oslobađanja Slavonije koncem 17. stoljeća.

6Sigismund Herberstein

Zaključak
Odlaskom Osmanlija, Čaklovac kao utvrda nije bio potreban za obranu nove granice na Savi, a nije bio uključen u novu vojnu granicu pa je uskoro napušten. Budući da nije bio na strateški važnom pravcu eventualnog osmanlijskog prodora, nije ni preventivno srušen od strane habsburških vlasti kao npr. Bijela Stijena. Budući da je bio na dosta nepristupačnom terenu, ali i čvrsto građen, lokalno stanovništvo nije uzimalo kamenje za gradnju kuća pa je, srećom, grad vrlo polako propadao. Dio branič- kule urušio se sam od sebe, vjerojatno zbog oštećenja nastalih u ratu za oslobođenje od Turaka. Što se tiče sela, vlastelinski popis iz 1736. u njemu bilježi tek tri naseljene kuće. (36) Danas selo Čaklovac postoji samo na topografskoj karti. Isti popis ne bilježi da je itko stanovao u utvrdi pa je to još jedan dokaz da je ona napuštena vjerojatno odmah nakon kraja rata za oslobođenje Slavonije od Osmanlija. Ovdje završava priča o povijesti utvrde Čaklovac. Nema sumnje da o njoj ima još mnogo neobjavljenih podataka u našim i mađarskim arhivima čije bi istraživanje sigurno donijelo neke nove spoznaje.

1 Nedoumica nastaje jer se i herceg Koloman u suvremenim ispravama titutira kraljevskim naslovom npr…Colomani regis…”: vidi u CD III. p 40., doc. 37., p. 48., doc 44 i p.74., doc. 70.
2 Julije KEMPF, Zemljopisne bilješke , okoline i prilozi za povijest siob. i kr. grada Požege i požeške županije, Požega. I 9 IO. 70.
3 CD p. 97.. doc. 80.
4 Stanko ANDRIĆ, Područje Požeške županije u srednjem vijeku,Raukarov zbomik-zbomika u čast Tomislava Raukara/Budak Neven (ur.). FF Pres. Zagreb. 2005., 229.
5 Gjuro SZABO, Lijesnica – Historijsko – geografs. studija, Vjesnik Hrvalskog arheološkog društva, sv. X., Zagreb. 1908/1909., str. 45.; Lelja DOBRONIĆ, Posjedi i sjedišra remplare. isymoraco septdkraloca tt Hrvarskoj. Rad JAZU. Zagreb, 1984., str. 79.
6 CD II. p. 97., doe. 80.
7 Kada je Pakrac iz nje 1238. izdvojen i predan ivanovcima, smatram da on nije odmah pripojen niti jednoj drugoj županiji, nego je, kao grad na granici, odredeno vrijeme bio posebna nesvrstana teritorijalna jedinica zbog svog tada iznimno osjetljivog položaja (kovnica novca za Hrvatsku odnosno Slavoniju. Grad na granici dviju biskupija i istovremeno na granici hrvatskog dijela kraljevstva do 1250.. a nakon 1250. kao grad na granici Kraljevine Slavonije s madarskim dijelom kraljevstva.)
8 Pal ENGEL, Posjedi Ivanovaca u Ugarskoj potkraj smdnjeg vijeka, Scrinia Slavonica, br. 2.. Slavonski Brod. 2002. 476.
9 CD V. p. 71., doc. 591. te p. 73. doc 592.
lo Iako je ime identično s Čakovcem u Međimurju, graditelji nisu iste osobe. Čakovec u Međimurju sagradio je Dimitrije Cs6k (Chaky), dvorski sudac Bele IV. takoder krajem 13. vijeka.
11 Juraj CUK. Požeško plemstvo i požeška županija od doba prvih sačuvanih imena i naziva do polovice četrnaestog vijeka, Zagreb, 1924., 85-86.
12 Đuro SZABO, Srednjovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Golden marketing Tehnička knjiga, Pretisak, Zagreb, 2006., 10.
13 Isti. 18.
14 Isti. 16. 1
15 Isti. 13.
16 Szabo, Sredoviečni…, 21-22.
17 Isti. 113.
18 Isti. 23-24. .
19 Isto..
20 SZABO, Sredovječni…27.
21 PaI ENGEL, Posjedi Ivanovaca u Ugarskoj potkraj srednjeg vijeka, Scrinia Slavonica. br. 2.. Slavonski Brod. 2002, 476.
22 Isto.
23 SZABO, Sredovječni…, I I
24. ENGEL, Posjedi…477.
25 Isti, 476.
26 Isto.
27 lsto.
28 ENGEL, Posjedi…, 476.
29 Nenad MOACANIN, Slavonija i Srijem u razdoblju Osmanske vladavinc, Hrvatski institut 7.a povijest Slavonije Baranje i Srijema, Podwžnica Slavonski Brod, 2001, 137.
30 MOAČANIN, 112.
31 Rudolf HORVAT. Povijest Hrvatske: “On je stanovao u Varaždinu, i to u starom gradu, što ga je Tomo Erdedi za 8.000 forinti založio štajerskoj. Herberstein je silovilim načinom sebi podložio slobodne gradjane varaždinske: podjedno je sebi prisvojio okolišne posjede grofa Erdeda i nekih plemića, pa im udario namet. 1603. ostavio je slavonsku Krajinu general Ivan Sigismund Herbertstein. Hrvati nijesu za njim žalili, jer bijaše silovit čovjek.”
32 Josip BOSENDORFER. Crtice iz slavonske povijesti, Biblioteka Privlačica, Vinkovci, 1994., 327
33 Julije KEMPF. Zemljopisne bilješke iz okoline i prilozi za povijest slob. i kr. grada Požege i požeške županije, Požega. 1910.. 138.
34 MOAČANIN. Nenad. Slavonija i Srijem u razdoblju Osmanske vladavine, Hrvatski institut za povijest Slavonije Baranje i Srijema. Podružnica Slavoniki Brod, 2001., 132.
35 KEMPF. Zemljopisne…139.
36 Mirko MARKOVIĆ. Slavonija. Gold
Korištena literatura i povijesni izvori
Korištena literatura
Marković, Mirko, Slavonija, Golden marketing — Tehnička knjiga, Zagreb, 2002.
Bosendorfer Josip, Crtice iz slavonske povijesti, Biblioteka Privlačica, Vinkovci, 1994.
Buturac, Josip, Požega i okolica u srednjem vijeku, Zlatna dolina, br. I Požega, 1995.
Kempf, Zemljopisne bilješke iz okoline prilozi za povijest slob. i kr. grada Požege i požeške županije,Požega, 1910.
Andrić, Stanko, Područje Požeške županije u srednjem vijeku, Raukarov zbomik-zbornika u čast Tomislava Raukara / Budak Neven (ur.), FF Pres, Zagreb, 2005.
Stanko Andrić, Prilog srednjovjekovnoj topografiji psunjsko-papučkog kraja, Scrinia Slavonica 3, 2003. Szabo Đuro, Prilozi za povijesnu topografiju požeške župantje, Vjesnik hrvatskog arheološkog društva, Zagreb, 1906.
Szabo, Đuro, Lijesnica, Historijsko-geografska studija, Vjesnik hrvatskog arheološkog društva, sv. X, Zagreb, 1908-9.
Szabo, Đuro, Srednjovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavontji, Golden marketing – Tehnička knjiga, Pretisak, Zagreb, 2006.
Ćuk, Juraj, Požeško plemstvo i požeška županija od doba prvih sačuvanih imena i naziva do polovice četrnaestog vijeka, Zagreb, 1924.
Engel, Pal, Posjedi Ivanovaca u Ugarskoj potkraj srednjeg vijeka, Scrinia Slavonica, br. 2., Slavonski Brod, 2002.
Horvat, Rudolf, Povijest Hrvatske I., Zagreb, 1904.
Hrvatska Enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav KrIeža, Zagreb.
Intemet — o plemenu Csak, Chaktornya, Čaklovac itd.
Moačanin, Nenad, Slavonija i Srijem u razdobiju osmanske vladavine, Hrvatski Institut za povijest, Slavonski Brod, 2001.
Korišteni povijesni izvori
I . Smičiklas, Tadija, Codex Diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae, Slavoniae,( sv. ), Zagreb, I 904.
Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Utvrde i označen sa , , , , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s