Tortureum – Muzej torture

Izvor: TORTUREUM- Museum of torture, tortureum.com
Fotografije: Petra Kaić

Tortura ili mučenje namjerno je nanošenje tjelesne i duševne boli da bi se od okrivljenika dobile informacije, iznudilo priznanje i time omogućila osuda, a može biti i čin kazne. Kao sredstvo kaznenog postupka tortura se sustavno primjenjivala već u najranijim civilizacijama o čemu svjedoče prikazi mučenja ili tjelesnog kažnjavanja na spomenicima mezopotamske i egipatske kulture. Prvi podaci o zakonskoj primjeni torture kao dokaza krivice ili nevinosti zapisani su u sumerskom Zakoniku kralja Ur-Namua iz 2. tisućljeća pr. Kr. i babilonskom Zakoniku kralja Hamurabija iz 2. tisućljeća. pr. Kr., koji u dokaznom postupku primjenjuju ‘božji sud’ vodom. Ti zakonici nastaju prema teokratskom poimanju prava tj. pravda potječe od boga ili bogova i u zakoniku je izražena volja i zapovijed božja, a ljudi se prema njima moraju vladati. Sudstvo antičke Grčke u Platonovo i Aristotelovo vrijeme bit i porijeklo prava odmiču od bogova i kao temelj prava uvode ‘prirodu’. Smatraju da su zakoni i pravo djelo ljudi i uvode pojam ‘pravednosti’ koja je temelj ‘dobrog’ prava.
U dokaznom postupku primjenjuje se uz zakon, običaje, svjedočenje i prisegu, i tortura. Samo su robovi mogli biti podvrgnuti torturi jer njihova riječ nije imala moralnu vrijednost, a budući da je svrha torture utvrđivanje istine, priznanje dobiveno torturom smatralo se istinitim.

TORTUREUM je muzej torture koji posjetiteljima nudi pogled na jedinstvenu zbirku naprava za mučenje i egzekuciju od antičkih vremena do danas. S više od 70 instrumenata i sprava, na kojih je i sama pomisao tjerala ljudima strah u kosti, Muzej zorno prikazuje sliku nasilja kroz povijest. Riječ je o privatnom muzeju koji je svoja vrata otvorio u Zagrebu u srpnju 2015. godine.

Neki od izložaka koje će posjetitelji moći vidjeti, dodirnuti ili isprobati su: Giljotina, vjerna replika iz 1792. godine s Bergerovim mehanizmom iz 1889. godine; Pendulum odnosno sjekira koja se njiše i svakim zamahom spušta sve niže; Rastezalo-najdrevnija naprava za mučenje, Nirnberška djevica – najstrašniji i najokrutniji način kojim su u srednjem vijeku mučili osuđenike; Brnjica ili krotiteljica lajavica, te impozantan broj predmeta koji su služili za ponižavanje, mučenje, ranjavanje ili ubijanje ljudi.

Kruške

Maske

Unutar muzeja posjetitelj uranja u svojesvrsni kabinet čudesa, u polutminu u kojoj su izlošciokupani zvučnim ambijentima nelagode. Povijest pojedinog instrumenta za mučenje posjetitelj može proučiti kroz posebno osmišljene multimedijske vodiče, s originalnim audio i video sadržajima. Posebna je atrakcija Muzeja tamnica, minijaturna i pothlađena prostorija u kojoj posjetitelj može provesti minutu svoga života, u mrklome mraku iščekujući neizvjesnu budućnost..

Zagrebački Tortureum zamišljen je kao podsjetnik na povijest čovječanstva u kojoj nasilje nastaje iz straha od nepoznatoga, drukčijeg i Drugoga, kao doživljajni muzej za sva osjetila. Muzej nastoji osvijestiti kod posjetitelja da je naša sve ranjivija egzistencija izložena svakodnevnoj vidljivoj i nevidljivoj torturi, od nasilja u školama, vlastitim domovima ili na radnim mjestima, s konačnim ciljem kako bi tortura jednoga dana postala tek dio povijesti nekoga muzeja…

Stiskalo za glavu

Stolica i nurnberška djevica (Iron Maiden).

ZBIRKA MUZEJA

Giljotina

Premda je simbol Francuske revolucije (‘sveta giljotina’), porijeklo joj seže u srednji vijek kada je pod imenom ‘daska’poznata u Njemačkoj i Flandriji, u renesansnoj Italiji kao ‘mannaia’ ili Engleskoj kao ‘Halifax gibbet’ ili ‘Scottish maiden’. Na prijedlog liječnika J. I. Guillotina godine 1792. giljotina postaje službena naprava za izvršenje smrtne kazne odsijecanjem glave. On je tražio da izvršenje kazne bude brzo i bezbolno, te jednako za sve osuđenike, bez obzira na porijeklo. Zadnji je osuđenik pogubljen u Parizu 1970. godine. U doba ‘vladavine terora’ na taj je način pogubljeno na tisuće ‘neprijatelja Francuske revolucije’. Pogubljenja postaju morbidna javna zabava s programom događanja (listom osuđenika), suvenirima, rezervacijama ‘dobrih’ mjesta, šalama na račun osuđenih i prigodnim pjesama, a krvnici su slavne osobe. Najpoznatiji osuđenici su kralj Luj XVI, kraljica Marija Antoaneta i jedan od vođa revolucije, Maximilien Robespierre. Ta opsjednutost prisustvovanjem pogubljenjima na Trgu revolucije prestaje krajem 18. stoljeća, ali javna pogubljenja traju do 1939. Hitlerovom odredbom iz 1930. giljotina se koristi za službena pogubljenja i u Njemačkoj, a nacistički dokumenti navode 16500 osuđenih i pogubljenih ljudi između 1933. i 1945. godine. Najmlađa je žrtva bila studentska aktivistica i antifašistkinja Sophie Scholl koja je usmrćena 1943. kad je imala 21 godinu.

Pendulum

Riječ je o napravi namijenjenoj i za mučenje i za egzekuciju. Vjerojatno je ponajprije služila za iznuđivanje brzog priznanja jer je izazivala strah kod žrtve koja je gledala postupno spuštanje i približavanje oštrice tijelu. Ukoliko osuđenik nije priznao, jake ozlijede torza prouzročile su smrt. Mnogi su povjesničari sporili upotrebu penduluma (njihalo) i smatrali ga književnom invencijom E. A. Poa iz pripovijetke Jama i njihalo.

Matija Gubec

Matija Gubec (Ambroz Matija Gubec, oko 1548. – 1573. g.), hrvatski seljak i vođa seljačke bune u Hrvatskoj i Sloveniji svojom je sudbinom i smrću postao dijelom gradske povijesti. Ambroz Gubec iz sela Hižakovec, kmet stubičkog vlastelinstva Franje Tahija, navodi se u popisima crkvene desetine iz 1556. i 1560. kao i u stubičkom urbaru iz 1567. godine, a ime Matija prvi spominje Miklós Istvánffy (1538–1615), ugarski državnik i povjesničar. Možda je ime dobio prema legendi o dobrom kralju Matiji koja se spojila s njegovim imenom kad je proglašen seljačkim kraljem.
Buna je trajala kratko vrijeme i premda su seljaci u početku postizali uspjehe i širili područje bune, vrlo su brzo u sukobu s plemićkom vojskom počeli gubiti bitke i osvojeni teritorij. Nakon poraza u Sloveniji i krajevima južno od Save, povlače se u Zagorje gdje se 9. veljače 1573. godine, kod Stubičkih Toplica vodi odlučna bitka protiv plemićke vojske koju vodi plemić Gašpar Alapić. Seljačka je vojska poražena, Matija je zarobljen, doveden u Zagreb i osuđen na smrt. Prema Istvánffyju prije smrti mučen je užarenim kliještima i okrunjen užarenom krunom, a zatim raščetvoren. Kao vjerojatno mjesto mučenja i smrti navodi se prostor ispred južnog portala Crkve sv. Marka na istoimenom trgu.

Lokacija: Tkalčićeva 13, I. kat, Zagreb  

Radno vrijeme: ponedjeljak-nedjelja 11-19 sati

http://tortureum.com/

https://www.facebook.com/tortureum
Kontakt: tortureum@gmail.com; +385-1-645-9803

Cijene ulaznica: pojedinačna 40 kn, studentska (uz x-icu) 25 kn, obiteljska (2 odraslih i 2 djece) 100 kn, grupna (5 i više osoba) 30 kn

U cijenu je uključen multimedijski vodič na 6 jezika (hrvatski, engleski, njemački, talijanski, francuski i španjolski), fotografiranje i isprobavanje sprava.