Srednjovjekovna utvrda Sveta Elizabeta (Pepelara) u Prekodravlju

Tekst: dr.sc. Krešimir Regan
Izvor: Časopis Kaj, 1-2/2002.
U hrvatskomu Prekodravlju, kod zaseoka Pepelare nalaze se ostaci srednjovjekovne utvrde Pepelare-Sv. Elizabete iz 13. stoljeća. Život u utvrdi trajao je do osmanskih ratova tijekom kojih je utvrda u 16. stoljeću porušena. Ostaci utvrde nalaze se na brežuljku na nadmorskoj visini od 119 metara. Od fortifikacijskih elemenata sačuvan je veliki obrambeni jarak koji s triju strana okružuje brežuljak na kojemu se nalaze skromni ostaci vanjskih obrambenih zidova.

Čitav teritorij Republike Hrvatske prekriven je mnoštvom srednjovjekovnih utvrda i njihovih ruševina. Mnoge su od njih danas već nestale zbog vremenske istrošenosti i ljudskog uništavanja, a mnogima prijeti ista sudbina u bliskoj budućnosti. Toj skupini pripadaju i ostaci utvrde Pepelare/Svete Elizabete koja se smjestila u hrvatskom Prekodravlju. Iako je prošlost utvrde kvalitetno obrađena u suvremenoj hrvatskoj historiografiji, njezini su ostaci bili pri toj obradi zapostavljeni i svedeni na kraći opis. Upravo ta činjenica potaknula je na pisanje ovoga manjeg rada. Prošlošću utvrde bavilo se nekoliko istraživača. Prema Ivanu Večenaju-Tišlarovu, prvu monografiju o njoj objavio je mađarski povjesničar Csanki Deszo koji jc za ostatke utvrde u Pepelari utvrdio da je riječ o utvrdi svete Elizabete. Kratki osvrt na ostatke arhitekture utvrde dala nam je Sonja Kolar. Ona ju je datirala u razdoblje od 13. do 15. stoljeća na osnovi pronađene keramike (ostaci keramike sa široko ižljebljenom stijenkom i ukrasom valovitih linija, žigosanih trokutića i žljebića) i drugih nalaza (srednjovjekovni prsten pečatnjak, strelica na nasad, jedan mali čekić i mnoštvo kovanih čavala). Dosad najopsežniji rad o povijesti utvrde objavio je Ivan Večenaj-Tišlarov koji je u svojemu djelu obradio većinu mađarskih i hrvatskih povijesnih izvora, te narodne legende i priče vezane uz tu utvrdu i njezinu bližu okolicu.  Osnovne podatke o geografskom smještaju, izgledu i o pokretnim nalazima donosi nam i Registar arheoloških nalaza i nalazišta sjeverozapadne Hrvatske.  Utvrda u Pepelari posljednji je put obrađena u monografiji Tomislava Đurića i Dragutina Feletara. U svojoj prošlosti utvrda je promijenila tri imena. Prvi se put spominje godine 1220. pod imenom Morad (Maragha, Margya), a od godine 1235. kao castrum St. Elizabet, u spomen na kanoniziranu Elizabetu, kćerku hrvatsko-ugarskoga kralja Andrije II., koja je, prema tradiciji, živjela u toj utvrdi.  Pod tim imenom utvrdu nalazimo na većini povijesnih karata od godine 1514. koje prikazuju taj dio jugoistočne Evrope, odnosno Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva i Habsburškog Carstva.  Nakon što je utvrda stradala u 16. stoljeću tijekom ratova s Osmanlijama, gubi se njezin stari naziv. U 19. stoljeću domaće stanovništvo prozvalo je ostatke utvrde Pepelarom prema ostacima pepela koji je prekrio čitavo područje. Taj se pepel dobio zbog loženja kotlova za proizvodnju potaše upravo na ruševinama utvrde, a Prema Večenaju, utvrda se prvi put spominje godine 1220. u vlasništvu hrvatsko-ugarskoga kralja Andrije II.  U posjedu ugarskih vladara utvrda najvjerojatnije ostaje do 30-ih godina 14. stoljeća. Godine 1333. utvrda je u posjedu vojvode Stjepana, sina slavonskoga bana Mikca.  U ispravi hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. Velikog iz godine 1386. kao vlasnik utvrde spominje se Gyorgy, sin Loranta De Berzencza iz plemena Bač.

103.jpgOd godine 1453. vlasnik je Ivan Hunjadi, a poslije njegov sin, hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin. On je godine 1468. tu utvrdu darovao obitelji Gyrgya Forstera, koja ju je temeljito obnovila. Kao posljednji vlasnik utvrde prije osmanskog osvajanja spominje se godine 1529. Ladislav Morej. Ostaci utvrde nalaze se neposredno uz zaselak Pepelaru u Prekodravlju, oko 300 metara južno od ceste koja povezuje selo Ždalu sa selom Golom. Nalazi se na 119 metara nadmorske visine. Ostaci su utvrde skromni. Najbolje očuvani dio njenog fortifikacijskog sustava jest veliki obrambeni jarak koji okružuje utvrdu s triju strana, dok je na sjevernoj strani zatrpan. Tijekom proljeća i jeseni jarak je ispunjen vodom. Prosječna širina jarka iznosi oko 25 metara, a njegova dubina oko 2 metra.

104.jpgS obzirom na postojanje toga jarka, utvrdu možemo svrstati u skupinu nizinskih utvrđenih utvrda s jarcima za vodu (tzv. wasserburgova). Za razliku od obrambenog jarka, arhitektonske jedinice utvrde danas su vrlo skromne. Prema S. Kolar, T. Đurići, D. Feletaru i I. Večenaju-Tišlarovu, utvrda je imala oblik pravilnog četverokuta. Kod tih autora duljina stranica varira od 37 metara kod Večenaja do 35 metara kod Đurića i Feletara, a visina ostataka zida od 1,70 do 1,90 metara kod Večenaja, do 1 metra kod Đurića i Feletara. Današnje stanje utvrde još je skromnije. Iznad površine mogu se prepoznati ostaci samo istočnog dijela utvrde koji potvrđuju njezin pravokutni tlocrt. Najbolje očuvana jedinica jest istočni vanjski obrambeni zid dužine oko 34 metra. Na njega se naslanja sjeverni vanjski obrambeni zid sačuvan u dužini od 20 metara i južni vanjski obrambeni zid dužine 14 metara.

105.jpgProsječna je visina obrambenih zidova oko 1 metar, a širina 1,5 metara. Mjesto gdje je bio ulaz u grad danas nije moguće prepoznati. Njegov mogući položaj Đurić i Feletar smjestili su na sredini istočnoga zida. Prema Večenaju, temelji su utvrde ukopani do 2 metra. Vanjski obrambeni zidovi utvrde izgrađeni su od opeke koja je međusobno povezana vapnenom žbukom. Raspored unutrašnjih građevina nije moguće prepoznati. S obzirom na oblik, način gradnje i materijal od kojih je utvrda izgrađena, povijesne izvore te pokretne nalaze, poput keramike ili strelice, možemo zaključiti da je Pepelara/Sv. Elizabcta gotički fortifikacijski objekt izgrađen u 13., a napušten u 16. stoljeću.

LITERATURA
1. Durič, Tomislav i Feletar, Dragutin: Stari gradovi, dvorci i crkve sjeverozapadne Hrvatske, 3. dopunjeno i prošireno izdanje, Koprivnica, 1992.
2. Feletar, Dragutin: Prekodravlje – osnovne osobine demografskog razvoja, Podravski zbornik 1984, Koprivnica, 1984.
3. Kolar, Sonja: Arheološki lokaliteti u općini Koprivnica, Podravski zbornik 1976, Čakovec, 1976.
4. Koprivnica – grad i spomenici, Zagreb, 1986.
5. Petrić, Hrvoje: Srednjovjekovni putevi u Podravini, Podravski zbornik 1992, Koprivnica, 1992.
6. Registar arheoloških nalaza i nalazišta sjeverozapadne Hrvatske, Varaždin, 1990.
7. Večenaj-Tišlarov, Ivan: Tajna dvorca Pepelare (Sv. Elizabete), Prekodravlje u povijesti, legendi i priči, knjiga prva, Gola, 1989.

Poziv na pretplatu:

Prva godina izlaženja: 1968

Godišnja pretplata na tiskani oblik (6 brojeva u 4 sveska): =100,00 kn.

Pretplatu u iznosu =100,00 kn (uz prethodnu najavu Vašega imena, prezimena i adrese na telefon, ili e-mail Kajkavskoga spravišča: 01/48-33-743; kajkavsko.spravisce@zg.t-com.hr) slati na IBAN: HR6723600001101348804.

Svakog novog pretplatnika uredništvo nagrađuje Kajevima iz ranijih godišta.

ČITAJTE KAJ, DOBOPIS OB NAVUKU I MEŠTRIJE JEZIKA MATERINSKOGA, HIŠTORIJE I VEZDAŠNJICE!

8.8.2016. 21;17;50.jpg

 

 

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Utvrde i označen sa , , , , , , , , , , , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s