Srednjovjekovne utvrde na području Bjelovarsko-bilogorske županije

Božidar Gerić, viši kustos i voditelj Povijesnog odjela, Gradski muzej Bjelovar
Izvor: Bjelovarsko-bilogorska županija kroz povijest, 2006.

Uspostavom župa osnivaju se i župski gradovi kao sjedišta vlasti. U njima su održavana savjetovanja i zborovanja, a u slučaju opasnosti u te bi se objekte sklanjalo okolno stanovništvo i manje blago (stoka). Ti su gradovi u pravilu imali tri opkopa i vanjski, snažniji, bedem. U nekim bi se slučajevima na mjestu gdje su ranije bila stara gradišta podizale utvrde od drveta, opeke ili kamena, posebice nakon provale mongolskih Tatara. Dva su temeljna tipa utvrda: visinski (gorski) i nizinski, a kao treću tipsku skupinu prepoznajemo sve one utvrde koje su izgrađene za obranu od Turaka (1450. – 1700.).

Bačkovica – Buchka, Bocha: visinsko kružno gradište (gorskoga tipa), okruženo s dva nasipa i dva jarka, a treći je jarak bio smješten 30 m od središta tvrđave. U ispravi iz 1271. izdanoj od kaptola u Čazmi spominje se rod Buchka (Bochka) koji je obitavao između današnje Velike Pisanice, Ravneša i Brzaje, a sijelo s utvrđenim gradom nalazilo se u Bačkovici.

Bosiljevo – Gumnik: selo uz koje se nalazi gradište leži s desne strane rijeke Česme. Lokalitet predstavlja tip nizinskog kaštela u ravničarskom, močvarnom terenu.

Bosiljevo – Jelen Grad: nalazi se 300 m sjeverozapadno od magistralne ceste, a 100 m od ceste koja prolazi kroz selo. Vidljivi su ostatci gradišta u obliku prostranog brežuljkastog uzvišenja. Sagrađeno je na dominantnom položaju u Moslavačkoj gori poviše stare ceste od Moslavine (danas Popovača) prema Gariću. O njegovom postanku ima malo podataka, a u povijesnim izvorima se javlja pod raznim imenima. U 14. st. bio je u vlasništvu porodice Erdedy, a nakon što su Turci zauzeli Moslavinu pada u njihove ruke. Grad je dug oko 65 m, širok 12 – 15 m, zidan od grubo obrađenog kamena i dosta dobro sačuvan.

Čazma – Stara gradina: trg čazmanskoga kaptola, brežuljkasto uzvišenje četvrtastog oblika s umjetno dotjeranim rubovima (100 m zapadno od župne crkve sv. Marije Magdalene), mjesto je na kojemu se nalazio kaštel, a možda i biskupska palača. Nije isključeno da je palača bila utvrđena zidinama i kulama izgrađenima u vrijeme građanskoga rata između nadvojvode Ferdinanda i vojvode Zapolje (vlaški knez), čiji je ban bio Šimun Bakač de Erdedy (1530. – 1534.) i čije je sijelo bilo na tom prostoru: “ex castro meo Chasmensi”. Kaštel je oblikom bio tlocrtno pravilna pačetvorina s kulama na uglovima. Takva arhitektonska struktura upućuje na renesansnu koncepciju čiji je inicijator, po svoj prilici, Šimun Erdedy. Danas se na mjestu gradine nalazi zgrada bivše satnije Vojne krajine izgrađene nakon obnove i utvrđivanja Čazme između 1604. i 1610. (danas Zavičajni muzej).

Daruvar – Podborje (Sub pinis), Toplica (Hevyz) i Četvrtkovec: Podborje je ime za tri današnja naselja Daruvar, Gornji i Donji Daruvar. U susjedstvu Podborja spominje se selo Četvrtkovec koje 1469. ima status trgovišta (“oppidum”) i Toplica koja je posjed (“possesio”), a 1476. u njoj stoji kaštel, utvrđeni dvorac Nelipića zvan Bor (prema mađarskom Kwar, odnosno, Kamengrad). Od 1771. do 1777. grof Antun Janković gradi veliku baroknu palaču, daruvarski grad, kao sjelo njegove gospoštije.

Daruvar – Dobra kuća: utvrda se nalazila nedaleko Daruvara uzvodno od potoka Toplice (danas Donja Vrijeska) na vlastelinskom posjedu plemića Nelipića. Godine 1378. spominje se kao utvrda (castrum) i trgovište, a 1501. navodi se i u popisu crkvenih župa u čijem se sklopu nalazi i pavlinski samostan sa crkvom sv. Ane izgrađen 1412.

Dežanovac – Dimičkovina (Dimicskflde, Mičkovina): grad – utvrda nalazio se u okolici Gornjeg Daruvara. Godine 1489. spominje se kao trgovište i pripadao je Petru Kaštelanoviću. Ostatci utvrđenoga dvora-kaštela mogli su se vidjeti još u 19. st.

Domanjkuš – Konzka (Conzka, Sct. Domini-cus): stari grad nalazio se na južnom kraju naselja Domanjkuša zvanom Zidina, a istočno od njega nalazi se potok Konjska po kome je i grad nosio ime. Ostatci obrambenog jarka, dugog 15 – 20 m i dubokog 2 – 3 m, govore o veličini grada kružnoga oblika. Danas je to oveći, razrovani humak pokriven šumom i šikarom. Godine 1275. kralj Ladislav daruje ovaj posjed županima Kemenu i Bathaleru (Bogodaru), a 1348. vlasnik je Dominik koji nosi titulu -de Ryuche”. Crkva se spominje 1488., a župa “Pleb. de sancto Dominico” 1501. Postupno prevladava naziv Domankuš. Turci ga spaljuju 1552.

Gračenica – Grassanicha, Gressenche, Gersencha, Guersencha: stara župa Gračenica prostirala se južno od današnjega sela Dišnik, a sjeverno od sela Bršljanica. U ispravama se prvi put spominje 1256., a 1333. tu se spominju gradski jobagioni (comes terrestris). U 14. st. novi je trg osnovan u predgrađu tvrdoga grada Bršljanovca, u srednjem dijelu župe. Godine 1277. Gračeničku je župu kralj darovao zagrebačkom biskupu. U predtursko vrijeme na tom su području Moslavine dvije župe: u sjevernom dijelu Garićka, a u južnom Gračenička župa.

Grginac (Chesmicha superior): gradina kružnoga oblika, promjera 50 m i opkoljena s tri obrambena jarka te niskim bedemom, smještena je 300 m od željezničke stanice u Grgincu. Kroz drugi obrambeni jarak protječe potok Bjelovacka.

Gudovac – Gwodowcz: grad – kaštel bio je smješten na humku, danas 200 m od pravo-slavne crkve, opkoljen jednim širim jarkom, a obrambeni sustav sastojao se od visokih zemljanih bedema i kula. Sa zapadne strane kaštela nalazilo se neveliko jezero preko kojega se plovilo hrastovim čamcima. Ime Gud javlja se 1334. Godine 1341. Gud, sin Michaela, gradi kaštel u Gudovcu, a 1462. plemstvom i čašću magistra ističe se Petar od Gudovca. Izboru novog kralja nakon smrti kralja Matijaša 1490. nazočili su Petar od Gudovca, Stjepan Držić od Sredica i Bernardo Rohfy iz Decese (Orlovac). Petar je sudjelovao i pri potpisivanju požunskoga mira 1492. Crkvena župa spominje se u popisu 1501., a 1532. Sulejmanova vojska ruši gudovački kaštel.

Kupinovac – Kopina – S. Martin (Kopynch, Kopincz, Kopinch): južno ispod samog sela, u obliku nepravilnog sedmerokuta i uz izvor Stara voda smješteno je gradište Kupinovac. Uz Kupinovac se gotovo uvijek spominje i crkva Sv. Martina (vjerojatno je pripadala vlastelinstvu u Kupinovcu, a spominje se u popisu 1334.) Beg od Pakraca 1578. spalio je selo Koppinacz, a ljude i stoku odveo. No, na rijeci Česmi stigle su ga i do nogu potukle čete generala Vida Haleka.

Međurača – Megyurreczje (Mezzrechia, Megerechye) – Wiscuz – Svečeva gradina: gradina je smještena na širokoj ravnici između današnje Međurače i kote 111 na rijeci Česmi. Središnji humak na kojem se nalazila kula bio je okružen s tri nasipa. Svečeva gradina, impozantna izgleda, bio je posjed kneza Hudine dobiven kao poklon od kralja Bele za usluge u borbi protiv Tatara. Gradište Vojvodske livade smješteno je na području “Varoš” u močvarnom i šikarom obraslom predjelu, 500 – 600 m od današnjeg sela Međurača. Bila je kružnoga oblika s dva poviša nasipa oko središnjega humka. Gradina je imala značaj županijskoga grada, starije od susjedne Svečeve gradine, uz koji je bilo i trgovište. Međurečje se spominje 1300. kada biskup Michael dobiva te posjede za zagrebačku biskupiju. Već 1316. kralj Robert daruje ih knezu Ivanu Baboniću, a 1334. tu se nalazi crkva Blažene Djevice de Megurech. Turci su Međurječje napustili zapalivši ga 1544.

Narta – Svibovec: gradište se nalazi na nizinskom terenu pretvorenom u ribnjake, oko 100 m zapadno od korita rijeke Česme. Kaštel Svibovec spominje se 1424. kao posjed na vlastelinstvu Sloboština, a 1501. kupio ga je za 5.000 forinti Luka Baratin za čazmanski kaptol. Tu su bile deponirane crkvene dragocjenosti i kaptolski arhiv. Godine 1540. kaštel Svibovec je orobljen, a čazmanski je kaptol uzmaknuo iz Čazme i Svibovca. Danas je od tog utvrđenja sačuvano samo kružno gradište (45 x 50 m) s bedemima. Nađeni ulomci keramike i oružja tipološki pripadaju razdoblju između 15. i 17. st.

Nova Rača – Ratcha, Racha, Radcha (crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije): kao mjesto i potok prvi se put spominje 1245. Pripadala je staroj plemenskoj župi sa župnom crkvom. Današnji centar Česmica bio je središte srednjovjekovne gradine. Pretpostavlja se da su je gradili templari (tri građevinske faze), toranj uz crkvu na prvom katu stare kule nosi oznake templara iz 1312.: F(ratres) R(ubri). Upravo gdje je današnja crkva sa starijim tornjem – kulom vjerojatno se nalazio grad župana Moysa i njegova sina Aleksija iz 1245. Tu je u prvoj polovini 13. st. podignuta plemićka utvrda branjena jarkom eliptičnog oblika i širokim do 20 m. U 14. st. utvrda je ojačana masivnom pravokutnom kulom sa spomenutim natpisom. Turci zauzimaju Raču 1544., a 1586. vojvoda Nikola Ožegović porazio ih je kod tornja u Rači.

Orlovac – Deccha (Orlov grad): između sela Orlovca i rijeke Česme smještena je kružna gradina okružena širokim jarkom i jednim snažnim bedemom od zemlje (promjer srednjeg humka je 50 m). Vijest o tom gradu nalazimo u povelji iz 1263. kada župan Ruh (ili Roh) kupuje od Diane de Garigh posjede na rijeci Česmi (“Chasmi”). Godine 1334. na tom posjedu nalazi se crkva Blažene Djevice. Za vrijeme turskih ratova Ruhov grad je porušen i više se nije obnavljao.

Pavlin Kloštar – Streza, Ztreza: Samostan Svih svetih sa crkvom Blažene Djevice Marije bio je smješten u dolini između Gornjih Sredica i Pavlin Kloštra. Danas je to oveći humak obrastao šumom gdje se nalazilo naselje i samostan pavlina. Crkva i naselje spominju se u popisu crkvenih župa iz 1334., a oko 1350. naselje je u posjedu Ivana Bešenovačkog koji 1374. u njemu osniva samostan u čast Svih svetih te ga poklanja pavlinima. Krajem 14. st. Strezu dobiva porodica Držić (Dersffy), a 1465. Streza ima i sajamske privilegije. Godine 1538. radi opasnosti od Turaka pavlini napuštaju samostan, a vojne vlasti ga ruše kako ne bi Turcima poslužio kao uporište.

Pavlovac – Radovan (Radnan, Sct. Paulus in Radowan) – “Kolo”: između rijeke Česme i željezničke stanice nedaleko sela Pavlovca nalazi se gradina zvana “Kolo”. “Kolo” je vrlo pravilnoga, kružnoga, oblika oko kojega jarak širok oko 7 – 8 m dijeli središnji humak (promjera oko 40 – 50 m) od prvog bedema. S istočne se strane sasvim dobro naziru ostatci četiriju jaraka i isto toliko bedema.

Podgarić – Garić-grad (castrum): Smješten na sjevernim obroncima moslavačkog gorja (gora Garjevica), iznad rekreacijskog centra Podgarić. Jedan je od najstarijih srednjovjekovnih gradova nastao kao utvrđenje šomoćke županije (na ugarskoj strani Drave sa sjedištem u gradu So-mogyju). Gradnja počinje početkom 13. st. Darovnica kralja Bele IV. od 26. travnja 1245. spominje “populus de Garigh”, kao župski grad u kraljevskoj vlasti, a 1256. spominje se kao cas: trum. Kralj Ladislav IV. daruje grad Garić 1277. biskupu zagrebačkom Timoteju, a novom darovnicom iz 1284. za “vječna vremena”. Kroz 13. st. grad je većinom u vlasti zagrebačkih biskupa, a 1340. Garićka župa pripojena je križevačkoj županiji kao njezin kotar (distrikt). Između 1300. i 1400. tu se nalazio pavlinski samostan s crkvom Blažene Djevice Marije, osnovan 1295. po magistru Tiburciusu na lokaciji “Bela crkva”. Godine 1448. pristaše Ivana Hunjadija (Sibinjanin Janko) održali su zbor na Gariću. Turci ga zauzimaju 1545. te ga spaljenoga i razrušenoga napuste. Szabo 1907. “otkriva” Garić-grad – daje prvi opis grada, njegov tlocrt i kratku povijest. Garić-grad je kao tvrdi grad više puta kroz stoljeća bio obnavljan i proširivan. Njegov iznimno vrijedan kulturno-povijesni inventar su gotički pećnjaci. Sav kulturni inventar nađen u glavnoj kuli potvrđuje da je kula teško stradala u požaru i rušenju.

Rovišće – Roicha, Ryucha, Roycha, Rucha: rovišćanski grad – utvrda nije se sačuvao. Imao je pravokutni oblik sa stranicama 30 x 16 m i bio je u uporabi u 16. i 17. st. Godine 1102. u svezi s tom utvrdom spominje se Kladin, župan šomođke i rovišćanske županije, a 1163. spominje se rovišćanski župan Nikola sin Pavla. Godine 1255. ban Stjepan priznaje slobode plemićima de Ryvche. Tada se spominje i trgovište u Rovišću. Godine 1334. spominje se crkva sv. Trojstva, a 1393. plemići Dersffy dobivaju Rovišće kao posjed. Godine 1463., a zatim i 1475., u Rovišću je održan hrvatski sabor. 1623. kod Rovišća je održana bitka s Turcima koji su tom prigodom pobijeđeni. Godine 1666. ovdje je planula buna nazvana po njezinu pokretaču, vojvodi Osmokruoviću, a 1673. Rovišće se nalazi ucrtano na karti isusovca Stjepana Glavača.

Severin – Palična, Polichna, Polychna (Gradina Podrumača): gradina se nalazi na nizinskom, močvarnom terenu desno od ceste Bjelovar-Daruvar, iza mosta na potoku Severinki, 200 m na izlasku iz sela. Sastavljena od tri dijela (humka) koja su međusobno povezana zajedničkim jarkom i okružena obrambenim bedemima, čine cjelinu – izgledom osmicu. Naselje Polichna spominje se 1277., a 1306. kada je Saracen Heyze poharao Raču i njezinu okolicu (“Palichnu” spominje plemić Jonossa sa sinovima Pavlom i Petrom). U popisu crkava iz 1334. spominje se “Eccl. S. Petri de Paluchna”. Oko 1650. za vrijeme bitaka s Turcima izgubilo se ime Polična te se novo naselje, koje je nastalo na mjestu staroga, nazvalo – Severin.

Sirač – Zirch, Sircz: u dolini rijeke Bijele, 2 km od sela, nalaze se dvije utvrde: Sirač i Zelenjak. Prva se prvi put spominje u 1242. pod nazivom Zirch. Utvrdu u Siraču sagradili su templarski vitezovi 1309., a 1430. vlasnik ovog područja Gašpar Kaštelanović podiže tvrđavu (castrum). Sirač pada pod tursku vlast 1542., a 1763. vlasnikom postaje Antun Janković.

Sredska – Sredna (Zredahel, Szerdahely): naselje se nalazi istočno od Čazme i Ivanske, u blizini rijeke Česme. Pripadalo je Čazmanskoj župi zagrebačke biskupije i bilo je slobodno trgovište. Danas je to kružni humak promjera 50 m. Sredska se kao Sredna, plemički posjed, pojavljuje već 1257., zatim, 1309. i 1334. i u njoj je izgrađena crkva sv. Petra Apostola. Godine 1437. Srednu od kralja Žigmunda dobiva Ivan Vitez Gjeletić de Sredna koji je 1451. postao nadbiskup ostrogonski i savjetnik kralja Matijaša Korvina. U tom je svojstvu osnovao sveučilište u Požunu, akademiju znanosti te knjižnicu u Budimu. 1471. sa svojim nećakom Ivanom Česmičkim (Jannusom Pannoniusom) digao je bunu protiv kralja Matijaša koja je na posljetku ugušena.

Stara Ploščica – Polosnicha, Poloziticha (gradišta Grčina i Greda): gradišta se nalaze na močvarnom terenu između Česme i njezine pritoke Sredske (700 m od seoske crkve). Grčina je pravilno izvedena i velikih je dimenzija: centralni humak još je i danas visok 10 m, a toliko i prvi bedem. Najstarija vijest o gradu Poloziticha potječe iz 1250., a 1263. kupuje ju župan Ruh. Castrum Polosnicha nastaje oko 1300., a kralj Robert daruje ju 1316. Ivanu Baboniću. Godine 1442. vlasnik Ploščice je Roh, zastupnik na saboru u Budimu.

Stare Plavnice – Plauna (Plaunicha Zent-benedek): grad ili kaštel Plauna bio je smješten na pravokutnom brežuljku (300 m istočno od – sela i 100 m od potoka Plavnice). Nema ostataka bedema i jarka. Prvi put se Plavnice spominju u ispravi iz 1269. u kojoj se spominje i križevački župan Martin. Stare Plavnice kao sijelo župe sv. Benedikta spominju se u popisu župa iz 1334.

Šandrovac – Mušinja, Mošinja (Hajtićev Sto): prvi spomen odnosi se na potok Musina, 1245. magistar Moys uređuje međe, a 1263. spominju se građani – Castrensibus de Musina”. Tada je, vjerojatno, bio slobodan župski grad. Godine 1334. spominje se Eccl. B. Virginis de Mosina. Tih je godina Mosyna prešla u vlasništvo zagrebačkog arhiđakona Petra i brata mu Andrije. U to vrijeme Mosina Superior postaje neupotrebljiva, pa su novi vlasnici u dolini pored potoka Mosonjice podigli novu tvrđavu. Gradište se nalazi 100 m od ceste, na samom ulazu u Šandrovac. Postoji legenda o Šandor – gradu i njegovim vlasnicima Šandorima od Mušinje. Mušinja je sijelo stare župe, a Juraj Lordanov od plemena Peć iz šomoćke županije dobio je grad 1406. kao donaciju. Kasniji vlasnici nose pridjevak – Musyna”.

Tomašica – Gradina: gradina se nalazi 2 km jugoistočno od Tomašice u nizinskom prostoru obraslom šumom. Gradište u Tomašici, prema lokaciji i načinu gradnje, je nizinskoga tipa.

Topolovac Zrinski – Topolovcz, Thopolouch: na padini između predjela Severin i Turski breg, između topolovačke crkve i groblja, na lokalitetu “žeđov grad”, nazire se utvrda Topolovac. Naziru se nasipi i jarak, a kaštel koji je tu bio, razvaljen je u 19. st. Utvrda je prvotno bila vlasništvo obitelji Bisseny (Besseny) koja na brijegu “Strmograd” 1334. podiže crkvu sv. Benedikta. Godine 1393. kaštel u Topolovcu se spominje kao posjed obitelji Držić, a 1468. kao vlasnik posjeda i kaštela Ders navodi se sin podbana Martina de Thapalowcz. U vrijeme turske opasnosti Topolovac je utvrđen i od 1554. dobiva stalnu posadu od 42 haramije. Bilo je više borbi kod utvrde ali kaštel nije nikada pao u turske ruke.

Veliki Bastaji – Stupčanica (Sopionca): blizu naselja Veliki Bastaji nalazio se srednjovjekovni posjed Stupčanica čiji su ostatci kule, visoke 15 m i široke 7 m, još danas vidljivi. U 13. st. spominju se Gornja i Donja Stupčanica (Donja je blizu Dobre kuće). Prvi vlasnici bili su Tiboldovići. Kralj Sigismund uzima Stupčanicu 1404., a hrvatski ban i ugarski palatin Nikola Gorjanski postaje vlasnikom od 1429. Turci ju zauzimaju 1542., a napuštaju 1688. godine. Od tada je bila prazna i prepuštena rušenju sve do 2005. kada je počela njezina djelomična obnova.

Veliki Zdenci – Ezdench, Zdench: na rubu šume Crni lug kod Velikih Zdenaca, na samoj obali Ilove, nalazi se oveće gradište okruženo s tri dobro vidljiva bedema od zemlje. Promjer utvrđenja iznosi 150 m s uzvisinom na središnjem humku. Castrum Zdenci spominje se već u 13. st., a od 1552. njime vladaju Turci koristeći ga kao utvrdu.

Veliko Trojstvo – Meglich, Meglech (Maglen-ča): sjeveroistočno od crkve sv. Trojstva u Velikom Trojstvu, pruža se više obronaka koji se spuštaju sa Staroga brijega: jedan obronak utvrđen je opkopima i štitio je utvrdu sa zapadne strane, drugi je presijecao obronak niže grada i činio je pravokutni oblik, treći se nalazio s istočne strane, a četvrti je zatvarao grad s juga. Cijeli je taj kompleks bio utvrđen s još jednim jarkom. Prvi put se spominje 1293. u ispravi kojom ban Henrich daruje županima Petru i Ivanu zemlju Musinu. Godine 1334. u popisu crkava nalazimo “36. Eccl. S. Trintatis”, koja se spominje i 1479. u mjestu Myglecz te 1501. kao “Pleb. in Meglech”. U doba ratova s Turcima propada utvrda-grad i crkva sa samostanom. Ponovno naseljavanje stanovništva počinje 1650. Godine 1666. sukobili su se graničarske vojne vlasti i doseljeni Vlasi, koji protuzakonito zauzimaju Trojstvo: “Solliches ist unu geschehen zu Troistna..”. General Herberstein vratio je Trojstvo i katoličku crkvu natrag katolicima.

Velika Peratovica: gradište je smješteno na nižoj visoravni u šumi “Gradina”, između sela V. Peratovica i Lončarice. Pravokutnog je oblika i okružena je jarcima i bedemima. Sa svake su strane po dva bedema, a na južnoj je strani samo jedan. Ima indicija da je tu bila i rimska utvrda iz 3. st. koja je i kasnije bila naseljena. Selo Peratovica osnovano je početkom 18. st.

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Utvrde i označen sa , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s