Zamkovi u okolici Bihaća

Tekst i fotografije: Almir Ami Kurtović
Izvor: Almir Ami Kurtović, Bihać – BiH

ZAMAK BJELAJ

14700765_10208175048230432_7162832418544355913_oPogled sa sjeverne strane, ulaz i branič-kula

Zamak Bjelaj se prvi put spominje 1495., kada je blagajnik kralja Vladislava II. zabilježio, da je isplatio Gašparu Perušiću (viceban Hrvatske) svotu od 30 forinti „za očuvanje njegova zamka Belaja” (egregio Caspar Perusyth pro conservatione castri sui Belay dati sunt 30 fl.). Očito se je tada radilo о obrani zamka Bjelaja u tadanjoj županiji Pset. Deset godina poslije, naime 1505. držala je taj zamak zajedno sa Sokolom i Ripčem knjeginja Beatrica Frankopan, udova bana Ivaniša Korvina, te je u njezino ime svim trim gradovima upravljao kaštelan Dujam Orlovčić. Zamak je ime dobio po bjelini kojom se isticao iznad Bjelajskog polja. Ima dva dijela: južni srednjovjekovni i sjeverni osmanski koji se međusobno razlikuju po načinu gradnje. Po osvajanju Jajca 1528, osmanske čete su produžile prema Bihaću, ali ih je pod Bjelajem potukla vojska bana Ivana Karlovića i braće Vuka i Krste Frankopana.

14712826_10208175038750195_7134563218614265782_oSjeverozapadna strana zamka Bjelaj i pogled na okolinu Bos. Petrovca
14714926_10208175049030452_3364346103377864251_oPogled sa južne strane
14615767_10208175038390186_7577295077078738527_oPogled sa jugozapadne strane

Ipak, u periodu 1530 – 1537 Bjelaj je pao pod osmansku vlast. Pripao je bosanskom sandžaku, vilajetu i kadiluku Neretva. Već 1540 godine spominje se nahija Bjelaj, a nešto kasnije kao nahija Bjelaj – Blagaj. Ubrzo potpada pod kadiluk Kamengrad koji se spominje kao kadiluk i u bosanskom i u kliškom sandžaku. Od 1562 je priključen u kadiluk Novosel koji je u kliškom sandžaku. U zamku Bjelaju je bila stalna posada pod zapovjedništvom dizdara. Od 1592 grad je u sastavu bihaćke kapetanije a u 18. vijeku u sastavu petrovačke kapetanije. Dana 19. jula 1737 ovdje je poražen dio austrijske vojske. Zapovjednik bosanskih četa bio je Alibeg Omerpašić koji je u toj borbi i poginuo. Moćna i ugledna begovska krajiška porodica u prvoj polovini vladanja Osmanlija, Ibrahimpašići, nazvani su po Ibrahim-paši, Deli-Muratovom sinu. U Bjelaju je sve do sredine 20. stoljeća postojalo turbe Deli-Murata, koje se nalazilo na oko 50 m od kule Ibrahimpašića u tom mjestu. Deli-Muratov sin, Ibrahim, koji je rođen u vrijeme kada mu je otac poginuo i koga je školovala Porta, izgradio je Ripač, podigao džamiju koja se zvala Ibrahim-pašina džamija, a posjede je dobio u Lici (oko Lapca), zatim u Bihaću, Ripču, Bjelaju i oko današnjeg Bosanskog Petrovca. Kasnije se kao rodonačelnik javlja Bećir-beg iz Bjelaja (1760.-1791. Početkom 20. stoljeća ova begovska porodica spadala je u red onih kod koje nije bilo predstavnika sa izrazito velikim zemljišnim posjedima. Imali su posjede u Vranovini, Vođenici, Vedrom Polju, Driniću, a u Bjelaju im je posjed iznosio 752 dunuma.

14700808_10208175038550190_6842638553307082602_oVertikalni pogled na ostatke zamka Bjelaj – pravac sjever-jug (s lijeva na desno)
14715024_10208175048550440_7570052551355600439_oPogled na branič-kulu i ulaz u zamak

 

ZAMAK ORAŠAC

14711564_10208187294776588_1225685781727380835_oPogled na sjeverni dio zamka

Zidine grada su na strmom brežuljku podalje od desne obale Une. U tursko vrijeme bio je u sastavu ostrovičke kapetanije. Posadom od 60 nefera i zapovjednika ravnao je dizdar. Grad je sagrađen između 1703. i 1730. g., uz jednu sredovječnu kulu iz vremena hrvatske srednjovjekovne države, koja je pripadala Humskoj župi. Danas je u ruševnom stanju, i od svega još se najbolje očuvala ta kula. Gradom su upravljali dizdari. Godine 1833. bila su ovdje 3 topa.

14633683_10208187299016694_5797770782440119118_oVertikalni pogled sa visine od oko 80 m.
14612529_10208187299536707_53191994416614467_oPogled na zamak i okolinu sa sjeverne strane
14566376_10208187292656535_8931949050801613257_oPogled sa južne strane
14753846_10208187291536507_8225446513465414885_oPogled sa jugoistočne strane
14799867_10208192093936564_518618337_oPretpostavljena rekonstrukcija zamka, autor Almir Ami Kurtović

 

ZAMAK OSTROVICA

14706792_10208187174173573_9123603818159976843_o

Stari grad Ostrovica je velika fortifikovana građevina na strmom brdu koje se nadvija nad lijevom obalom gornjeg toka rijeke Une kod naselja Ostrovica, nedaleko Kulen Vakufa u općini Bihać, Bosna i Hercegovina. Pominje se u 15. vijeku kao posjed hrvatske vlasteoske familije Kurjaković. Vjerovatno je izgrađena na temeljima koji potiču još iz antičkog perioda. U srednjem vijeku se nalazila u hrvatskoj župi Lapac. Osim Kurjakovićima, pripadala je neko vrijeme Frankopanima, Jurju Mikulčiću, Ivanu Kegleviću, a nakon zauzimanja od strane Osmanlija i Kulenovićima. Osvajanjem srednjevjekovnog bosanskog kraljevstva 1463. godine, Osmanlije su pojačale pritisak na hrvatska područja, pa tako i na Ostrovicu. Zauzeli su je u decembru 1523. godine i pripojili bosanskom pašaluku. U sastavu Osmanlijskog carstva ostala je sve do 1878. godine, kada dolazi pod upravu Habsburške monarhije. Za vrijeme vladavine Osmanlija fortifikacija je proširena i ojačana, i u njoj je boravila vojna posada. U prvo vrijeme njome je komandovao dizdar (16. i 17. vijek), a od kraja 17. vijeka kapetan, te je bila sjedište Kapetanije Stara Ostrovica. U sastavu te kapetanije bila su još manja utvrđenja Orašac, Havala, Džisri-kebir (današnji Kulen Vakuf), Čovka i Donji Lapac. Kapetansku funkciju obavljali su dug niz godina pripadnici bosanske begovske porodice Kulenović. Kasnije, kad je Donji Lapac potpao pod habsburšku upravu i vraćen u okvire Hrvatske, sjedište kapetanije je premješteno u utvrđenje Prkose, kako se ne bi nalazilo preblizu granice. Bedemi ostrovičke tvrđave prošireni su i ojačani nekoliko puta, najviše početkom 17. vijeka za vladavine sultana Ahmeda I., te u 18. vijeku, kada dobivaju današnji oblik. Njihove su dimenzije 117 metara u dužinu i 83 metra u širinu.

14680814_10208187171733512_1530548642037726256_o

14566310_10208187171253500_3175777154174331480_o

14712543_10208187175773613_6527590293102201032_o

14711258_10208187176533632_5922650591089758586_o

14560027_10208187178893691_1614632220744581400_o

ZAMAK VRNOGRAČ (VRANOGRAČ)

14567557_10208184322062272_312492556755967794_oPogled na “Ljutočku dolinu”

Vrnograč (Vranograč) poviše sela Ćukovi, nedaleko od Bihaća, neveliki je ostatak zamka sa branič-kulom i trapezoidnim dvorištem, ograđenim bedemom. Vjerovatno je pripadao plemenu Humljanskom, podataka o tom Vrnograču nema mnogo, branič-kula je sačuvana do visine od 15 m, a bedem između 5 i 7 m

14680905_10208184322622286_6254020897476144624_o

14715528_10208184328382430_5029469542928037117_o

14608732_10208184329542459_383498607381956194_o

14706811_10208184321462257_2259712196914582113_o

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Utvrde i označen sa , , , , , , , , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Jedan odgovor na Zamkovi u okolici Bihaća

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s