Narodne priče o gradinama

Priopćio Mile Magdić 
Izvor: (c) Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, DiZbi.HAZU, 2018

U ličko-krbavskoj županiji

1. 0 gradu Belaju priča narod, da su ga sagradili Nemri, koji su nosili na tovarima pijesak iz mora, samo da budu gradske zidine što čvršće i trajašnije. Nemri su bili ludi vrlo krupni i jaki, a to se razabira i po tom, što je pred nekoliko godina jedan čovjek našao na gradini čovječji ‘gnat, koji je bio vrlo velik. Na ovom gnatu bili su i okovi, koji se zovu negve, jer su Nemri svakoga opakoga čovjeka sapinali u negve, i to do smrti. Nemri su dugo živjeli pa su starce sami morali ubijati, jer nijesu htjeli umirati. Tako jednom došao red na nekoga starca, koji je imao jakoga sina. Sinu je bilo žao oca pa ga sakrije u jednu veliku bačvu. Kad su Nemri jednom išli u rat u Busiju, dođe sin k ocu, da se oprosti s riim. Sad mu reče otac, da uzme sa sobom kobilu, a ždrijebe da ostavi kod kuće, jer će tako spasti cijelu vojsku. Otac je naime znao, da će ih Rusi zavesti u neku mračnu zemju, a ova kobila bila je već navikla izlaziti iz te zemle, pa će tako sin negov spasti sve, samo neka pusti kobili uzdu. Kad su Nemri došli u Rusiju, zavedu ih Rusi doista u tu mračnu zemlu. Momak izvede sada s pomoću kobile cijelu vojsku iz te zemle, a oni ga stanu pitati, otkuda to zna. On im tada ispriča sve, što mu je stari otac kazao. I od to doba nijesu Nemri više ubijali svojih staraca. Iza Nemra stanovali su na gradini Grci, a iza Grka Turci. Nihov se kral zvao Bela, pa je po nemu grad dobio ime Belaj.

2. 0 gradu Bogdaniću iznad sela Smilana priča se, da je bio svojina nekoga kneza Bogdana, te je po nemu i grad i ono brdo dobilo svoje ime.

sokolac-2Stari grad Sokolac, izvor: cro-eu.com

3. 0 Brinskom gradu, koji bijaše poznat pod imenom Sokol, ima ova priča: Kad su jednom Turci podsjedali grad Sokol i svu već posadu poubijali, ostade u gradu samo jedna baka s kozom. Kako će sebe spasti i Brinane opošteniti? Poperi noću po bedemima kolce te ili zagrne vojničkim odijelom, a svakomu tomu nazovi-junaku uklopi u puste ruke pušku na kremen. Kad osvanulo jutro, imadu Turci šta i vidjeti. Nova vojska, nova posada. Tko da još duže krha vratove o te proklete zidine, tko da udara na ta proždrla ždrijela krajiških kremenača! Noći o ponoći Turci izmaknu ostavivši veseloj baki povrh glave i lijepo svoje čađorje s hranom i drugim obilem. Uza baku spasla se još i nezina koza, koju bi ona hranila spuštajući je obnoć niz bedeme na bazgovo stablo, koje se i sada pokazuje, da se nabrsti.

4. Podno grada Brloga nalazi se jedna spila. Narod priča, da je ova spila bila nekada medvjeđi brlog, otkuda je i grad dobio svoje ime.

5. 0 gradu Budaku priča narod, da je godine 1689., kad je naša vojska: osvojila grad, stanovao u nemu neki stari Turčin po imenu Bešo, koji nije htio poput drugih Turaka bježati iz Like, već se pokrstio i ostao u gradu, koji je po nemu prozvan „Bešinom kulom”. Od ovoga Beše vuku lozu Bešići, koji stanuju i danas u selu Mušaluku.

6. Na dno glasovitoga Krbavskoga pola prema sjeveru ima pod planinom Kozjanom lepušno selo imenom Bunić. Kod Bunića je spila Zelena pećina. Narod pripovijeda, da je nedaleko od te Zelene pećine pokraj ceste stijena, u kojoj se vidi ludska slika u kamenu, kao da ga je čovjek dočekao leđima. Ovuda, veli narod, prolazio je Kralević Marko, pa kad se stijena htjela odvaliti i zatvoriti nemu put, on ju je dočekao i ostala je, kako se vidi sada.

7. Grad Dabar zove narod Sokolić-gradom i priča, da se, pošto su Turci protjerani bili iz onih krajeva, u Dabru naselio najprije neki Vid Bićanić te se nastanio u gradini. On se doselio iz Brina pa je tu gradinu po imenu brinskoga grada Sokola okrstio Sokolić. Jedna mala ravnica više grada Dabra zove se još i danas Ristino gumno po negdašnem gospodaru grada Krištoforu Frankapanu, kako narod priča. Ispod razvalenoga grada Dabra na južnom podnožju Vučijaka dva su vrela, a na polovini obronka s južne i sjeverne strane u istoj, visini živa je voda Pištenaka i Čatrna, koja i u najvećoj suši ne presahne. Iz Pištenaka i Čatrne nosi narod u mladu nedjelu prije sunca vodu za umivane, „jer je lekovita za oči”.

8. S lijeve strane kamenoga mosta, što vođi preko potoka Novčice u Gospiću, uzdiže se velika litica, na kojoj se sve do godine 1804 vidjela gradina Rizvan-age Zenkovića ili turski grad, kako ga, narod zvao. Narod priča, da je nedaleko od toga turskoga grada nekoć bila grčka crkva s Gospinim kipom, od kojega je Gospić dob svoje ime. (1)

9. 0 gradu Grebenaru priča narod, da je zadni gospodar grada bio Turčin Musa, kojega je izagnao neki Radota Repac, pa je ovaj Repac postao kasnije vlasnik te gradine.

10. 0 gradu Komiću priča narod ovako: Grad je sazidao Ivan Karlović, kojemu su negovi podanici davali od svega trećinu. No kako su Turci neprestano navalivali na Krbavu i Liku i ove županije pustošili na sve strane, nijesu mogli negovi podanici više snositi ove daće. Stoga se dogovore i izaberu pet odličnijih ludi, da idu ban Ivanu te ga zamole, neka im smani danak. Došavši do gradski vrata uđu u grad dvojica, a ostala tri vrate se natrag ne usudivši se doći pred bana. Straža dovede onu dvojicu pred Karlovića, kad ih upita: što su došli, a oni mu odgovore: „Mi smo do sada davali trećinu, a od sada ćemo, za lakši račun, davati polovicu.” On im reče, da će to dobiti. Vrativši se oni u selo priopće tu vijest narodu a ovaj u očajnosti, čim se unoća, zapali svak svoju kuću i pobjegnu. Sjutradan vide sluge Karlovićeve, gdje je gust dim selo pritisnu i dojave to svome gospodaru. Karlović iziđe u gorni grad, na vrh brijega, i odmah mu postane jasno, što se dogodilo. Dade i on svoj grad zapaliti te otide do Kupe vode hladne i sagradi tu grad Karlovac. Narod u Komiću priča, da je Ivan Karlović htio graditi lančeni most od vrha brijega Komića na brijeg Komaču, te tvrdi, da se sada još vidi, gdje je mislio učvrstiti most, kao i to, da je imao vjetrenaču na visoku kamenu, u istočnom kutu svoga grada, pa mjesto i danas zovu „mlinica”. Napokon pripovijeda narod i to, da je Karlovićev dvorski vrt bio podno brijega Komića, pod selom, gdje je i danas najplodnija zemla i najlepši položaj. 0 selu Komiću priča narod, da su se odmah poslije izgona Turaka podno brda Komića naselile četiri porodice, i to: dva Lucića (danas Ugarkovići) četiri Ćurčića, jedan Opala (Opalić) i jedan Lastaga, te su tako položili temel sadašnemu selu Komiću.

11. 0 gradu Krčmaru iznad sela Smijana priča se, da je u kamenoj kuli na Krčmaru prebivao i Tale Budalina, čuven u narodnoj pjesmi sa kulaša „kona bagavoga” i sa svoje „drenove batine”, u kojoj je bilo nabijeno do pet stotina gvozdenih čavala.

12. 0 gradu Kuli priča se, da se posledni gospodar nezin zvao Kozlica, koji je bio uzeo za ženu neku Oreškovićku, s kojom je imao žensko dijete. Kad su Turci bili goneni iz Like, morade Kozlica bježati. Negova kći ne htjede s nim, već zalublena budući u nekoga Franu Oreškovića pobjegne k nemu i pokrsti se, te je ovaj uzme za ženu, pa se stoga još danas jednomu plemenu Oreškovića radi ovoga Frane rugaju „Francuzi”.

13. 0 gradu Kurjaku priča narod, da ga je sagradio neki turski spahija Kurtago, po kojemu je i grad dobio ime svoje. (2)

14. Mrsingrad je po pričanu narodnom sagradio neki grčki kraj. On je opazio na Plešivici nešto jako bijelo i poslao poslanike, da vide, što je ono bijelo. Poslanici krajevi donesu s Plešivice snijega i dadu kralu. Kral je uzeo snijeg, što su mu poslanici donijeli, i stavio ga na ruku, a kad vidje, da od toga ruka zebe te ga odmah nestaje, kral se toga preplaši i pobježe sa svojom porodicom. Samo jedna mu kći ne htjede ići, već ostade u gradu, gdje je ostalo zakopano golemo blago. Kral je tu svoju kćer prokleo, da se u zmiju pretvori i tako ostane čuvajući to blago, dogod ludsko ne pogubila lice. Ova se djevojka doista u zmiju pretvorila i ostala čuvajući blago. —  Pred više godina neki pastir iz sela Vranovače dospije sa svojim stadom prije sunca pred Mrsirigrad te pred gradom zagleda bijelo obučenu djevojku, gdje pleše. Pastir se uplaši i htjede bježati, no djevojka ga prizove i stane mu pripovijedati ovu stvar moleći ga, da je izbavi i spase, da će se nih dvoje uzeti te će sve ono blago, što je u gradu, biti nihovo. Pastir pristane, i djevojka se stvori zmijom te je plazila po nekom štapu, da polubi pastira. No pastir, čim bi se zmija primaknula k negovu licu, svaki put bi je stresao. Kad je pastir zmiju i treći put stresao, ona je cičeći otišla u grad uklela pastira, da mu tri puta opustjela kuća. Pastir se nato vratio kući i brzo za tim umr’o, a kuća mu je već dva puta bila pusta.

15. 0 Nehajgradu nad Senem pričaju Senani, daje u zidu Nehaja uzidan neki fratar, koji je htio grad izdati Turcima. Vele, da se još i danas u prvom spratu u zidu vidi šuplina, gdje je taj fratar bio uzidan. Osim toga pričaju, da je Nehajgrad uskim podzemnim hodnikom združen bio s gradskim kaštelom (sada biskupski konvikt „Ožegovićianum”), te je tako posada nehajgradska bila u svezi s posadom u gradu Senu. (3)

16. 0 gradu Novom priča se, da je godine 1689. zapovijedao u nemu beg Šaban, pa kad su iste godine počeli Stojan Janković i pop Marko Mesić goniti Turke iz Like, da je Mesić dojezdio na bjelašu pod grad Novi i doviknuo begu Šabanu: „Šaban beže, od starine kneže, ili se ukloni ili se pokloni!” Nato je Šaban predao grad Novi. Ali izlazeći iz grada zaostale su neke turske čete u gradu, a to je probudilo sumnu u carskoga generala, koji je tada dao iz topova porušiti grad Novi.

17. 0 gradu Ostrvici priča narod, da je u nemu stanovao neki beg po imenu Oštra, koji se sastajao s okolnim begovima, dok ga nijesu iz grada protjerali Stojan Janković i pop Marko Mesić.

18. 0 gradu Prozoru priča se, da su u gradskoj pivnici četiri zlatne grede, a na nima velik kotao pun dukata. Naokolo stoje pune bačve vina, kojima su duge i obruči istruhli, a od samoga vina se napravila tako čvrsta kora, da se ne bi ni onda razbila, kad bi se bačve spustile niz brijeg. Vino pak je tako jako, da bi jedna litra bila dosta cijelomu selu Prozoru. Neki su pokušali, ne bi li se dočepali blaga i ponapili rujna vinca, te stali u građu kopati, ali naiđoše na živac kamen. Narod kaže, da to nije živac kamen, nego golema ploča, što je navalana na vrata pivnice, te bi trebalo mnogo ludi i kona, koji bi maknuli tu ploču.

19. 0 gradu Pustom Perušiću priča narod, da ga je sagradio neki Grk imenom Perus, od kojega je grad dobio ime svoje, a Turci su ga obnovili i u nemu držali jaku stražu, kad su osvojili Liku i Krbavu. (4)

20. 0 kuli Smilan iznad sela Smilana priča narod, da je u toj kuli poginuo beg Smilanić, od kojega je i kula i ono brdo dobilo ime svoje.

21. 0 Starigradu priča narod, da je u nemu boravio kral Atila, koji je imao pasju glavu. Svaki dan morao ga je brijati po jedan vojnik, a čim je svršio svoj posao, za plaću mu je bila odrublena glava, da ne bi odao negova lica.

22. Nedaleko od sela Kvarte (5) uzdiže se onizak i širok brijeg, a na negovu vrhuncu vide se još i danas razvaline gradine Štitara. Po narodnom pričanu gradinu su sagradili Turci, a nezin posledni gospodar bio je beg Kurtega, koji je radi svoga junaštva i dobio gradinu i nezinu okolicu. Uvijek je obilazio svoje imane na konu i sa sablom u ruci naganajući jadne kmetove. Kada su naši osvojili gradinu, nije htio Kurtega bježati kao ostali Turci, nego je ostao i kasnije se pokrstio. Negovi potomci žive i danas u Kvartama, a zovu se prezimenom Kurteši. Još i sada stoji kuća bega Kurtege, koja je udalena od gradine stotinu metara, a u noj sve do danas nije prestala gorjeti turska vatra. (6) Tri stotine metara daleko od gradine Štitara prema sjeveru ima na lijepoj ravnici zdenac „Čatrna”, tik do bivše crkve sv. Vida, kojoj se danas poznaje samo temel. Narod pripovijeda, da su zvona crkve sv. Vida bačena u Čatrnu, kad su Turci provalili u Liku i Krbavu, te kada voda u noj splahne, da zaudara po mjedi od tih zvona.

23. Tik do Udbine (7) je brežulak Kalaura. Narod pripovijeda, da je na Kalauri krbavski biskup imao svoj čardak (letnikovac), gdje je držao teferiče. Za Udbinu pak pripovijeda, da je cijela Udbina samo groble, u kome se nalaze ponajviše „kaurske” glave bez trupa, koje su odrublene onamo donesli Turci. Ispod Udbine na Krbavskom polu uz rijeku Krbavu nalaze se razvaline crkve sv. Marka. Narod zove ovo mjesto Sveti grob te priča, da je tu zakopan neki svetac.

24. 0 Zvonigradu priča narod, da ga je sagradio hrvatski kral Dimitrija Zvonimir te je leti u nemu stolovao; u gradu je zakopano golemo blago i negova kruna, ali se ne zna za to mjesto.

U modruško – riječkoj županiji

1. Nedaleko od grada Barilovića nalazi se jedna špila. Narod priča, da je u noj prebivao Marko Kralević te se zahvatio rukom o stijenu, na kojoj se u kamenu poznadu prsti Markovi. Tako je stisnuo pećinu!

2. 0 gradu Blagaju priča narod, da je podno nega izvirala nekoć izvrsna kiselica, te su knezovi Blagajski običavali kod vrela pucati u nišan pijući uz to vino s kiselicom. Narod kaže, da se vrelo izgubilo nekamo u rijeku Koranu, a na to mjesto dolaze još i današni dan golubovi, koji piju kiselu vodu iz Korane. (8)

3. 0 gradu Drežniku priča narod, da je jednoć bio u gradu beg Zirić, pa kad su naše čete osvojile grad, beg je bježao i bježeći na konu preko rijeke Korane u noj je zaglavio, te se ono mjesto, gdje se utopio, još i danas zove Zirić-vir. Dale se pripovijeda, da je sve do pred malo godina živjela jedna bula, koja je stanovala u gradu. Kad je naša vojska zauzela grad, bila je ostavila grad i prebjegla u Bosnu, gdje je još dugo i dugo živjela te pred malo godina umrla u starosti od sto i trideset godina. — Napokon pripovijeda narod, da je na istočnoj strani grada bilo i tursko groble, kojega su još i danas sačuvani jasni tragovi. Vele, da je pred nekoliko godina došao onamo neki bogati Turčin, da pohodi grob svojega pradjeda. Gdje je grob i kakav je, kazala mu je pomenuta stara bula. I Turčin je tražio nadgrobnu ploču svojega pradjeda, ali je nije mogao naći, jer narod pripovijeda dale, da je to bio nekaki fini i mekani kamen, pa su pastiri tu nadgrobnu ploču kidali i lomili te je svu uništili gradeći od toga kamena lule.

4. 0 gradu Hrelinu priča narod, da ga je sagradio neki Hrela, koji je iz daleke Grčke došao u naše krajeve. (9)

5. 0 gradu Kremenu priča se samo to, da su ga Turci razorili.

6. 0 gradu Krstini priča narod, da ga je sagradila neka kralica Kristina, od koje je grad dobio svoje ime. (10)

7. 0 gradu Ledenicama priča narod, da je u nemu zakopano blago, pa su mnogi Ledeničani još do nedavna tražili to blago kopajući i ovdje i ondje, pa i u samoj gradskoj kapeli. Jedan kilometar daleko od grada k istoku leži zaselak Črvanac. Priča se, kako je ovaj zaselak dobio svoje ime. Za neke velike turske provale došao jedan odio Turaka u dolinicu, gdje danas to mjestance stoji. U gradu nije bilo posade, jer je bila otišla nekud a Krajinu u pomoć, a žiteli se razišli kojekuda po svom gospodarskom poslu, te tako u gradu ostalo kod kuće samo nekolike starih žena i sitne djece. Kad se turski odio utaborio u spomenutoj dolinici, opazile ga s grada žene. Naperile topove u Turke te sve pomlatile. Kako su tjelesa poginulih Turaka ostala neko vrijeme ondje, ucrvlaše se i smradom napuniše cio kraj, pa narod prozvao tu dolinieu „Črvanac”. Napokon priča narod i danas o nekadašnim gospodarima grada Frankapanima i o velikom junaku, vojvodi ledeničkom Marku Margetiću, koji je trista jada zadavao nesamo Turcima, nego i mletačkoj republici.

modrus1Stari grad Modruš, izvor: Razglednica iz privatne zbirke Mladena Sertića, Jezerane

8. 0 gradu Modrušama priča narod, ‘da su ga sagradili Grci i da je blizu stolne crkve modruške bio zdenac, u koji je biskup Krištofor, kad je pred Turcima morao bježati iz Modruša u Novi Vinodolski, dao baciti cijelo blago svoje i zatim ga zasuti, da se ne bi Turci dočepali blaga. (11)

stari-frankopanski-kastel-oStari grad Ogulin, izvor: ogulin.hr

9. Narod u Ogulinu i oko nega zove još i današni dan stari grad ogulinski, koji je sagrađen na klisuri, ispod koje ponire rijeka Dobra, koja tu dobiva ime Gule, „Zulum-grad”, „Gulin” ili „Julin-grad”, te priča, da se u taj ponor zbog nesretne lubavi sunovratila kći jednoga Frankapana imenom Jula, po kojoj su i grad i ponor i rijeka dobili svoje ime. (12)

10. Četvrt sata izvan sela Oštarija (13) izvire podno brda Vejuna vrelo pod imenom Vrbica. Narod pripovijeda, da joj je ime od velike vrbe, koja je negda rasla uz izvor. Za sam izvor pak pripovijeda, da su tu dva izvora, te iz jednoga izvire pitka voda, a iz drugoga mineralna ili rudna voda. Svake mlade nedjele osobito u leti običaje narod tamo dolaziti i kupati se. Kažu, da je mnogi već od toga na noge bolestan ozdravio i da je za svaku bolest ta voda lekovita. Narod pripovijeda, da bi Turci bili jošte dale prodrli u Hrvatsku, da nije bilo izvora Vrbice i crkvice sv. Katarine, koja se uzdiže na osamlenom brijegu nedaleko od Oštarija. Ne pripovijedaju to samo Oštarci, nego i sami Turci, koji vele: „Da nije bilo one kuje na brdu i vode Vrbane, bre bismo daje doprli!” Nasuprot brdu Velunu na sjeveroistočnoj strani uzdiže se brdo Krpel. Pod tim su brdom dvije podzemne spile. Jedna se zove Ponor, a druga Grčka jama. Narod pripovijeda, da joj je ime od toga, što su u noj negda stanovali Grci. Ovu spilu zovu Oštarci još i Jasovlača te pripovijedaju, da su se za turskih provala u one krajeve sakrivali u nu ludi, a isto tako i fratri, koji su bili u manastiru u Oštarijama, te je iz onoga doba ostala u toj spili lijepo uređena sobica. Sada je glavni ulaz u tu spilu zatrpan kamenem i zemlom.

11. 0 gradu Tovunu priča narod, da su ga oko godine 1480. sagradile tri porodice, naime:. Juraići, Fumići i Rebrovići, koji su prije prebivali ispod grada u pećini, iz koje izlazi na svijetlo dana potok Tovunčica. Ta pećina bila im je zaklonište protiv Turaka tako dugo, dok ne sagrađiše pomenuti grad, kojemu nadjenuše ime Tovunska peć. (14)

12. 0 gradu Vitunu i priča i pjeva narod. Priča, da su Frankapani u gradu imali svoju riznicu, jer je grad bio dosta udalen od turske međe i sagrađen na zaklonitu mjestu.


Bilješke

1. Gospić je podignut istom poslije izgona Turaka iz Like. U pisani spomenicima spomine se prvi put godine 1699. (Lopašić: Spomeni hrv. Krajine, III., str. 150.)
2.  Grad Kurjak svakako je stariji od turskoga vladana, pa je stoga vjerojatnije, da je taj grad “dobio svoje ime od kneza Kurjaka, pradjeda krbavskih knezova. Knez Kurjak spomine se prvi put godine 1298., a svoje hrvatsko ime dobio je od latinskoga svetačkoga imena Cyriacus.
3. Kad sam godine 1877. pisao „Topografiju i povijest grada Sena”, tražio sam uzalud trag takvomu hodniku. Za dokaz, da nije bilo podzemnoga hodnika između Nehajgrada i gradskoga kaštela u Senu, navodim kranskoga historika baruna Valvasora. On naime, koji je u drugoj polovini XVII. vijeka bio časnik u karlovačkoj krajiškoj vojsci te neko vrijeme služio i u senskoj posadi pod zapovjedništvom senskoga velikoga kapetana Petra grofa Zrinskoga, piše u svojem poznatom djelu „Die Ehre đes Herzogthums Krain” (XII., str. 79—93.) također o Senu, o kojemu nam je kao očevidac zabiježio sve, što je bilo spomena vrijedno. Vrlo je teško dakle vjerovati, da bi Valvasor kao vojnik, koji spominući u svome djelu i tvrđavicu Nehaj nabraja pače poimence zapovjednika i podzapovjednike tadašne posade nehajgradske, mukom mimoišao bio onaj sa strategičkoga gledišta važni podzemni hodnik, kad bi bio postojao.
4.  U ovoj priči historijska je jezgra ta, da sa Turci zaista obnovili Pusti Perušić i u nemu držali jaku stražu, koja je zadavala trista jada našoj vojsci u ravnici Gackoj. Stoga je godine 1642. ogulinski kapetan Gašpar Frankapan Tržački s ogulinskom i senskom krajiškom vojskom udario na grad Pusti Perušić te ga na juriš osvojio i Turke iz nega protjerao, a grad sam dao je razvaliti, da se Turci ne bi povratili i ugnijezdili opet u nemu.
5.  Selo Kvarte dobilo je ime svoje od kamenih turskih žitnih mjera, tako zvanih „kvarata”, štono su do nedavno u selu stajale pokraj ceste, a sada se nalaze u zagrebačkom arheologičkom muzeju.
6. Turci nijesu običavali gasiti vatre, nego bi je zapretavali svaku večer, tako da bi se drugi dan na raspretanu žeravicu samo metnula drva. Kod izgona Turaka ostale su neke turske porodice u Lici u svojim kućama i pokrstile se, te se tako razumije, da u tim kućama na pomenuti način gori još i danas turska vatra.
7. Tim imenom spomine se prvi put u pisanim spomenicima godine 1491. No nema ni najmane sumne, da je od davnih vremena stajala. U crkvenim spisima XII., XIII. i XIV. vijeka govori se o nekoj „civitas Corbaviae”. Vrlo je stoga vjerojatno, da se je Udbina u to doba nazivala Krbavskim gradom.
8. Valvasor pripovijeda također u svom djelu „Die Ehre des Herzogthums Krain” (XII. str. 37.), da je pod Blagajem topla kupel i izvrsna kiselica, radi koje je Blagaj veoma glasovit.
9. Ovo je narodno etimologičko nagađane. Kad je Hrelin zasnovan i tko ga je sagradio, o tom nema nigdje spomena.
10.  Ova je priča bez ikakva historijskoga temela, te prema tome narodno etimologičko nagađane. U pisanim spomenicima pomine se grad Krstina prvi put godine 1334.
11.  Biskup Krištofor pobjegao je zaista s kaptolom iz Modruša u Novi godine 1493.
12. Ovo je narodno etimologičko nagađane. Iz jedne isprave od godine 1500. (Lopašić: Spomenici hrv. Krajine, I., str. 1—2.) doznajemo, da se Ogulin tim imenom zvao od prvoga dana svoga osnutka. Sagradio ga je pak slavni Bernardin Frankapan potkraj XV. vijeka.
13. Selo dobilo je ime svoje od vlasteoske krčme ili oštarije (taiij. osteria), koja je nekoć stajala nedaleko od crkve sv. Marije.
14. Historijska je činenica, da su se u toj pećini ludi branili od Turaka. Ulaz u pećinu bijaše nekoć zazidan čvrstim pet stopa debelim zidom. U doba Valvasorovo stajaše još mnogo od toga zida, kako se vidi na slici Tovuna, što je otisnuta u negovu djelu „Die Ehre des Herzogthums Krain”, XII., str. 71.

 

Ovaj unos je objavljen u Legende i označen sa , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.