Stari grad Valpovo – Dvorac Prandau-Normann

Eduard Lacković, Muzej Valpovštine – Valpovo
Fotografije: Muzej Valpovštine – Valpovo

 

13320785_1583226381970295_6436593583556049607_o

Srednjovjekovna (kasnogotička) kula

Na sjevernom dijelu valpovačkog dvorca nalazi se srednjovjekovna, kasnogotička kula i dio bedema, gotovo u cijelosti jedini očuvan primjer svjetovne arhitekture tog razdoblja u kontinentalnoj Hrvatskoj. Zidana je opekom, visoka dva kata koji završavaju vidikovcem; i u prizemlju i na oba kata nalazi se kružna prostorija s nadsvođenom kupolom, zidovi su široki preko dva metra, a katovi povezani spiralnim stepeništem. Kasnogotički klesarski znakovi vide se posvuda – na kamenim dovratcima, prozorskim okvirima i kamenim klupama. Osobito je zanimljiv zaglavni kamen na kupolastom svodu prvoga kata na kojem je uklesan zmaj koji obavija grb velikaške obitelji Morović. Ovaj duboki reljef najkvalitetniji je i najvredniji klesarski rad u kuli, a unatoč starosti od oko 600 godina, jako je dobro očuvan. Vlasnik i graditelj utvrde Walpo, Ivan Morović, bio je jedan od prvih članova „Zmajeva reda” kojeg je 1408.g. osnovao kralj Sigismund Luksemburški. Obveza vitezova zmajonosaca bila je braniti kršćansku vjeru od krivovjeraca, a kralja od neprijatelja; svoj znak nosili su na odjeći i štitovima, a pri gradnji utvrda ili crkava uklesali bi ga uz obiteljski grb. Na kupoli drugog kata uklesano je Sunce, čest kasnogotički motiv u graditeljstvu. Na vrhu kule nalazi se vidikovac sa nazubljenom ogradom, sa kojeg puca pogled po Valpovu i široj okolici – za lijepa vremena sve do Mađarske.

12963632_1563379237288343_1512379089094478206_n

12961337_1565767747049492_1112825989662447578_o

Na mjestu današnjeg dvorca Prandau-Normann u Valpovu, početkom 15.stoljeća sagrađena je obrambena utvrda s dubokim opkopom napunjenim vodom. Opkop je i danas vidljiv, a od utvrde je ostala kružna obrambena srednjovjekovna kula i dijelom obrambeni zidovi širine dva metra u koje su urasla dvorišna krila današnjeg dvorca. Današnji barokno-klasicistički dvorac s pročelnom palačom i dva krila, koja su povezana kulom i kapelom i zatvaraju trokutasto dvorište, podigao je Barun PETAR II HILLEPRAND VON PRANDAU (1676.-1767.) dvadesetih godina 18.stoljeća. Točnije gradnju započinje odmah po ulasku u valpovački posjed 1722. godine, a prema arhivskoj dokumentaciji čini se kako ga je završio u nekoliko godina. Zgrada dvorca s perivojem ispred pročelne palače i šumom lovištem, koja se nastavlja na park, te pomoćnim vlastelinskim zgradama čini jedinstvenu povijesnu cjelinu. Upravo ta očuvanost cjeline i povijesna slojevitost utvrde-dvorca stavlja valpovački dvorac po kategorizaciji među tri najvrjednija dvorca u Hrvatskoj. Dvorac zauzima površinu od 1700 četvornih metara.

13320360_1583287335297533_6321501852850509003_o

Međusobno povezani objekti koji čine arhitektonski sklop valpovačkog dvorca zatvaraju prostrano unutrašnje dvorište u koje se, kao i sam dvorac, može ući samo kroz jedan ulaz – kolni prolaz kroz prizemlje pročelne palače. Pročelna palača i bočna krila rastvaraju se prema dvorištu velikim prozorima i brojnim vratima, jer je ono još u srednjovjekovnoj utvrdi, pa onda i u kasnijem dvorcu, bilo prostor žive komunikacije između pojedinih objekata. Tu funkciju ima i danas, a povremeno se u njemu održavaju i glazbeno-scenske priredbe.

13161927_1573957869563813_6400134229147638445_o

13041305_1566989690260631_491561123131788048_o

Dvorište ovijaju dva bočna krila koja se od rubova pročelne palače pružaju prema kapeli i kuli na sjeveru.
Istočno krilo, naslonjeno na ravni istočni bedem nekadašnje utvrde, dugo je pedesetak metara, a sastoji se od po jednog niza prostorija u prizemlju i na katu te jednog većeg i dva manja stubišta koja omogućuju vertikalnu komunikaciju. U visokom krovištu nalazi se prostrani dvostruki tavan koji krije vrh vanjskog bedema s puškarnicama. S dvorišne strane ovoga krila dograđen je otvoreni balkon poduprt kamenim konzolama, a na pročelju se nalazi oslikani sunčani sat koji pokazuje popodnevne i večernje sate.

12321579_1547733475519586_4620592723033118781_n
Zapadno krilo, koje se pruža od ruba pročelne palače do dvorske kapele, naslonjeno je na nepravilni zapadni bedem tvrđave pa je stoga blago zakrivljeno. Sastoji se od nekoliko prostorija i kolnica u prizemlju te niza prostorija povezanih hodnikom na katu. Hodnik se pruža cijelom dužinom kata te na svojim krajevima povezuje ovo krilo s prvim katom pročelne palače i korom dvorske kapele.
Prostorije na katovima obaju dvorišnih krila dvorca služile su kao spavaonice, u jednom krilu za vlastelinsku obitelj, a u drugom za dvorsku poslugu. Prostorije u prizemlju služile su kao uredi uprave vlastelinstva te spremišta. Na dvorišnom pročelju zapadnog krila također je sačuvan oslikani sunčani sat koji pokazuje jutarnje sate, a na njemu se još nalazi i malo kuhinjsko zvono. U unutrašnjosti bočnih krila sačuvana je obrada podova s kraja 19. stoljeća te nekolimo ukrasnih kaljevih peći različitih oblika i boja.

13010680_1566745666951700_8333613090504450459_n
Tijekom druge polovice 20. stoljeća cijeli prvi kat pročelne palače i neke s njima povezane prostorije na katovima bočnih krila korištene su za postav, depoe i uredski prostor Muzeja Valpovštine koji je 1956. godine osnovalo valpovačko Društvo prijatelja starina. Muzej Valpovštine u posjedu je vrijedne zbirke iz ostavštine plemićke obitelji Prandau-Normann. Ova obitelj bila je vlasnik dvorca – utvrde od 1721. godine do 1945. godine. Tijekom ta dva i pol stoljeća dala je obilježje cjelokupnom kulturnom životu Valpova, ali i Slavonije. Tako ostavština ne obuhvaća samo vrijedne predmete, nego i dokaze o doprinosu društvenom životu Valpovštine ( kazališne predstave prije 200 godina, uzgoj egzotičnog bilja u perivoju ispred dvorca – danas mali arboretum sa mnoštvom biljnih vrsti, uzgoj agruma i ananasa u stakleniku prije I. svjetskog rata i njihov izvoz u Beč, skladateljska djelatnost baruna Karla Prandaua, velika vlastelinska biblioteka, lovstvo, osnivanje i pokroviteljstvo nad prvim vatrogasnim društvom).

13047810_1568339133459020_4119377514734756522_o

Grofova obitelj je izgubila dvorac i njegov inventar po nacionalizaciji 1945. godine. Prilikom osnivanja Muzeja Valpovštine pojedini predmeti iz ostavštine uvršteni su i u tadašnje zbirke. No, cjelokupni kulturni doprinos obitelji Prandau-Normann, tada nije sveobuhvatno istican i vrednovan zbog socijalističkog društvenog uređenja. Stalni muzejski postav bio je zatvoren tijekom Domovinskog rata, a građa je tada spremljena. Izložba „Ostavština plemićke obitelji Prandau–Normann“ (otvorena 2009. godine), obuhvaća prvenstveno predmete iz ostavštine koji su u fundusu Muzeja Valpovštine. Kako je muzej Valpovštine smješten u dvorcu obitelji Prandau-Normann, ova izložba prezentirana je u autentičnom ambijentu. Dio eksponata iz ostavštine grofa Normanna je restauriran, a dio je izložen bez restauracije. Stalna izložba „Ostavština plemićke obitelji Pranadu-Normann“ ujedno je i dopuna kulturnoj ponudi dvorca u Valpovu, koji sa svojom srednjovjekovnom kulom i perivojem privlači sve veći broj posjetitelja. 2013. godine, u novouređenoj izložbenoj prostoriji Muzeja Valpovštine, postavljena je još jedna stalna izložba pod nazivom „Geološka zbirka Muzeja Valpovštine“. Geološko – mineraloška zbirka sadrži geološke uzorke tj., uzorke stijena i fosilnih ostataka. U zbirci se nalaze pješčenjaci, vapnenci, granit, škriljevci, željezna ruda i lignit, zatim uzorci nafte i gline. Najstariji uzorci su iz prekambrija (više vrsta škriljevaca, gnajsa i granita), a najmlađi uzorci su iz kenozoika i to kvartara i pleistocena (siliti, glina, les). Obzirom da je prikupljena na prostoru Slavonije, zbirka prelazi okvire lokalnog značaja i interesantna je za cijelo područje Slavonije kao sveobuhvatna geološka zbirka slavonskog prostora.

Dvorska Kapela Sv. Trojstva

Najstarija crkva u Valpovu, dvorska kapela Sv. Trojstva nalazi se u sklopu dvorca Prandau-Normann. Sagrađena je u 15 st. (1438.) kao kapela Sv. Ladislava Kralja (Njezin graditelj bio je Ladislav Morović, sin mačvanskog bana Ivana Morovića). U 16. st., za osmanlijske okupacije prenamijenjena je u džamiju (Valpovo je pod osmanlijskom okupacijom bio 144 godine, od 1543. do 1687.), a u 18. st. (1723.) obnovljena je u baroknom stilu i posvećena u kapelu. Danas se u njoj nalaze propovjedaonica, fotografija slike Johanna Michaela Rottmayra de Rosenbrunna iz 1730.g. koja prikazuje Sv. Trojstvo, (original se čuva u Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku) kao i osobite orgulje iz 1876. g. izrađene u radionici majstora Angstera iz Pečuha, izuzetno vrijedne i u izradi i produkciji zvuka. Naručio ih je barun Gustav Hilleprand od Prandaua, koji je i sam svirao orgulje, ali i bio osnivač i prvi predsjednik Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu (1827.g.).

Legenda o „Bijeloj gospi”

Svjedočanstva o neobičnim događajima u valpovačkom dvorcu, u srpnju 1838. godine, zabilježena su u Ljetopisu osječkog kapucinskog samostana, biskupijskom arhivu u Pečuhu, a kazivanje jednog od sudionika samog događaja zapisao je 1876. poznati osječki muzikolog Franjo Kuhač u crticama „Valpovo i njegovi gospodari” i to kao „Poviest o valpovačkoj sablasti“, objavljenim u časopisu „Vienac“.
Prema ovoj priči, koju je Kuhaču navodno povjerio sam barun Gustav Prandau, glavni „krivac“ za legendu je natporučnik carske konjaničke pukovnije Kuschmann, koji je često dolazio u Osijek, gdje je i upoznao barune Prandau. No, zbog navodno razuzdanog života natporučnik će oboljeti, te će mu biti preporučeno liječenje u tada poznatim valpovačkim željeznim toplicama. Kako neće imati novca za pristojan smještaj, tijekom liječenja biva smješten u vlažnoj seljačkoj kućici, a njegov stari poznanik barun Prandau, kada za to saznaje, odmah će ga ugostiti u valpovačkom dvorcu. No, barunov gost vrlo će brzo barunu povjeriti kako mu se tijekom noći događaju neobične objave. Naime, Kuschmann je tvrdio kako mu se kraj kreveta pojavljuje sjena duha u liku mlade djevojke, koja tvrdi kako je duh prije sto godina ubijene žene, te kako je njezino tijelo bačeno između ledenice i gradske kapele i to s glavom prema dolje. Duh je navodno tvrdio i kako se neće smiriti sve dok se njezino tijelo ne iskopa i sahrani u posvećenoj zemlji. Ukoliko natporučnik ispuni ovaj zahtjev, vratit će mu se zdravlje, te će pronaći ukopano blago. No, barun Prandau mu ovo neće povjerovati, uvjeren kako je riječ o halucinaciji izazvanoj lijekovima i bolešću. Barun je zapravo bio uvjeren kako je natporučnik san pomiješao s legendom o obrani Valpova od Turaka i pričom i legendarnoj junakinji Katarini. No, natporučnik će ustrajati, te će nakon nekoliko dana ponovno obavijestiti baruna kako mu se sablast ponovno objavila te mu zaprijetila da će umrijeti ukoliko ne pomogne da ju se iskopa. Kada je natporučnik vidio da mu barun i dalje ne vjeruje, priču je ispričao njegovoj supruzi, barunici Prandau, koja je tada uspjela namoliti supruga da ipak usliši zamolbu bolesnika. Sam barun svojim će slugama 28. studenog naložiti da u prisutnosti dvorskog svećenika započnu s iskapanjem. Kada su vrlo brzo po početku kopanja uistinu i naišli na kostur, svi će ostati šokirani, a cijeli slučaj bit će prijavljen dijecezanskom biskupu Pečuškome Ivanu Sćitovskom, koji je odobrio pokop leša na katoličkom groblju. Za manje od mjesec dana natporučnik Kuschmann će u potpunosti ozdraviti, a poslije pokopa u dvorac će se vratiti mir, te duh više nikada neće biti viđen. No, sam barun Prandau nikada nije doznao za blago i to iz razloga što mu sam natporučnik Kuschmann nije smio otkriti gdje se nalazi jer ovaj nije odmah povjerovao u njegovu priču o duhu. Natporučnik je ipak obećao kako će zapis o tome gdje se nalazi blago i kako ga pronaći načiniti u tri primjerka te ga s pečatom predati trima pouzdanim osobama, koje nisu u rodu s barunom. Ovi će nakon barunove smrti zapis predati njegovim nasljednicima. No, nije poznato je li ovo blago ikada pronađeno.
Nadahnut ovom pričom valpovački će načelnik Josip Pinterić, točno za stogodišnjicu događaja 1938., napisati i režirati kazališnu predstavu „Tajna valpovačkog grada “ u koju će dodati i legendu iz turskih vremena o lijepoj Katarini, koja je sudjelovala u obrani valpovačke utvrde od Turaka.

 

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Stari gradovi i označen sa , , , , , , , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s