Muzej Crne kraljice u krapinskom Starom gradu

 Fotografije: Darko Antolković

DSC_5124.jpg

Krapinski stari grad istražuje se i obnavlja već 22 godine. Ove godine obnavlja se kula na ulazu u gornjogradsko dvorište, ispred zgrade palasa. Zgrada palasa je jedina zgrada koja je u cijelosti sačuvana. Barun Franjo Ottenfels, vlasnik starog grada i okolnog zemljišta darovao je ovu historijsku gradinu općini Krapina 1919. godine. Obnovljena zgrada palasa je do sada bila prazna, no Grad Krapina ima velike planove za ovu arheološku lokaciju. U podrumu zgrade palasa nalazit će se muzejski postav posvećen “crnoj kraljici”, u prizemlju će se nalaziti bistro-suvenirnica, dok će se na prvom katu nalaziti izložbeni prostori.   Tijekom dugog niza godina, a i stoljeća nastale su mnoge legende vezane uz “crnu kraljicu” te će se u sklopu muzeja na interaktivni način prikazati ti sadržaji. Spomenimo neke:

Gavran
Pripovjeda narod da je crna kraljíca, stanujući u Medvedgradu, imala jednog ogromnog crnog gavrana, kog je osobilo ljubila i njegovala, te s kojim je čitavoj okolici zadavala veliki strah. Kadgod bi se naime na nekog razljutila, ili kad bi netko od njezinih podložnikah štogod skrivio, običavala bi ona zapovjediti svome gavranu da tog čovjeka napadne. Gavran bi onda razljućen poletio na takog čovjeka i stao bi mu derati meso, vaditi oči, čupati kosu, obrve i brkove, i tako bi ga dugo mučio dok bi isti čovjek pod njegovim pandžama ili umro ili sav nemoćan te izranjen ostao ležati. Kadkad bi običavala crna kraljica istoga gavrana pustiti takodjer za šalu na svoje dvorjane, no ovi su se znali od njega obraniti.

Mliječnica
Nedaleko od Medvedgrada prema sjeveru, pored puta koji vodi prema sv. Jakovu, nalazilo se vrelo sa bistom tekućom vodom, pored kojeg je kako je narod pričao stajao marof (imanje s poljima i gospodarskim zgradama) i mliječnica crne kraljice, a pokraj vrela i njezino kupalište. Često bi ovamo dolazila sama ili u pratnji, te bi se kupala u bistroj vodi, a katkad i u čistom mlijeku i tako održavala zdravlje i ljepotu.

Kraljičin zdenac
Bilo jednom da su uslijed velike suše usahnula sva vrela i zdenci na Medvednici. Sva osim dubokog zdenca na Medvedgradu kojim je gospodarila Crna kraljica. Narod izmučen od žeđi uputi se k Crnoj kraljici na Medvedgrad i zamoli je vode. No kraljica bi zle ćudi i seljacima vodu uskrati! Žedan narod sav izmučen prepusti se milosti i nemilosti šume koja je tada bila prepuna medvjeda i drugih divljih zvijeri. Kad je narod došao do ovog mjesta, spazi vrelo koje tu prije nije postojalo. Napiju se vode, a zdenac Crne kraljice nato usahnu.
Legende o Crnoj kraljici i njezinim ljubavnicima vezane su uz nekoliko starih gradova (spominju se Medvedgrad, Susedgrad, Cesargrad, Samobor i Mali Kalnik). Kažu da je ljubovala sa plemićima i vrbovala ih da joj daju svoje zlato, nakon što bi ih iskoristila plemići bi misterijozno nestajali, priča se da ih je bacala s vrha kule u provaliju.

Legenda o Malom Kalniku i Crnoj kraljici
Nekako je najbliža istini priča da je u starom gradu Malom Kalniku ljubovala sa svojim kaštelanom (upraviteljem imanja) Neuhauselom. Ovaj se, naravno, osilio kao da je moćni vlastelin i počeo terorizirati okolne plemiće. Plemići su se požalili samom Kralju Sigismunudu Luksembuškom koji je kaštelana otpustio, a nevjernu kraljicu koja je obrukala čitavo kraljevstvo dao zatočiti u jednom gradu u Češkoj.
Legenda dalje govori kako je njezino krvavo zlato zakopano negdje oko Malog Kalnika, a njezine podanice zmije još i dan danas čuvaju to blago.

Jedna od legendi govori da se bavila alkemijom u Samoboru.

U projektu koji sam napisao i predao u sklopu kandidature Varaždina za europsku prijestolnicu kulture 2020. godine sam spominjao i legende u svrhu promoviranja turističkih destinacija. Nažalost, kada netko od pojedinaca predloži nekome tko je zadužen za provođenje raznih projekata neku ideju, ili ne dobijete odgovor ili dobijete odgovor da nisu  zainteresirani za taj projekt, suradnju ili nema financijskih sredstava. Sad zamislite da je neki pojedinac predložio nekome tko je zadužen za razradu raznih projekata muzej na neku sličnu tematiku. Ne bi nikada dobio odgovor ili bi se ta ideja smatrala neprovedivom, skupom, nezanimljivom…Osim naših legenda spominjao sam i još jednu stranu, no ne želim više javno iznositi nikakve ideje, kako ih ne bi poslije razne “konzultantske” tvrtke predložile u svojim projektima i to skupo naplatile, dok meni rastu “magareče uši”. Ovo se ne odnosi na projekt o kojemu je post.

Kada se govori o “crnoj kraljici” obično se misli na Barbaru Celjsku, kćer kneza Hermana II. Celjskog, koja se 15. studenog 1405. godine na Starom gradu udala za hrvatsko-ugarskog kralja Žigmunda Luksemburškog. Iako se ne može sa sto postotnom sigurnošću reći na koju povijesnu osobu se odnosi narodna predaja o “crnoj kraljici”, evo što o tome kažu povjesničari Ivan Kukuljević Sakcinski i Nada Klaić.

12274224_446396598895941_7170348714150157835_n

Prema Ivanu Kukuljeviću Sakcinskom tri prave kraljice bi mogle pretendirati na taj naslov jer su “kao suvlastnice Medvedgrada u tom gradu neko vrieme živiti mogle”. To su Marija, žena Bela IV, zatim Marija Anžuvinska, prva žena kralja Žigmunda Luksemburškog, te Barbara Celjska, Žigmundova druga žena. Sve su, kao udovice nosile crnu odjeću i vjerojatno poveremeno boravile na Medvegradu. Ni za jednu nema povrde da su svojim susjedima učinile ni koje dobro, ni koje zlo. Narodna priča o “crnoj kraljici” se nije pričala samo u u okolici Zagreba, nego i po Vojnoj krajni, u Lici i oko Senja, Kukuljević zaključuje da se “pod crnom kraljicom  razumjeti ima jedna ili druga kraljica Maria, budući da su obe krunu izgubile bile, došle u Hrvatsku, baveći se tu više vremena, zašto su i našemu poetičkomu narodu duboko u pameti ostati mogle”. Nada Klaić ima drugačije mišljenje koje pobija prethodno Kukuljevićevo, te smatra da Marija Anžuvinska ne može biti “crna kraljica” jer je stolovala na Gradecu, dok Barbara Celjska otpada jer nije što imala tražiti na Medvedgradu. Medvedgrad je, naime, prije njezine udaje za kralja Žigmunda u rukama Albena, dok Celjski ulaze u grad 1436. godine. Jedina žena koja je mogla vladati Medvegradom jest Katarina Branković, žena Ulrika II Celjskog, ali ona nije bila kraljica  i stolovala je u kaštelu Celjskih na Gradecu. Stoga Nada Klaić misli da u “crnoj kraljici” uzalud tražimo stvarnu osobu.

Za Krapinu je vezana i legenda o braći Čehu, Lehu , Mehu i sestri Vilini koja i danas obavija zidine Staroga grada.

DSC_5158.JPG

Na natječaj Ministarstva regionalnog razvoja prijavljen je i projekt za dvjestotinjak metara dug viseči pješaki most koji bi spajao Satri grad i brdo Hušnjakovo.

Projekt obnove i revitalizacije kulturnog dobra – povijesne cjeline “Stari grad Krapina”

Arheološka istraživanja na Starom gradu u Krapini 2008. g

Arheološko blago Starog grada Krapine – rezultati arheoloških istraživanja

 

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Projekti i označen sa , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

5 odgovora na Muzej Crne kraljice u krapinskom Starom gradu

  1. Blento S Kapom napisao:

    Ovak. Osobno mislim da je Crna Kraljica simbol. Ne nužno mit. Nego baš simbol. Nebitna mi je njena povijesna osobnost jer držim da je svaka kraljica mogla biti crna dok personificira muku kmeta u ona vremena mračna i nikada dovoljno istražena.
    Svaka ideja je na neki način intelektualno vlasništvo. Ideja vodi u projekt, projekt dovodi do realizacije ili ne nečega konkretno. Mjerodavni su sposobni ideju ukrasti i zloupotrijebiti je kad im to bude odgovaralo. Dogadjalo mi se to. Čuvaj dobre ideje, a najbolje ih čuvaj od “mjerodavnih” i “odgovornih” 🙂

    Sviđa mi se

  2. Zanimljiv tekst, sviđa mi se kombinacija povijesnih činjenica i mitova. A što se tiče krađe ideja, na žalost događa se i češće nego što mislimo.

    Sviđa mi se

    • darkoantolkovic napisao:

      Tako je! 🙂 Žalosno je što pojedinci (ili udruge) sa nekom idejom ne mogu doći do nikoga tko je odgovoran za nešto da mu predstave ideju ili projekt, a o realizaciji ili eventualnoj suradnji da ne govorimo. Očito je to “zatvoreni” krug ljudi u koji je teško ući.
      Nedavno sam gradonačelniku jednog manjeg grada poslao mail u vezi jednog velikog projekta koji je napravila jedna udruga, a u njega bi mogao biti uključen i grad i okolica kojem je na čelu. Čovjek nije nikada odgovorio na mail, da je rekao bilo šta.
      Tako to sve funkcionira kod nas, zato se više i ne trudim uspostavljati bilo kakvu komunikaciju sa tim strukturama.

      Liked by 1 person

      • Situacija je zaista loša i žalosna. Danas većina toga ovisi samo o vezama i ubacivanju u taj “zatvoreni” krug. Nije više važno koliko se zna nego koga se zna.
        Ovo za gradonačelnika je isto pokazatelj koliko je njemu stalo do ljudi i dobrobiti zajednice. Važna je samo osobna korist i pronaći načine kako što duže zadržati fotelju.

        Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s