Legenda o Cvijeti Brestovskoj

Izvor: petrinjskiblog.blogspot.hr

Fotografija izvor: pinterest.com

 

Legenda o Cvijeti Brestovskoj, smještena je u 16. stoljeće kad su bili učestali upadi Osmanlija u ove krajeve, koji su u svojem pohodu uništavali i pljačkali sve što im se našlo na putu. Ali ovdje u gudurama Zrinske gore, bijaše utvrda Hrastovica na kojoj su Osmanlije nebrojeno puta slomili zube.
Duboko u šumi postoje ostaci zidina nekad moćne utvrde Hrastovica, kojom je zapovijedao Dominik Reufert. Njemu je bilo dodijeljeno i zapovjedništvo nad malom staražarnicom s desne strane Kupe koja se je zvala Zdenčina, a koja je stajala na mjestu današnjeg petrinjskog gradskog kupališta.

Preko Kupe bila je utvrda Brest, kojom je zapovijedao Pavao Brestovski koji je imao jedinicu kćer Cvijetu. A ta Cvijeta bijaše izrazito lijepa djevojka i vrlo žustra u obrani hrvatske domovine i svega hrvatskog i to se svidjelo Reufertu koji je vrativši se u Hrastovicu ispričao priču o vatrenoj, lijepoj djevojci koja ima velike sklonosti prema domoljublju.
I tu počinju ljubavni jadi sina Dominikovog Juraja, koji je očaran očevom pričom morao svojim očima vidjeti famoznu Cvijetu.
Vidio je Cvijetu, zaljubio se a ona mu nije ostala ravnodušna i tako je krenula jedna tajna ljubavna priča.
No priča o lijepoj i prkosnoj Cvijeti doprla je i do moćnog Ferhad – bega.
I on ju je poželio u svom haremu. I pošalje on svog uhodu u tajnu misiju u Brest, preodjevenog u fratarsku mantiju. Međutim Hrvati otkriše uhodu i pogubiše ga usred Bresta. To razljuti Ferhad bega i on pošalje svog Hidris – agu da vidi što je bilo, ali putem i Aga loše prođe jer su ga kod Hrastovice napali Hrvati, a on dođe do Zdenčine, zauzme ju ali tvrđavu Brest ne mogaše i uz velike gubitke se vrati sa lošim vijestima Ferhad begu.
I tako se je Brest pripremao za mogući napad Osmanlija, koji se zaista i dogodio na Petrovo 1580. godine.

Sa silnom vojskom Ferhad – beg, razori mnoga sela na svom putu ali opet Hrastovicu ne mogaše, nego tu ostavi dio vojske jer se je bojao udara sa leđa, zauzme Zdenčinu i razori tvrđavu Brest. U tom boju poginuše i Pavao Brestovski i svi branitelji i sam Juraj koji je došao braniti Cvijetu a legenda kaže da je Cvijeta poginula sa mačem u ruci.
I tako nestade jedna ljubav, a nastade legenda o hrabrosti djevojke koja je ljubila svoju hrvatsku domovinu i za nju dala i svoj život, ne htjedoše postati turska robinja.

Iduće jutro samo je u svome stoljetnom ritmu Kupa i dalje mirno tekla pored razvalina Bresta i Zdenčine. Frehad beg se povukao i više se nije vraćao.