KRBAVA – srednjovjekovno hrvatsko naselje i sjedište Biskupije krbavske

dr.sc. Milan Kruhek
Izvor: Crkva hrvatskih mučenika, chm-udbina.com.hr

krbava

Temljne povijesno-zemljopisne odrednice

Povijesno ime Krbava u najužem smislu označavalo je nekadašnje srednjovjekovno naselje i biskupski grad. Taj srednjovjekovni hrvatski i biskupski grad pri kraju srednjega vijeka i na početku stoljetnih protuturskih obrambenih ratova propada i nasljeđuje ga mlađe naselje, Udbina, koje nije izgrađeno na istom mjestu, jer je njegov nastanak uvjetovala nova obrambena utvrda, podignuta na boljem strateškom položaju. Treba dakle razlikovati i različitost povijesne lokacije i povijesnu sudbinu i suvremenu sliku njihovih ostataka: mjesto i položaj srednjovjekovne Krbave s ostacima biskupske katedrale i stare župske utvrde i drugi položaj nove udbinske utvrde i mjesto pod njom gdje se razvilo mlađe obrambeno naselje, Udvina ili Udbina.

U nešto širem smislu ime Krbava obuhvaćalo je prostor Krbavskoga polja koje se protegnulo od Bunića do Udbine u dužini oko 25 km i širini 3 do 7 km. U još širem povijesnom značenju Krbava je bila jedna od starohrvatskih župa koja je obuhvaćala, uz Krbavsko polje, i još neka susjedna manja polja: Bjelopolje, Koreničko, Homoljačko, Turanjsko, Trnovačko i druga manja polja oko Srednje Gore, Kurjaka i Komića. Ta su polja bila dobro napučena brojnim zaselcima i naseljima od kojih su mnoga imala svoje župne crkve, a i svoja lokalna utvrđenja, građena radi zaštite i veće sigurnosti. To je ona starohrvatska župa koju u 10. stoljeću, zajedno s Likom i Gackom, spominje u svojoj povjesnici bizantski car Porfirogenet.

KRBAVA – srednjovjekovno hrvatsko naselje i sjedište Biskupije krbavske

Već u 11. stoljeću, jedna isprava iz 1045. godine spominje Krbavu kao župu koja potpada pod crkvenu vlast splitskoga biskupa. Dakle, Krbava je u to rano doba hrvatske povijesti bila i crkveno uređena pokrajina. Jedna kasnija isprava, iz 1163. godine, opet govori o Krbavi kao župi koja potpada pod jurisdikciju splitske Crkve. Krbava pak kao srednjovjekovno naselje, na Splitskom crkvenom saboru održanom 1185. godine, biva izabrana i određena za sjedište novoutemeljene biskupije, koja po njoj dobiva ime Krbavska biskupija. Ova i još neka druga svjedočanstva potvrđuju da je područje stare hrvatske župe Krbave već u 10. i 11. stoljeću bilo dobro uređeno i kao politička i kao crkvena zajednica, a najveće i najuglednije mjesto toga prostora bilo je starohrvatsko srednjovjekovno naselje Krbava. Izborom Krbave da bude sjedištem nove biskupske stolice ovo starohrvatsko naselje postaje gradom, “civitas Corbaviae”, a dotadašnja župna crkva postaje katedralnom crkvom nove biskupije.

Krbava kao biskupski grad, utemeljen na položaju i mjestu još starijega japodskoga naselja, živi i mirno se razvija u političkom okviru srednjovjekovne hrvatske države do tatarske provale sredinom 13. stoljeća, tj. do prvog velikog neprijateljskog napada i uništenja. Brzo se oporavlja, obnavlja i traje sve do ranog novog vijeka kada zauvijek propada u osvajačkom ratu osmanske vojne sile. Ta “turska sila” postaje uzrokom postupnog nestajanja nezaštićenoga srednjovjekovnoga biskupskog grada Krbave. Konačnu sudbinu i kraj srednjovjekovnoga života u Krbavi označava bula pape Pija II. kojom je on 4. lipnja 1460. godine i službeno prenio biskupsku stolicu iz Krbave u sigurniji i bolje utvrđeni frankopanski grad Modruš.

Spomenici srednjovjekovne Krbave

Što je ostalo od srednjovjekovne Krbave, grada i biskupije, do danas? Do nedavna tek je vrlo mali broj ljudi znao za mjesto srednjovjekovnog krbavskog kastruma i položaj biskupske crkve sv. Jakova Starijeg, apostola. O srednjovjekovnoj hrvatskoj Krbavi nije se ni govorilo niti pisalo. Bila je to, iako srednjovjekovna – zbog najnovije udbinske povijesti – gotovo zabranjena tema. Mjesto i položaj utvrđenog župnog grada Krbave u lokalnoj je toponomastici označeno nazivom “Karaula”, očito po značenju turske riječi “karaula” – stražarnica – jer je i za turskih vremena na tom istom mjestu bila predstraža koja je čuvala sigurnost turske Udbine. Mjesto na kojem je bila krbavska katedrala specijalne karte označavaju imenom “Karija” ili “Korija”, možda prema riječi kurija, što bi značilo dvor – biskupski.

Danas je, zahvaljujući arheološkim iskopavanjima na položaju “Korija”, pred nama iskrsnula iz zaborava povijesti tlocrtna slika nekadašnje katedralne crkve Krbavske biskupije. Arheološka istraživanja i iskopavanja treba nastaviti. Posve je sigurno, kada ta istraživanja budu dovršena i njihovi rezultati valorizirani i arhitektonski ostaci kompleksa krbavske katedrale na doličan način prezentirani, da će to u projektu izgleda današnje i buduće Udbine biti najljepši i izvorno najvrjedniji spomenik srednjovjekovne, povijesne Krbave i Udbine. Dakle, ovaj zadatak, koji trebaju obaviti arheolozi, povjesničari, konzervatori i restauratori, treba biti dio projektnog programa izgradnje Crkve hrvatskih mučenika na Udbini. Ostaci biskupske krbavske crkve s otkrivenim pratećim arhitektonskim detaljima mogu biti najizvrsniji otvoreni spomenik biskupske Krbave, povijesne nasljednice još starijega japodskoga naselja i prethodnice današnje Udbine, a neki fragmenti te crkve i drugi arheološki nalazi mogu ući u buduću stalnu muzejsku izložbu memorijalnog centra hrvatskih mučenika.

U tom poslu ne treba zaboraviti položaj “Karaule”, iako su ostaci te župne utvrde danas neznatni. No zbog istaknutosti njezinoga položaja te blizine i povijesnoga odnosa prema srednjovjekovnom naselju i krbavskoj biskupskoj crkvi, treba i njezin položaj svakako istražiti i obilježiti ga na odgovarajući način. “Castrum Corbavia” bila je plemenska utvrda i mjesto političke i sudske uprave stare krbavske župe, zbog čega je u starohrvatskoj lokalnoj upravi i u feudalnom ustroju toga kraja imala značajno povijesno mjesto.

KATEDRALA SVETOG JAKOVA

sv_jakovFotografija: chm-udbina.com.hr

Temelji katedrale sv. Jakova iz XIII. stoljeća otkriveni su tek 1995. nakon Oluje. Bila je građevina iznimne ljepote. Dugačka 40 metara u gotičkom stilu. Krbavska biskupija bila je osnovana 1185. na Splitskom crkvenom saboru. Za vrijeme Turaka, nakon Krbavske bitke, pretvorena je u prah… Jedino se sačuvao Krbavski križ iz 1200. godine.

zlatni_kric5be_krbavskih_biskupaKrbavski križ, fotografija: wikimedia.org

 

Ovaj unos je objavljen u Utvrde i označen sa , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.