Suhozidi Kotora

Tekst: Tea Rosić, Grga Frangeš
Fotografije: Siniša Arnold, Igor Kleščić, Miroslav Matejčić
Izvor: Muzej Grada Crikvenice
2

Krajolik našega krša gotovo je nemoguće zamisliti bez dugačkih suhozida i suhozidnih terasa te kamenih kućica i skloništa. Danas, kada divlja vegetacija prekriva nekad vrijednu obradivu zemlju, ova poštovanja vrijedna graditeljska djela stoje kao dokaz opsega ljudskog djelovanja u krajoliku. Suhozidâ ima zaista mnogo − do danas im se ne zna broj ni duljina. U očima posjetitelja oni ubrzo postaju nerazdvojni dio doživljaja našega mediteranskoga krajolika, a domaćima predstavljaju dokaz kontinuiteta i golema, gotovo neshvatljiva truda koji su njihovi predci ulagali u život na škrtom kamenjaru. Napušteni suhozidni krajolici zamrznuta su priča o negdašnjem čovjekovu načinu života i gospodarenju okolišem. Ako znamo što tražimo, iz njih možemo iščitati neočekivano mnogo važnih podataka o njihovim stvaraocima: kako su gospodarili krajolikom, čime su se hranili, s kakvim su se problemima susretali te što su posebno cijenili.

O POVIJESTI SUHOZIDA

Ograničeni arheološki dokazi o korištenju suhozida kao konstruktivne tehnike vežu se već uz ljudske zajednice mlađega kamenog doba. No pravi procvat ove vrste gradnje dolazi u brončanom dobu s ilirskim narodima, čije su rašireno stočarenje, proto-državno društveno ustrojstvo, ratovi i kultovi, proizveli masivnu i čvrsto zidanu gradnju koja je u obliku gradina i obrednih humaka nerijetko preživjela do danas. Antika na naše prostore donosi vapno kao prvi vezivni materijal, no suhozid se nastavlja koristiti kao način izgradnje skromnijih, narodnih građevina te kao sredstvo organizacije krajolika. Kao najvažniji suhozidni spomenici iz tog doba ostaju nam pravilni suhozidni rasteri zemljišnih posjeda kao što su grčka hora u polju kraj Starigrada na Hvaru te rimski ager sjeverno od Pule. Suhozidi su u rimsko doba građeni i u svrhu razgraničenja pašnjačkih posjeda što dokumentira suhozid s latinskom inskripcijom iznad Jablanca koji obilježava nekadašnju granicu između dvaju ilirskih plemena. U stoljećima koja slijede suhozidne će ograde ostati glavno sredstvo vlasničkog razgraničenja i gospodarske organizacije prostora na području jadransko-dinarskoga krša, no zanimljivo je da najznatniji dio njih zapravo nastaje razmjerno nedavno. U drugoj polovici 19. stoljeća filoksera je poharala vinograde zapadne Europe te dovela do enormnog porasta cijene vina. Naši su krajevi ugrabili tu tržišnu priliku pa su pod lozu dovedene goleme i često vrlo nepristupačne površine krškog tla. Kao spomenik tog razdoblja diljem obale i otoka ostaju nam brojne i impozantne suhozidne terase na vrlo strmim i kamenitim zemljištima koja ranije nije imalo smisla kultivirati.

3

Vještina zidanja usuho predstavljala je preduvjet opstanka u krševitu krajoliku istočne obale Jadrana i njezina zaleđa te je njome u određenoj mjeri vladao gotovo svaki fizički sposoban stanovnik ovog prostora. Do njezina zamiranja dolazi tek raširenijom dostupnošću portland cementa, a potom i mehanizacije u drugoj polovici 20. stoljeća.

O SUHOZIDIMA NASELJA KOTOR

Naselje Kotor jest srednjovjekovna jezgra iz koje se razvila kasnija Crikvenica pa je sukladno tomu prostor oko njega bio predmetom intenzivne i povijesno slojevite gospodarske upotrebe. Zbog strmog terena obradivo je zemljište uglavnom dobivano izvedbom terasa koje podržavaju suhozidni podzidi. Vino je vjerojatno predstavljalo jedan od važnijih kultivara na ovim površinama, no valja pretpostaviti da su parcele bliže naselju bile korištene kao povrtnjaci, a dijelom i oranice, čemu svjedoči i očuvano gumno. Neke od terasa neposredno kraj naselja u nižim slojevima kriju ostatke povijesnih struktura građenih vapnenim vezivom.
Putovi i okućnice unutar naselja omeđeni su debljim dvostrukim suhozidima koji su ujedno služili i za odlaganje viška kamena izvađenog iz obradivih površina. Ponegdje na Kotoru nalazimo i na osobite stupolike suhozidne strukture koje su vjerojatno građene iz istog razloga. Prostor dalje od naselja jest pašnjački i rjeđe isparceliran te je uglavnom omeđen dvostrukim suhozidima.
Usprkos slaboj naseljenosti Kotora posljednjih stoljeća, gospodarska se aktivnost na ovim površinama nastavila sve do druge polovice 20. stoljeća. Kasnijim prestankom poljoprivrednog rada obustavljeno je i održavanje suhozidâ pa dolazi do polaganog propadanja ovoga kulturnoga krajolika. Najveći je čimbenik u tom procesu obrastanje grmolikom vegetacijom i niskim stablima čije korijenje vrši pritisak i dovodi do urušavanja suhozidnih podzida.

IZ PROŠLOSTI KOTORA

4

Brijeg Kotor je biser prirodne i kulturne baštine čija ljepota i mir, unatoč blizini Crikvenice, mnogima ostaje neotkrivena. Svojim položajem, iznad ušća Dubračine, na vratima Vinodolske doline, Kotor je ljudima oduvijek bio zanimljivo mjesto. S njega se nadzirala luka u podnožju brijega, koja je već od prapovijesti bila pogodan prostor za komunikaciju između kopna i otoka Krka.
Najstariji trag ljudskog boravka na Kotoru pronađen je na Godaču. Na tom su mjestu vjerovatno boravili lovci-sakupljači u razdoblju srednjega kamenog doba, odnosno mezolitika, koje je trajalo između otprilike 10 000. i 6000. godine pr. Kr. Nekoliko tisuća godina kasnije, u razdoblju brončanog doba, tijekom drugog tisućljeća prije Krista, na vrhu brijega izgrađeno je gradinsko naselje utvrđeno bedemom.
Na području Hrvatskog primorja u prvom je tisućljeću prije Krista obitavao narod Liburna. Njihova je prisutnost zabilježena i u podnožju Kotora, na Stolniču gdje se nalazi grobni humak datiran na prijelaz 10. u 9. st. pr. Kr. Bio je to grob osobe visokoga društvenog statusa, na što upućuju oblik ukopa i grobni prilozi u kojima se isprepleću utjecaji naroda Japoda i Liburna.
Način života starosjedioca mijenja se kad područje Liburnije potpada pod vlast Rimskog Carstva. Tijekom 1. st. pos. Kr. u podnožju brijega, uz luku na ušću Dubračine, nastaje velika keramičarska radionica. Ovaj je prostor u 3. st. pos. Kr. poznat pod nazivom Ad turres, što bi u prijevodu značilo Kod tornjeva, odnosno kula. Jedna od kula koja je štitila naselje, luku i radionicu nalazila se na Godaču. Dolaskom Hrvata latinski je naziv Ad turres preoblikovan u ime Kotor. O ranosrednjovjekovnom Kotoru ne znamo ništa. Prvi spomen naselja potječe tek iz 14. stoljeća. Tada je Vinodol bio u vlasti feudalne obitelji Krčkih knezova, kasnijih Frankapana. Posjed Kotor pripadao je u srednjovjekovnu općinu Grižane, a od 15. stoljeća postaje samostalna općina. Kotor je ujedno bio i središte župe. Njezini su stanovnici bili izrazito posvećeni Crkvi, na što upućuje velik broj zabilježenih crkava i bratovština. Do danas su sačuvane crkve svetih Šimuna i Jude Tadeja, svetog Jurja, svetog Stjepana i svete Trojice. Ostale nisu sačuvane, već o njihovi postojanju svjedoče samo imena predjela, kao što su Vidovo i Mihovilovo. U 15. st., darovnicom Frankapana, Kotor je pripao franjevcima s Trsata, dok je područje današnje Crikvenice postao posjed pavlinskog samostana na ušću Dubračine.

5

Miran život naselja, čiji su stanovnici bili vrsni zidari i kamenoklesari, poremetio je požar 1776. godine. Tom je prilikom izgorjela župna crkva svetih Šimuna i Jude Tadeja. Nakon tog događaja središte župe postaje bivša pavlinska crkva na ušču Dubračine. Početak je to oblikovanja nekoliko sela smještenih bliže moru, iz kojih se tijekom 18. i 19. stoljeća razvila Crikvenica.
Iako više nije bio središte župe, Kotor nastavlja svoj život. Tijekom 18. i 19. stoljeća naselje se razvija. Izgrađuju se kuće s dvorištima ograđenima visokim zidom, kakve prevladavaju i u ostatku Vinodola. Padine brijega koriste se kao obradive površine zaštićene brojnim suhozidima.
Tijekom prve polovice 20. stoljeća traje iseljavanje stanovništva s Kotora. Odlaskom ljudi kuće ubrzano propadaju i postaju ruševine. No to nije umanjilo graditeljsku i ambijentalnu vrijednost naselja koje je danas zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske.  Osim bogate kulturne baštine Kotor obiluje i prirodnim vrijednostima, među kojima se posebice ističu dva impresivna hrasta medunca u Guljanovu dolcu. Zbog svoje starosti i ljepote zaštićeni su kao spomenik prirode.

VOLONTERSKE RADIONICE KAO SREDSTVO ODRŽAVANJA KULTURNOGA KRAJOLIKA

6

U posljednje se vrijeme suhozid ponovno aktualizira i pobuđuje velik interes javnosti kao element identiteta naše obale i njezina zaleđa te kao tehnika od velike praktične važnosti u održavanju kulturnog i gospodarskoga krajolika na kršu. Slijedom toga, diljem obale sve su češće direktne akcije obnove suhozidne baštine ili čak izgradnje novih suhozidâ, u kojima podjednako sudjeluju lokalno stanovništvo i posjetitelji područja na kojima se te akcije odvijaju.
Zidanje usuho nudi veliku didaktičku vrijednost i osobno zadovoljstvo za moderne pojedince koji često prvi put imaju priliku nešto izgraditi vlastitim rukama i lokalno raspoloživim materijalom. Ono služi i kao svojevrstan generacijski most te prigoda da stariji članovi zajednice poduče mlađe naraštaje ovoj nekad podrazumijevanoj tehničkoj vještini. Zbog svega toga nedavnim je rješenjem Ministarstva kulture vještina zidanja usuho preventivno zaštićena kao nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske.
Slijedom ovih pozitivnih trendova, 19. i 20. listopada 2013. u organizaciji Muzeja Grada Crikvenice i udruge 4 GRADA DRAGODID, održana je prva Radionica očuvanja gromača na Kotoru. Cilj prve radionice bio je ocijeniti interes lokalnog stanovništva za ovakvu vrstu angažmana i rad s gromačama općenito. Sudeći po odazivu i entuzijazmu 40-ak sudionika, Crikveničani su neupitno zainteresirani za sudjelovanje u obnovi svoje suhozidne baštine.

Tijekom dvodnevnog trajanja radionice obnovljeno je oko 20 metara urušenih podzidâ terasa te nešto dvostrukih suhozidâ u samome naselju. Sudionici su stekli vrijedno iskustvo u osnovnim tehnikama zidanja, a nešto starijih sugrađana podijelilo je svoje priče o nekadašnjem načinu života i važnosti gromača.
Radionica je prošla u odličnoj atmosferi te pokazuje jasnu perspektivu da se nastavi i u sljedećim godinama. Ako se ostvari, bit će to odlično rješenje za održavanje kulturnoga krajolika oko Kotora i važna promocija važnosti gromača čije će se implikacije odraziti na širi crikvenički kraj.

1

Letak suhozidi Kotora, u izdanju Muzeja Grada Crikvenice

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Gradine i označen sa , , , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s