Melen, drugacije Zajezda – tajanstveni Milengrad na Ivanscici o kojem tako malo znamo…

Linda Bednjanec, dipl. arheolog
Izvor: kulturnapatrola.blogspot.com

stitch2bmelen2bfront2bsmall

U Budinščini skrećemo prema sjeveru za Zajezdu. Prolazimo kroz selo i pored dvorca Zajezda. Iskreno, bile smo lijene izlazit iz auta i bolje ga poslikat. Dvorac je u još gorem stanju nego što je bio kad sam zadnji puta prošla tuda (pri prethodnom posjetu Melenu)… Otužna, standardna hrvatska priča zapuštene kulturne baštine.
Dvorac Zajezda je bio glavni dvorac obitelji Patačić koja se u 16. st. doselila iz Bosne. U baroknom stilu ga je sagradio nepoznati štajerski graditelj oko 1740. godine. Čine ga tri krila koja omeđuju unutrašnje dvorište koje pak s četvrte strane zatvara zid u čijoj je sredini veliki, barokni portal. Dvorac nikad nije imao pravi perivoj već samo omanji park ispred ulaza, vrt, voćnjak i prostor s gospodarskim zgradama. Mislim da nema smisla prepisivati ovdje litanije o dvorcu, pa koga zanima više, neka baci pogled u knjigu Dvorci i perivoji Hrvatskog zagorja Mladena Obada Šćitarocija.
Nastavljamo dalje autom, slijedeći zavojitu cestu, pored župne crkve Uznesenja BDM pa do križanja na kojem je nova kapelica sv. Barbare te spomenik ugljenokopu Zajezda u obliku rudarskog vagončića. Auto je najbolje parkirati upravo ovdje. Nikome ne smeta, a ima i više nego dovoljno mjesta na cesti.

I napokon na cilju – Melen. Na otvorenom prostoru ispred burga Bratovština Milengrad iz Grtovca postavila je zgodnu sjenicu s nekoliko klupa. Također je posječeno nekoliko stabala koja su djelomično zaklanjala vidik na burg.

img_9954Pogled s istoka na sjenicu i burg

Bratovština je sudjelovala i u uređenju spomenute šumske ceste za prilaz vozilom. Članovi Bratovštine brinu se i oko održavanja burga i svaka im čast, kapa dolje – da je više takvih, ne bi imali toliko zapuštene kulturne baštine. Tako da je Melen mjesto gdje se sigurno pri posjeti nećete zapetljat u šikaru, polomit noge u skakanju preko zidina tražeći prolaz za uvući se unutra (većinu toga smo osobno iskusile pri posjeti npr. Kamengradu na Papuku), gdje možete uživati u lijepom pogledu te se, ko gospon čovjek, odmoriti na klupama pod sjenicom ili pak unutar zidina samog burga.

16-022b4Melen, pogled s istoka
16-022b9Melen, pogled s istoka (ili točnije istok-sjeveroistok)

I sad, napokon, dolazimo do nečeg “konstruktivnog” – iliti same građevine 🙂 .
Burg Melen ili Milen, kako ga pogrešno naziva G. Szabo, te se to ime ustalilo među ljudima kao i u literaturi, pripada općini Budinščina, županija Krapinsko-zagorska, a nalazi se na vapnenačkom platou blizu kote 465, oko 2 km sjeverno od Zajezde, iznad potoka Melnice. Sam potok je vjerojatno dobio ime po melinima tj. mlinovima koji su se nalazili na njemu te bi se time i ime burga trebalo pisati kao Melen. Ponekad se on i u izvorima naziva Mellen aliter Zaiezda (Melen iliti/drugačije Zajezda).
Burg je skrovito smješten tako da ga se izdaleka jedva opaža, a kontrolirao je jedan od prijelaza preko Ivanščice. Sagrađen je na kraju hrpta odvojenog sa svih strana od gorskog masiva, na rubu provalije koja pruža odličnu prirodnu zaštitu. Tlocrtno ima oblik nepravilnog četverokuta približnih dimenzija (s uključenom debljinom zidova) u smjeru I-Z oko 30 m u sjevernom dijelu tj. oko 35 m s uključenom baterijskom kulom u južnom dijelu te u smjeru S-J u istočnom dijelu oko 32 m tj. oko 16 m u zapadnom dijelu, ali bez četverokutne kule.

melen2btlocrtTlocrt burga – preuzeto iz članka Zorislava Horvata 
Neki pomoćni prostori u starim gradovima kontinentalne Hrvatske

Ulaz u burg se nalazi na SI, kod najdublje provalije koja je bila dodatno prokopana. Ulazilo se preko drvenog mosta kroz još uvijek dobro očuvana vrata.

16-022b142bunsharpUlaz u burg

Istočni potez zidina je imao krunište, čiji se ostaci i danas uočavaju iznad ulaznog dijela, za dodatni nadzor prilaznog puta i ulaza u burg.

16-022b36Ostaci kruništa te zazidani veliki prozori – pogled iz dvorišta

Na JI dijelu burga nalazi se polukružna baterijska kula naslonjena na zid s vanjske strane. Građena je od jednakog materijala i istovremena je s ostalim strukturama, a brani glavni ulaz te štiti najpristupačniju stranu burga. Na njezinoj sjevernoj strani, gdje je zid deblji od 2 m, nalazi se mali, sporedni ulaz. Iz istog razloga bolje obrane, pojačan je i polukružni JI zid između kule i JZ poteza zidina pred kojim je također umjetno prokopan jarak. Dalje na JZ se nalazi manja četverokutna kula koja je vjerojatno bila samo stražarnica s obzirom na nepovoljniji smještaj i lošu izvedbu.

16-022b62Baterijska kula na JI

Stambene prostorije se nalaze na najsigurnijoj, sjevernoj, strani burga i stoje na samoj stijeni iznad provalije, a djelomično su povezane s ulaznim dijelom.

stitch2bmelen2bsmallStambeni dio burga (lijevo) i dvorišni dio baterijske kule (desno)
16-022b58Stambeni dio burga, pogled iz dvorišta

Ulaz u burg vodi u prostoriju iz koje se pak izlazi u dvorište kroz prolaz s polukružnim nadvojem (danas napola zatrpan), dok se sa svake strane nalazi po jedna veća prostorija.

16-022b24Izlaz u dvorište s polukružnim nadvojem

Zidovi između tih prostorija su vrlo slabo sačuvani. Desna je prostorija najveća i imala je svoj zaseban ulaz iz dvorišta.

16-022b54Desna prostorija sa sačuvanim rupama stropnih/podnih greda
16-022b26Izlazi u dvorište iz desne prostorije

U lijevu se prostoriju ulazilo iz srednje. U njezinom su SZ kutu sačuvani ostaci kamina. Na prednjem (istočnom) zidu se nalazi po jedna strijelnica u prizemlju te na drugom katu dok su na cijelom potezu istočnog zida (kroz sve prostorije) vrlo dobro očuvani stariji zazidani prozorski otvori s polukružnim nadvojem koji su pretvoreni u male otvore ili puškarnice.

16-022b23Ostaci kamina u lijevoj prostoriji
16-022b37Zazidani prozori na drugom katu desne prostorije
16-022b55Zazidani prozori na drugom katu – lijeva prostorija i ulazna prostorija
16-022b51Zazidani prozori – lijeva prostorija i ulazna prostorija

Na zapadni zid ove prostorije veže se druga stambena prostorija u kojoj je sačuvan izlaz nad stijenu, sličan balkonu (vrlo “vrtoglavo” za osobe koje pate od akrofobije). Na njezinom zapadnom i južnom zidu, s dvorišne strane, sačuvane su rupe od greda koje su nosile drvenu galeriju preko koje se ulazilo u prostoriju na prvom katu. U većini prostorija su također, s unutrašnje strane, sačuvane rupe podnih (stropnih) greda između katova.

16-022b35Stambeni dio burga – lijevo je prostorija s “balkonom”
16-022b60Prostorija s “balkonom” (lijevo) s vidljivim rupama od greda galerije

Na burgu su sačuvani tragovi postojanja zahoda s konzolnim kućicama iz druge pol. 15. i početka 16. st. Mjesta nekadašnjih zahoda, njih 4, potvrđuju okomiti otvori u zidu, kamene konzole te zazidani gotički kameni dovratnik zahoda u SI stambenoj prostoriji, desno od kamina. Na sjevernom zidu prostorije s “balkonom” sačuvane su dvije grube, neoklesane kamene konzole te mali ostatak zida kućice zahoda. Svi zahodi su bili smješteni nad provalijom što je bilo vrlo praktično (znamo iz kojeg razloga 😉 ). Bili su raspoređeni uza stambene prostorije, a jedan se nalazio u dnu dvorišta, uz prostorije za služničad.

16-022b21Zazidani dovratnik zahoda u SI prostoriji (lijeva p.)
16-022b44Kamene konzole kućice zahoda na sjevernom zidu prostorije s “balkonom”

Na dvorišnom zidu baterijske kule, u visini prvog kata, nalaze se dvije kamene konzole (datirane u 1. pol 16. st.) koje su nosile manju napu i dimnjak kaljeve peći. Peć se nalazila s druge strane zida, unutar stambene prostorije na prvom katu, a ložila se izvana kroz i danas sačuvani otvor. Do ložišta se dolazilo preko drvene galerije (vidljive su rupe od greda) koja je ondje bila izvedena upravo u tu svrhu. Ovakva izvedba je omogućavala posluzi loženje peći, a da se pritom ne ometaju stanovnici ili kvari zrak dimom.

16-022b52Kamene konzole nape kaljeve peći i otvor za loženje
16-022b59Kamene konzole nape kaljeve peći i otvor za loženje

Unutrašnje dvorište je veliko i u njemu nema nikakvih tragova zidova osim posve neznatnih na zapadu dvorišta, okomito na sjeverni zid. Na zapadnom su zidu sačuvana dva mala gotička prozora dok se na sjevernom zidu nalazi otvor koji gleda na samo stijenje – zahod za služničad. Danas se u dvorištu nalazi nekoliko drvenih stolova i klupa gdje se posjetitelj može lijepo odmoriti.

16-022b17Unutrašnje dvorište, gotički prozori i otvor zahoda (desno)
16-022b34Detalj gotičkih prozora

Iako se Melen nalazi na tipičnoj romaničkoj poziciji, te je vrlo vjerojatno postojao i prije nego što se njegovo ime spominje u pisanim izvorima 15. st., u njegovoj se strukturi nije sačuvalo gotovo ništa iz tog vremena. On nije klasičan burg (iako se nalazi na takvom položaju), ali nije niti kaštel (elementi tlocrta te baterijska kula) iako gotovo svi njegovi dijelovi potječu iz doba kada se već mijenja način ratovanja i sukladno s time i struktura burgova koji se sada pretvaraju, ako je to moguće, u kaštele. Cijeli objekt je izgrađen kao kombinacija napredne projektantske zamisli i vrlo jednostavne izvedbe bez gotovo ikakvih klesanih detalja. Kako je izgledao prije nego je dobio današnji izgled, nije nam poznato. Da li se radilo o drvenoj utvrdi ili ipak o kamenoj koja je u potpunosti pregrađena i dograđena, možemo saznati tek pomoću arheoloških istraživanja.

16-022b29Pogled na Grtovec iz dvorišta

Melen se u izvorima spominje kao Melen, Zayezda, a nalazimo i spomen oba naziva: Mellen Mellen aliter Zayezda. Ime Milengrad se ustalilo tek u novije doba. Još u 19. st. se ime grada pisalo kao Melen (npr. na nacrt ….. iz 1867. koji se danas čuva u Budimpešti – kroz hr zagorje na početku) Od prvog spomena posjeda 1309., isti je u vlasništvu obitelji Herkffy (Herković) koji ga te godine preuzimaju od Mikca, sina Lorandova. Obitelj je, prema posjedu, nosila naziv “de Zaiezda”, a bila je u njegovom vlasništvu do 1536. kada se Katarina Herkffy udaje za Nikolu Patačića i donosi mu u miraz dio posjeda s burgom. Iako 1555. kralj Ferdinand I. izdaje darovnicu kojom Patačići postaju stvarni vlasnici posjeda, Melen ostaje i u posjedu obitelji Herkffy sve do njihovog izumrća sredinom 17. st. Burg se 1683. spominje kao ruševan (arx deruta).

IZDVOJENA LITERATURA (osim G. Szabo – Srednjovjekovni gradovi i moj diplomski):
Horvat, Zorislav: Grijanje u srednjovjekovnim burgovima kontinentalne Hrvatske; kamini, dimnjaci i kaljeve peći. //Prostor : znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam. 3-4 (7-8), 1994.
Horvat, Zorislav: Neki pomoćni prostori u starim gradovima kontinentalne Hrvatske : zahodi, stubišta, pretprostori, rovovi i sl.. // Prostor : znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam. 2 (10), 1995

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Utvrde i označen sa , , , , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s