Povijesna priča o streličarstvu

Marta Matić, Streličarski klub Maura Kal, Krk

strlcic.jpg

Frankopani u grobničkoj bitci

Ivan Tomašić (16. st) u svojoj „Kratkoj kronici Kraljevine Hrvatske” opisivao je mongolske trogodišnje provale u Hrvatskoj. Mongoli su opustošili Mađarsku, a onda preko zaleđene Drave prešli u Hrvatsku zimi 1242. godine.  Mongoli su poharali gotovo cijelu HrvatskuKralj Bela IV. se sklonio na Krk gdje je bio kod Frankopana, Bartula i Fridrika. 

Braća Frankopan su Beli IV. dali zlata i srebra, okupila veliku vojsku i porazila Mongole u odlučujućoj bitci kod „utvrde Galen, pučki Grobnik, na tom polju, gdje se sada uzdiže utvrda Grobnik”.   U  bitci su sudjelovali najbolji streličari sa Krka. Na vrhovima strijela napravili su sitne rupe, tako da bi strijela stvarala zvuk pri letu kroz zrak. Taj pijuk su zvali „švik smrti“. Nakon pobjede, piše Tomašić, Fridrik je u Budim odveo kralja koji im je dodijelio grofovsku čast i darovao im veliki dio Dalmacije, Senj i Modruš. 

Na Grobničkom polju, gdje je hrvatska vojska potukla mongolsku (poginulo je 56 tisuća Mongola), a Mongoli  su se u neredu povukli natrag u Aziju. Uslijed kasnijih arheoloških i povijesnih istraživanja bitka se, prema općenitom mišljenju stručnih krugova, u stvarnosti nije dogodila, te se smatra legendom.

Zapamćen je dio pjesme o strijelcima sa Krka.

KNIZI SU NA SKULICI TURGALI

DA BI OKO I PRST VIŽBALI

SUVRAGI DA BI ZADINJALI

luk

Ovako je izgledao mongolski luk. Nije imao utor za strijelu, pa je bio pogodan za pucanje lijevom i desnom rukom. Bio je kraći i eksplozivnije snage, pa je omogućavao brzo odapinjanje i okretnost u gađanju s konja. 

mongoli

Bogun i strile na otoku Krku 

Bogun (luk) se na otoku koristio od davnina. Ljudi su sami od domaćeg drveta  izrađivali lukove. Jasen, drijen ili koprivić su se koristili za izradu krakova luka, a hrast za ručku. Drvo bi se zimi na tri mjeseca stavilo pod more, pa se od namakanog drveta svijalo krakove. Tetiva se radila od kožne trake, lana ili brnistre. Lukovi su imali utor/policu za strijelu. Lukovi su bili dugi oko 2 metra, a ženski luk oko 130 cm. Sa ženskog luka nisu se skidale tetive (ženski luk bio je nalik mongolskim lukovima).

Strijele su bile duge oko 120 cm. Izrađivale su se  od trstike, natopljene u salamuri. Kada bi se posušile, po sredini se bušila rupa užarenom žicom. Unutra se umetala olovna kuglica, koja se mogla kretati naprijed – nazad kroz strijelu. Tijekom leta kuglica bi bila na kraju stijele, a pri zabadanju u metu (odnosno lovinu ili neprijatelja) kuglica bi izbila metalni vrh u metu, čineći ju smrtonosnijom.  Na kraj se stavljalo dva ili tri pera. Od drveta ili kože radio se i tobolac za strijele (strilnica). Na vrhu je imao bakrenu pločicu kao stalak s rupama za strijele. Nosio se preko leđa.  Puna strilnica nosila je 10 do 15 strijela.

9

streličari

 

Do vremena Napoleona na otoku gotovo da nije bilo čovjeka koji nije znao pucati iz luka. Škole streličarstva imali su u svakom kaštelu. Djeca su odmalena učila gađati lukom, u vježbalištima za lukove i strijele kakvih je bilo u Vrbniku, Omišlju, Dobrinju, Krku i Baški, ali i po selima. 

mali

natjecatelj.jpg

Vještine su pokazivali na turnirima koji su se održavali svaka dva tjedna. Gađalo se prvo u postavljene mjehure od ovaca napunjene sijenom ili slamom, a kasnije i u takve pokretne mete koje su vukli konji.

Posebna vrlina se dokazivala ako bi streličar uspio pogoditi metu kroz ušice sjekire na udaljenosti od pedeset koraka. Vježbalo se gađati i stojeći i sa konja. Hrvati su u Europi prvi koristili strimenac.  Stremenje okvir ili prsten povezan najčešće kožnim remenom, za sedlo, koji služi za pridržavanje stopala jahača. Stremeni najčešće služe za pomoć pri penjanju na konja i za stabilizaciju jahača prilikom jahanja.

strijele

Kod Malinske i danas postoji selo naziva Strilčići, kao sjećanje na vješte streličare koji su tamo živjeli.  Najbolji pak bogunari (oni koji su izrađivali lukove) su bili u Puntu. Koristili su se i arabel boguni, mali samostrijeli. Bili su puno skuplji, no imali su ih na svakom brodu. Zanimljiva je upotreba arabela: za dobacivanje konopa s jednog broda na drugi. Tako su se koristili sve do prvog svjetskog rata. 

 

MALI RIJEČNIK BODUSLKIH STRILČIĆA

bogun – luk
bogunar – graditelj lukova
strile – strijele
strilčić , turgač zi strilami – streličar
ubadci – vrhovi strijela
turgati – gađati
zadinjati – pogoditi
strilnica – tobolac za strijele
ćepac – drška luka
kraci – krakovi
veržac – tetiva
turge – mete
lakšivati – otpustiti luk
(ne odapeti nego u smislu skinuti tetivu s luka)

 

Maura Kal

Danas tradiciju streličarskih škola na otoku oživljava streličarski klub Maura Kal.

Ime Maura Kal potječe iz doba srednjeg vijeka kada su otokom vladali krčki knezovi. Ulicom uz istočne zidine grada, u kojoj se danas nalazi sjedište krčkoga kluba, tada se kretala gradska straža, a s njom i streličari. Ta ulica zvala se Maura kal, što u prijevodu sa starog veljotskog (krčkog) jezika znači velika ili crna ulica. Danas ta ista ulica, popločena istim crnim kamenom, nosi ime slavnih knezova Frankopana.

logo.jpg

Logo kluba je ćuk s metom u oku. Ćuk je zaštitnik grada Krka, noćni čuvar koji uz gradsku stražu bdije nad zidinama grada i najavljuje dolazak neprijatelja.  

 

Streličarski klub Maura Kal osnovan je 2007. godine. Pored sportskih aktivnosti, sudjelovanja na turnirima i državnim natjecanjima u streličarstvu, klub organizira prijateljske turnire Streličarskog saveza Primorsko-goranske županije, te streličarske kampove za mlade streličare.

Od prve godine otvaranja kluba postojala je suradnja i dogovor s Centrom za kulturu grada Krka i udrugom Knezovi krčki Frankopani. Članovi SK Maura Kal tako su sudjelovali na srednjovjekovnim sajmovima u Rijeci, Šibeniku, Karlovcu, Dubrovniku, Koprivnici te naravno u lokalnim manifestacijama za Krčki sajam i drugim prilikama.

maura.jpg

SK Maura Kal od 2012. godine samostalno drži srednjovjekovnu streličarsku pozornicu na Kamplinu, u dogovoru s Gradom Krkom, tijekom cijele turističke sezone.  Ondje građani i turisti imaju priliku isprobati vlastiti talent gađanja lukom i strijelom, na posebno zadovoljstvo najmlađih, te čuti ponešto o streličarstvu nekad i danas, frankopanskom kaštelu i samim Frankopanima. 

kastel.jpg

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Uncategorized i označen sa , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

5 odgovora na Povijesna priča o streličarstvu

  1. Dubravko napisao:

    Bravo, krasan (ne crven već prelijep) tekst o povjesti krčkog streličarstva. Još da je začinjen boljom fotkom tradicijskog luka, možda i iz muzeja, ako kakav izvorni postoji, makar u lošem stanju.
    Možda bi se dala napraviti funkcionalna replika. 😉

    Liked by 1 person

  2. blento s kapom napisao:

    vidio sam. 🙂

    Liked by 1 person

  3. GLavir napisao:

    prelijep prikaz povijesti. Hvala! vrlo interesantno, a moglo bi biti i poučno za neke klubove i streličare!
    pozdrav Glavir

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s