Stari grad Ribnik

Sena Sekulić – Gvozdanović
Izvor: (c) Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, DiZbi.HAZU, 2018

 

ribnik.jpg

Tipičan »burg na vodi«, u maloj podvodnoj dolini, nekad s dubokim opkopom oko zidina, zatrpanim kada im prestaje funkcija – Ribnik je jedan od naših najstarijih srednjovjekovnih burgova (1) (i bar stoljeće stariji od poznatih izvora o njemu), razmjerno dobro uščuvan do današnjih dana, koji će ga ipak i pokopati ukoliko se u najskorije vrijeme ne pristupi najozbiljnijem konzerviranju. Ime Ribnik govori samo o sebi: grad okružen ribnjakom za obranu. Toponomastika naših burgova uopće je posve narodna, oslanja se često o prirodu mjesta, karakteristiku okoline, o način na koji se grad gradi, o namjenu kojoj služi ili uz ime pojedinca ili roda. U hrvatskoj toponomastici nema ni traga običaju (kao npr. kod Čeha ili čak Slovenaca) da plemići svojim utvrdama daju tuđinska imena.

Teren je uvjetovao pravilnost tlocrta; Ribnik nema izrazite »napadajne strane«. Voda je dopirala tik do zidina, neprijatelj nije imao uporišta kad bi i uspio stići pod grad. Osnovni oblik, (*1) dvije nasuprot postavljene kule u nepravilnom krugu vrlo lijepih, neožbukanih obrambenih zidina, omogućuje nam nekoliko zaključaka, ali i postavlja mnogo više pitanja:

1. Nesumjnivo je jezgra grada snažna romanička branič-kula (u dnu preko 3 m debelih zidova), sada dvokatna, nekoć mnogo viša (po predaji toliko visoka da se mogla sagledati iz Metlike), s tamnicom u prizemlju i tipičnim otvorom u svodu za ubacivanje uznika.

2. Da li je tu osnovnu jezgru okruživala prvotno samo palisada?

3. Postoji li kontinuitet od rimskih ili prehistorijskih vremena? (Ribnik je središte Brajaca (2) – ime možda poteklo od starog naroda koji je tu živio u rimska vremena).

4. Jesu li kružne zidine s petokrakom kulom (šiljak okrenut prema neprijatelju!) djelo gospodara iz konca 13. stoljeća (Babonića), da li već tada postoji glavni sjeverni ulaz preko pokretnog mosta?

1.jpg

5. Nesumnjivo Frankopani dozidavaju krajem 14. stoljeća novi obrambeno-stambeni objekt, (3) u nastavku, u ravnoj liniji zida na branič-kulu. To je ujedno nova ulazna kadija (kapi-kula) s pokretnim mostom i frankopanskim grbom nad ulazom.

6. Da li Frankopani prizidavaju na okolne obrambene zidove stambene i gospodarske objekte, da li su istom oni graditelji peterokatne kule s gotičkom kapelom u dva sprata – za gospoštiju i službenike podijeljeno?

7. Danas je »frankopanska« kapija zazidana. Da li je istom tada učinjen sjeverni pristup u burg kad je »frankopanski« zazidan?

8. Najnoviji južni ulaz datira iz devetnaestog stoljeća. Priložene skice objašnjavaju hipotetski slijed nastanka Ribnika: Sve su to pitanja koja može rješavati arhitekt-konzervator i arhitekt-historičar tek uz pomoć arheologa za srednji vijek, uz precizan studij i zahvate na terenu.

2.jpg

Istom po odgovoru na pitanja koja grubo donose gornje skice i shema mosrli bi se pobliže istraživati neobično zanimljivi elementi Ribnika kao što su tajni hodnici i prostorije (stražarnice, tamnice ili skloništa), osebuine strijelnice, od kojih su neke nedostupne i zazidane (u jugozapadnom zidu postoji i vrlo rijetka tzv. »hlačasta« strijelnica za gađanje u dva smjera) i tragovi podzemnog hodnika što ih još krajem devetnaestog stoljeća vidi Lopašić da vode pod branič-kulu.

3.jpg

4.jpg

5.jpg

 

Povijest grada kaže:

Koncem trinaestog i početkom četrnaestog stoljeća vladali su Ribnikom vodički ili gorički knezovi Babonići (kasnije prozvani Blagajski po svom burgu Blagaju na Sani). U to vrijeme oni posjeduju zemlje od Gvozda do Kupe i Save i od granica Kranjske do Bosne. Te im posjede i na njima gradove potvrđuje povodom krunisanja u Zagrebu Karlo Roberto g. 1300. da njima »vladaju, kao što su vladali i njihovi pretci.« (4) 

Babonići su istovremeno gospodari Ozlja (1280), Samobora (1272, 1293), Medvedgrada (1310), Okića (1322). Lopašić spominje Baboniće iz trinaestog stoljeća kao vjerojatne graditelje Ribnika, no jezgra je nesumnjivo starija, možda su je izgradili oni »pretci«, spomenuti u vladarevoj povelji, ili je i Ribnik bio prvotno plemenski (župski) grad tog kraja. Babonega, predstavnika najsilnijeg plemena Posavja na početku trinaestog stoljeća, sina kneza Stjepana Goričkog, zanimljivo je spomenuti u vezi s neobično smjelom krivotvorinom listine, koja je postanak Babonegova plemena htjela povezati s rimskim Orsini. (5) Kad su Baboniće predobili za sebe Mlečani, Karlo Roberto ih je svrgnuo s banske časti (1323) i oduzeo im sva imanja između Kupe i Save. Grad Ribnik došao je u nove ruke bana Mikca Prodanića i njegovih nasljednika, a g. 1394. su ga oni prodali krčkom i senjskom knezu Nikoli Frankopanu. Ta porodica posjeduje otada Ribnik gotovo dva stoljeća. G. 1544. sklapaju Frankopani sa Zrinjskima ugovor o zajedničkom nasljeđivanju. Čini se, glavni je motiv udruživanja odolijevanje Turčinu.
Ribnik je bio važan strateški položaj na cesti za Krajinu, prema Ogulinu, Zagrebu, Senju i Rijeci. Tom se cestom odvija u petnaestom i početkom šesnaestog stoljeća živahna trgovina, a sam grad Ribnik šalje radnike i građevni materijal za druge utvrde te uzdržava konjanike i strijelce. Turci često napadaju okolinu burga već od početka petnaestog stoljeća, zatim intenzivno sve do kraja šesnaestog stoljeća (1544. opustošili su i sam Ribnik, koji inače vole zaobići), u sedamnaestom stoljeću je relativno zatišje. U toku tih burnih stoljeća Ribnik je predstraža susjednoj Kranjskoj. Lumbarde burga nagovještale su dolazak Turčina (čuveni zrinjsko-frankopanski uhode rano obaviještavaju o njihovu približavanju). Zrinjski su uvedeni u posjed Ribnika 1576, ali još neko vrijeme traju parnice i razmirice između Zrinjskih i ostalih grana frankopanskih porodica, pa i između samih Zrinjskih, dok konačno 1649. kod diobe s bratom Nikolom ne dobiva Ozalj i Ribnik Petar Zrinjski. U njemu često boravi. Nikola nesretno pogiba u lovu kod Čakovca i Petar tada gospodari svim imanjima Zrinjskih do 1670. (zrinjsko-frankopanska urota), kad karlovački general po nalogu vladara plijeni sva zrinjska imanja. Nećak – Adam Zrinjski dobiva 1679. dio imanja i s majkom stanuje u Ribniku. Pogiba u borbi protiv Turaka kod Slankamena 1691, a njegova žena odriče se zatim svakog prava na imanja Zrinjskih. Ribnikom upravlja kraljevska komora, zatim u toku čitavog stoljeća grofovi Petazzi i u drugoj polovini devetnaestog stoljeća mađarski plemić Gali. Sva ta kasnija imena za grad više nište ne govore, jedino je posljednji vlasnik čuvao i popravljao grad, bez čega bi danas vjerojatno bio ruševina. Ribnik predstavlja izuzetno rijedak kulturni spomenik, s njegovih zidina može se mnogo toga čitati. Ima starih, naknadno zatrpanih otvora u tim zidinama, i novijih, nastalih zbog promjene ratne tehnike. Prvotno na vanjskoj strani obrambenih zidina vjerojatno i nije bilo otvora ili su bili vrlo rijetki, gotovo iznimni, dok se – sudeći po tragovima drvenih greda ili šupljina u kojima su ležale – može vrlo uvjerljivo rekonstruirati nekadašnja drvena obrambena galerija, možda nad čitavim nepravilnim krugom obrambenog zida ili bar svakako na južnoj strani. Također se mogu otkriti u najstarijim dijelovima – naročito u zidu branič-kule – tragovi koji svjedoče da su debele kamene zidine kule bile povezane i u horizontalnom smislu drvenim oblicima. Takav sistem povezivanja, odnosno njegovi tragovi, postoji i kod nekih drugih naših starih gradova (npr. Blagaj na Korani), istog načina kao kod mnogih evropskih romaničkih i gotičkih konstrukcija, čiji su majstori nastojali ukrutiti zid ulaganjem drvenih greda u unutrašnju masu zidina. Zahvaljujući arhitektonskom snimku ekipe prof. inž. arh. Mohorovičića, Ribnik se može studirati iz priloženih nacrta.

6.jpg

7.jpg
—————————————————————————————–
BILJEŠKE
1 V. Heneberg (Naše gradine i gradovi, »Nar. Starina«, 6. sv., str. 259): »Naš narod zove gradom i castrum, Burg, varoš, civitas, arx (Festung), dvorac, kuriju (Schloss). No kako je s r e d n j o v j e k o v n i  b u r g posve osobita građevina, dajemo mu u nauci osobiti naziv b u r g, koja riječ nije njemačka, već indoevropska« (pur – pirgos – burgus). U Mažuranićevim »Prinosima« nalazimo borg prema talijanskom borgo (spominje se u kastavskom statutu). Kao burgu dolazi u našim spomenicima g. 1493. u novljanskom časoslovu (Šurmin: Hrvatski spomenici, 5, 376). Prema burg imamo onda izvedeno b u r g a r i p u r g a r (g. 1451. »v stoli purgarskom sa vsimi purgari«, Šurmin, 190). Naziv dolazi u našim spomenicima i prema grčkom kao p i r g, p i r g a. Po svemu je očito da je riječ burg u različitim oblicima (i u narodnoj pjesmi) oubičajena u našim krajevima već od četrnaestog stoljeća, pa je stoga s punim pravom možemo upotrebljavati kao naučni termin za srednjovjekovni grad.«
*1 Za opširniji opis vidi: R. Lopašić: Oko Kupe i Korane – Gj. Szabo: Sredovječni gradovi.
2  možda keltski Breuci, ali vjerojatnije je da ovo ime kao i Brajsko nad Ozljom potječe od ličnog imena Braha ili Braka (Ćuk).
3 prizidavanje sličnog karaktera desilo se i u Ozlju, uostalom za istih gospodara i vjerojatno vremenski blizu
4 Wenzel: Acta extera, I. Cod. 180.
5 Listina iz godine 1218, Sm. Cod. III, 167. Dokazano je (rasprava Šuflaja u V. Z. A. VIII, 213) da je listina krivotvorena oko 1432. g. To je bila spekulacija kasnijih Babonića u nastojanju da se na taj način otmu ispod banske vlasti i budu odgovorni samo neposredno vladaru (liberi comites) i ravni grofovima rimsko-njemačkog carstva.
Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Stari gradovi i označen sa , , , , , , , , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s