Legenda o gradu Promoni…O ljubavi princeze i vojskovođe

Autorica legende: Nena Bilušić – Pralas
1490925242_gatePhoto “Gate”  by Kleber Paolucci,  photoshopcreative.co.uk

Evo još jedne legende o gradu koji je bio raskošan i lijep, ali nestao u vihoru rata, poput Narone i Salone. Što se uistinu desilo sa Promonom još do danas nije istraženo. Postoji nekoliko verzija gdje je smješten, a ja sam izabrala ovu koja mi je nekako više prirasla srcu… Od grada Šušelja na obroncima planine Promine, ostalo je samo hrpa kamenja, a za ostalo su se pobrinuli ljudi kroz vjekove…

U dvorcu što strši u visine, do kojeg riječi putuju duboko i dugo, a gorki miris pelina odiše čežnjom koja doseže nedostižnu liniju obzora…
U ljubavi većoj od života, sa strepnjom u duši i nadom u srcu, vlastelin Šimun i kneginja  Marasa su odgajali svoju jedinicu princezu Promonu. Vremena su bila čemerna, nasrtaji tuđina da pokore utvrdu i dvorac Šušelj su bili svakodnevni. Vlastelin Šimun plah u duši i s blagošću u srcu, sa strahovima koji su ga razdirali i činili tako krhkim i pobjedivim, sa riječima poput milovanja, bez borbenih iskri, ali spreman položiti vlastiti život za sreću voljene supruge i kćeri jedinice. Princeza Promona, borbena i snažne volje, sušta suprotnost svojem ocu, odluči zakoračiti  u zimogroznu dolinu kako bi spoznala što vladari grada podno Šušelja smjeraju u svojim svakodnevnim izvidima, ostavljajući duboke brazde na oranicama prekrivenim smrznutim snijegom iznad kojih se čuo samo meki cvrkut vrabaca. Oko nje sićušne kućice koje su mirisale na siromaštvo, a u daljini raskoš i sjaj bezimenog grada… Ona zagrnuta turobnim mislima sa smjelošću u pokretu, nestrpljiva, ali odlučna u nakani da napokon oslobodi svoje brižne roditelje zlih slutnji.

Sumrak je lagano tonuo u tamu. Ona na Gavranu, a pored njega Bella koja je na snijegu izgledala poput daha u nestajanju. Rzaji u polumraku su odzvanjali vlastitom jekom. Zaustavili su se na uzvisini sa koje su se jasno vidjeli vojnici u pokretu, mjesec se smiješio u polutami i obasjavao snažnu siluetu vojskovođe Markusa, čiji je pogled zastao na pola puta do princeze. Samo je tiho uzdahnuo i dao zapovijed svojim vojnicima da se utabore, a sam je krenuo ispod mjeseca ususret neviđenoj ljepoti koja kao da nije predodređena za ovaj mračni svijet. 

Zrak je bio kristalno bistar, Promona je bez razmišljanja u kasu klizila prema lijepom Markusu, čije su tamne oči blistale poput oniksa uronjenog u tople i nježne djevičanske ruke. Konji su im se dodirnuli njuškama. Zveket urešenih griva je odzvanjao u tišini. Dah im se utopio u riječi nježnije od svilenog plašta, koji je obavijao princezino nježno tijelo uronjeno u drhtavo sedlo. Zle slutnje su se utopile u pogledu najnježnijih osjećaja. Sokol je sletio na princezinu ruku nagovještavajući godine mira i blagostanja. Zrak je bio kristalno bistar, Promona je bez razmišljanja u kasu klizila prema lijepom Markusu, čije su tamne oči blistale poput oniksa uronjenog u tople i nježne djevičanske ruke. Konji su im se dodirnuli njuškama. Zveket urešenih griva je odzvanjao u tišini. Dah im se utopio u riječi nježnije od svilenog plašta, koji je obavijao princezino nježno tijelo uronjeno u drhtavo sedlo. Zle slutnje su se utopile u pogledu najnježnijih osjećaja. Sokol je sletio na princezinu ruku nagovještavajući godine mira i blagostanja…
Vojskovođa Markus je prozborio – 
Princezo, raskoš mojeg grada čeka svoju vladaricu. Podarite mu svoje ime, a meni svoje srce i ljepotu. Povedite me svojem ocu da mu iskažem svoje poštovanje i časne nakane, te da objavim dugotrajan mir.

Princeza je tiho odahnula kao da je bila spremna i na najveću žrtvu, samo da usreći svoje
ostarjele roditelje, da im podari svjetlost jutra u jeseni godina koje su pritiskale njihova škripeća pleća. Žudnja vojskovođe Markusa i vladara najsjajnijeg grada što se prostirao od planine Promine do rijeke Krke u blagosti je prodirala kroz zidine starog dvorca Šušelja. Princeza Promona, pomalo smetena priopći svojim zabrinutim roditeljima svoju odluku i naloži slugi da uvede vojskovođu Markusa, čiji grad je desetljećima čekao svoju princezu. Najljepšu i najhrabriju u tom dijelu svijeta. Vlastelin Šimun je sa strepnjom promatrao svoju jedinicu, ali kneginja je sa osmjehom uživala u nježnim kretnjama svoje kćeri i prisjetila se svojeg obećanja dok je stajala na rubu najviše kule dvorca Šušelj… “Ako rodim kćer, zvat će se Promona i biti će vladarica grada što blista u bogatstvu i otmjenosti detalja.” 

Princeza je bila sretna, mada pomalo izgubljena u mislima jer je napuštala svoj voljeni dvorac, svoje drage roditelje, svojeg gavrana i Bellu, ali uzbuđena što je napokon zavladao mir. Svadbena raskoš se prelijevala preko drevnih zidina i stapala se sa raskoši grada koji je tim danom dobio ime Promona i svoju vladaricu princezu od Šušelja.  Zveket oružja je utihnuo. Tuga je napustila princezine misli. Uživala je u pažnji i ljubavi svojeg supruga, koji joj je predao ključeve grada i ukazao najveću čast i veliku zahvalnost. Zaogrnuta u plašt poput pjene, sa svjetiljkom u ruci poput krijesnice, tiho i dostojanstveno je priopćila svojem suprugu sretnu vijest. Postat će roditelji. Vojskovođa Markus, lijep i otmjen, lica opaljenog suncem, sa iskričavom suzom u tamnim očima, kleknuo je pred svoju voljenu i zahvalno joj poljubio rubove svilenog plašta što je nježno obavijao princezino tijelo ističući neponovljivu otmjenost. Prstima je dodirnuo dugu pepeljastu kosu, što se prelijevala preko ramena do gipkih koljena, čineći je neodoljivom i profinjenom.
Jednog proljetnog jutra, rođen je prvi sin princeze Promone i vojskovođe Markusa. Grad je bio na nogama. Slavlje je trajalo danima. Nadjenuše mu ime Martin. Sretni roditelji su uživali u prizoru koji je zračio ljepotom i sretnim smijehom prvorođenog čeda.
Grad je živio svoj mir. Blagostanje se osjećalo na svakom koraku. Oružje je odavna utihnulo. Uživalo se u slijepoj zanesenosti. Princeza je bila djetinje sretna. Slušala je cvrčanje udaljenog cvrčka u pukotini zida. Ponovo se zaoblila. Na svijet je došao Mihovil, pa Roko i naposljetku blizanke, Anastazija i Marija.

Nakon godina mira u zraku je lebdjela neka čudna strepnja, princeza je postala vitka i lomna. Strepila je nad odrastanjem svoje dječice. Jednog rosnog jutra, stigao je glasnik. Umro je vlastelin Šimun. Princeza je gorko zajecala, cijela se skamenila od tuge. Ruke su joj utrnule od bola. Preplašena i smućena krenula je sa pratnjom put Šušelja. Kneginja Marasa je izgledala poput sjene što titra na zidu dvorca, praćena mjesecom u nestajanju iza oblaka. Nije dočekala svoju jedinicu. U zoru je izdahnula od tuge za voljenim Šimunom.
Princeza je po prvi puta osjetila što je gubitak. Klonula je u jesenju vrištinu.. Čula je samo šuplju jeku. Izgledala je poput prikaze, sva se obavila tišinom i osjećajem zastrašujuće samoće.
Vojskovođa Markus je dao sahraniti vlastelina i kneginju po najvećim počastima. Po njihovoj želji položili su ih na uzvisini podno planine Promine nedaleko od Čatrnje koja nikada, pa ni do danas nije presušila. Vlastelin Šimun je za života dao iskopati najdublji bunar sve do izvora u znak zahvalnosti okolnom stanovništvu, kako nikada ne bi ostali bez pitke vode. Stotine godina poslije na tom mjestu je sagrađena crkva u slavu Gospe Čatrnjske.

Princeza je uspjela sačuvati razum, ali više nikada nije bila ona ista, sa sretnim sjajem u nekada iskričavim očima. Nastupilo je teško doba. Vojskovođa Markus je sve češće izbivao, vodeći ratove i bitke. Noćima ga je čekala i strepila da li će se vratiti živ. Obuzimali su je najcrnji osjećaji. Djeca su odrasla i tražila svoje određenje. Princeza je utjehu pronašla vezući svilene rupčiće pod svjetlom svijeća, koje su titrale poput mrtvih ratnika. Misli su joj letjele prema brežuljku gdje su počivali njezini roditelji.
Šušelj je opustio. Jezero je obraslo u travulju. Utonuo je u tihi sumorni svijet. 

Liburni su bili pred vratima grada Promone. Bitke su bile strašne i pogubne. Sa druge su strane nadirali Dalmati. Grad je polako nestajao.
Princeza je naložila sinovima da odu iz grada prema rijeci Krki. Martin i Mihovil su je poslušali, a Roko je krenuo svojim putem duhovnosti. Zaredio se i pomagao bolesnima i potrebitima.
Princeza Promona je ostala sa kćerima Anastazijom i Marijom. Prikupila je posljednju snagu, kako bi živa dočekala svojeg supruga.  I jednoga dana, na trenutak je živnula, spokojna i sretna. Na vratima porušenog grada je ugledala vojskovođu Markusa. Utonula je u njegov pogled prepun ljubavi i čežnje. Tiho se slomila poput cvijeta. Nebo se naoblačilo i digao se hladan vjetar. Um joj je napustio tijelo. Pogleda uprtog prema gradu Šušelju, koji se gubio u proljetnoj izmaglici. Tanka poput morske travke, prozborila je – Sahrani me pored mojih roditelja. I Čuvaj naše kćeri…

Markus je klonuo od tuge. Izgledao je poput grma u svojem nestajanju….Olujni vjetar se spuštao niz planinu Prominu. Pokopao je princezu Promonu pored roditelja, vlastelina Šimuna i kneginje Marase. I sada u sumrak osamljeni Sokol kruži nad grobljem Gospe Čatrnjske, čuvajući svoju princezu. 

Zgurenih leđa, poveo je svoje djevojčice putem prema moru. Nikada se nije saznalo gdje su se zaustavili. Nestali su bez traga.
Martin i Mihovil su osnovali svoje obitelji od kojih su nastali današnji Prominci, a cijeli kraj podno planine Promine doživio drastične promjene i dadoše mu ime Promina.
U mjestima gdje su se nastanili Martin, Mihovil i Roko, na proplanku gdje su pokopani, niknule su crkve njima u spomen, a svetcima u čast na milosti koju su im podarili.
Sv. Martin u Mratovu, Sv. Mihovil u Oklaju i Sv. Roko u Čitluku.

 

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Legende i označen sa , , , , , , , , , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

3 odgovora na Legenda o gradu Promoni…O ljubavi princeze i vojskovođe

  1. NBP napisao:

    Hvala ti Darko….slikica je prekrasna….

    Liked by 1 person

  2. NBP napisao:

    Ma baš …..možda još više prikazuje moju dušu u beskraju….

    Liked by 1 person

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s