Pavlinski samostani

Izvor: Nacionalni arhivski informacijski sustav, arhinet.arhiv.hr

Sa željom da na jednom mjestu označim sve pavlinske samostane krenuo sam u izradu karte pavlinskih samostana, a prilikom pretraživanja samostana sam naišao na stranicu ARHiNET-a gdje se u sklopu Registra arhivskih fondova i zbirki Republike Hrvatske nalazi i arhivsko gradivo pavlinskih samostana. Na stranici je prezentirana većina samostana koja je postojala sa kratkom povijesti svakog samostana.
Većinu samostana je danas teško locirati na karti a i na terenu, jer od njih nije ostalo gotovo ništa, te sam se stoga za pomoć obratio ljudima za koje sam mislio da bi mogli pomoći u lociranju samostana. Stoga se zahvaljujem na pomoći Velidu Jerlagiću iz Historijskog arhiva Sarajevo i imamu iz Dubice vezano za lokaciju pavlinskog samostana blažene Djevice Marije u Dubici, Ivi Jeletić – Prodan iz Turističke zajednice Motovun i Liviu Prodanu vezano za lokaciju pavlinskog samostana sveta Elizabeta u blizini Motovuna, Vlatku Smiljaniću vezano za samostan svetog Benedikta u Špišić Bukovici i Dariu Šošiću vezano za lociranje pavlinskog samostana svetog Križa na otoku Siga. Pojedine lokacije nisu sto posto točne “u metar”. Primjera radi za pavlinski samostan svetog Križa koji se nalazio u blizini Bodroga poslali smo upite na preko pet mailova ili poruka ljudima putem Facebook stranica, koji bi mogli biti povezani sa lokalitetom, no nismo uspjeli dobiti točnu informaciju o poziciji. Očito još pojedinci nisu shvatili svrhu zajedničkog rada na nekom projektu, vezano za promociju lokalne povijesti. Ne znam zašto je pojedincima toliko teško odgovoriti na neki upit? Poslao sam upit i Konzervatorskom odjelu u Pulu vezano za točne pozicije lokalitete u Istri, no nažalost do danas nisu odgovorili, a mišljenja sam da bi trebali, jer su sigurno najpouzdaniji za davanje informacije o točnoj poziciji lokaliteta. Na upit vezan za točnu lokaciju samostana u Špišić Bukovici odgovorio je (kao i na sve upite do sada) Konzervatorski odjel u Požegi, te se ovim putem zahvaljujem djelatnici Konzervatorskog odjela u Požegi Viktoriji Ciganović.

Evo i osnovnih informacija o samostanima, abecednim redom koji se nalaze na portalu ARHiNET-a. Redosljed samostana je identičan kao na priloženoj karti na dnu priloga.

Samostan svetog Kuzme i Damjana Baška
Povijesni naziv: Monasterium Sanctorum Cosmae et Damiani in Insula Bosca (1380 – 1786) (hrvatski)
Povijest: Samostan je osnovan krajem 14. stoljaća. U Bašku krajem 14. st. dolaze pavlini iz senjskog samostana sv. Spasa. Polovicom 15. st. Ivan Frankopan im daruje crkvu sv. Kuzme i Damjana te njezine posjede. Dolaskom otoka Krka pod mletačku vlast (1480.) matični je samostan vjerojatno sve teže mogao gospodariti krčkim posjedima pa je rezidencija postupno postala zasebni samostan (formalno 1610.). Samostan je propao ukinućem reda 1786. godine.
Arhivsko gradivo: 1. fond/ HR-HDA-660 Razni pavlinski samostani Istre i Senjsko-modruške biskupije (stvaratelj)

Samostan Blažene Djevice Marije Brinje
Povijesni naziv: Monasterium Beatae Mariae Virginis de Brinis (1401 – 1520) (hrvatski)
Povijest: Spomenut u 15. stoljeću. Nije poznat datum njegovog osnutka. Napušten vjerojatno za vrijeme osmanlijskih provala početkom 16. stoljeća. Samostan u Brinju vjerojatno su utemeljili Frankopani. U 15. stoljeću zabilježen je sukob između brinjskih pavlina i riječkih augustinaca oko nekog posjeda.
Arhivsko gradivo: 1. fond/ HR-HDA-660 Razni pavlinski samostani Istre i Senjsko-modruške biskupije (stvaratelj)

Samostan Svete Marije Crikvenica
Povijesni nazivi: Conventus Czriqueniczensis (1412 – 1786) (hrvatski) 
Conventus Beatae Virginis Mariae de Czirquenicza (1412 – 1786) (hrvatski)

crkikv.jpgMap: mapire.eu

Povijest: Pavlinski samostan u Crikvenici osnovan je kao zadužbina obitelji Frankopan. Godine 1412. ban Nikola Frankopan dao je pokraj zapuštene crkve Marijina uznesenja, izgraditi kuću koju je darovao pavlinima. Međutim, samostan je vjerojatno postojao već krajem 14. stoljeća. Nikola Frankopan je pavlinima dao pravo ubiranja «trgovine» (mitničarine) od Jesenove do Črnina. Zbog te su se povlastice pavlini parničili s bribirskim građanima, pa je knez Nikola Frankopan potvrdio tu povlasticu 1428. godine. Trgovina je predstavljala glavni izvor prihoda pavlinskog samostana, ali je samostan imao i više zemljišnih posjeda koje su mu darovali članovi obitelji Frankopan (među ostalim i zemlje u Zagorju, u Selcima, vinogradi, zemlja Čmarna kala). Samostan je postojao do 1786. godine kada je raspušten po odredbi patenta Josipa II.
Arhivsko gradivo: http://arhinet.arhiv.hr/details.aspx?ItemId=1_4561

Samostan svete Helene Čakovec
Povijesni nazivi: Conventus Paulinorum Chaktornyensis (1376 – 1786) (hrvatski)
Monasterium Paulinorum S. Helenae prope Chaktornyam (1376 – 1786) (hrvatski)

čk.jpgMap: mapire.eu

Povijest: Utemeljitelji pavlinskog samostana u mjestu Sv. Jelena kod Čakovca bila je međimurska vlastela: erdeljski vojvoda Stjepan II. Lacković, njegov sin Ladislav, Stjepanov brat Dionizije te Andrija, sin erdeljskog vojvode Nikole. Oni su pavlinima 27. kolovoza 1376. g., darovali posjed Varhel i dopustili da se slobodno koriste vlastelinskim šumama. Na posjedu Varhel redovnici su podigli samostan i crkvu. Herman Celjski, gospodar Čakovca, darovao je samostanu 1420. g. posjed Šenkovec, a kralj Matija Korvin 1467. g. posjed Mačkovec. Hermanov nasljednik Fridrih Celjski, zemaljski gospodar Čakovca i Štrigove, dao je sagraditi crkvu Sv. Jeronima podno Štrigove 1448. g., koju su vodili pavlini. Ta je crkva, zajedno s njezinim posjedima na posjedu Leskovec, pripala samostanu 1668. g. po odluci udovice Nikole Zrinskog. Samostan je nekoliko puta bio oštećen. Najprije je tijekom 16. stoljeća došao u sukob s Jurjem Zrinskim starijim, koji je bio zagovornik protestantizma i protjerivao je katoličke svećenike. Tako je i samostan trpio materijalnu štetu (zbog smanjivanja prava na vinsku desetinu i polovicu žita), dok su redovnici bili proganjani i mučeni. Vrhunac napada na redovnike zbio se 1580. godine kada su protestanti razorili samostan, a tadašnjeg priora zatvorili u tamnicu gdje je i umro. Nakon smrti Jurja Zrinskog prestali su protestantski napadi, a potomci Jurja vratili su se na katoličku vjeru. Godine 1695. požar je uništio crkvu i veći dio samostana, a 1738. g. bio je potres. Samostan je ukinut patentom Josipa II. 1786. godine.
Sjedište: Šenkovec
Arhivsko gradivo: 1. fond/ HR-HDA-645 Pavlinski samostan Čakovec (stvaratelj)

pavlinski-samostanPrikaz samostana, Fotografija lovelymedjimurje.com

 

Samostan svete Ane Dobra Kuća
Povijesni naziv: Monasterium Beatae Annae de Dobra – Kucha (1412 – 1537) (hrvatski)

dkMap: mapire.eu

Povijest: Pavlinski samostan je na svojem posjedu Dobra Kuća, pored Daruvara, godine 1412. osnovao Benedikt Nelipić, protonotar Ugarskog kraljevstva. Također je samostanu darovao neke gospodarske zgrade i sela Mateovcu i Ferenclaki. Samostan je tijekom 15. st. povećao svoj posjed legatima plemića, kupovinama i zalozima. Kralj Matija Korvin prepustio je pavlinima 1464. godine kraljevska prava na njihovim posjedima, dok je Nikola Banffy Donjolendavski, vlastelin Dobre Kuće, oslobodio pavlinske vinograde davanja gornice i desetine vina 1487. godine. Samostan propada za osmanlijskih osvajanja, najkasnije 1537. g., te nije obnovljen nakon oslobođenja Slavonije u 18. stoljeću, jer su nekadašnju pavlinsku crkvu zauzeli pravoslavni redovnici.
Arhivsko gradivo: 1. fond/ HR-HDA-646 Pavlinski samostan Dobra Kuća (stvaratelj)

Samostan Blažene Djevice Marije Dubica
Povijesni naziv: Monasterium Beatae Mariae Virginis de Dubicza (1244 – 1465) (hrvatski)
Povijest: Dubički samostan sa crkvom Blažene djevice Marije, smješten na desnoj obali Une, najstariji je hrvatski pavlinski samostan osnovan 1244. godine. Sačuvana je i iste godine izdana povelja kojom tamošnji sudac Ernej daje i omeđuje zemlju za pavline, pokoravajući se molbi kralja Kolomana. Pavlinski se red 1288. godine iz Dubice proširio u današnje svetište Majke Božje Remetske, kamo je redovnik Iskvirin odnio kip Majke Božje. Pred turskom najezdom pavlini su iz Dubice otišli 1465. godine.
Arhivsko gradivo: 1. fond/ HR-HDA-969 Pavlinski samostan Dubica (stvaratelj)

Samostan Svete Marije Garić
Povijesni nazivi: Claustrum Gargiense (hrvatski)
Monasterium Paulinorum Garich (1295 – 1544) (hrvatski)
Monasterium de montibus Garigh (1295 – 1544) (hrvatski)
Monasterium B. V. Mariae sub Monte seu Promontorio Garigh (1295 – 1544) (hrvatski)
Povijest: Magister (meštar) Tiburcije dobio je 1260. od kralja Bele IV. dozvolu da slobodno raspolaže svojim imutkom, tj. posjedima Donja i Gornja Garešnice te Stupna. Tiburcije je 1295. darovao pavlinima dvije oranice i dio posjeda Stupna na kojem su oni osnovali svoj samostan. Pustinjaci su na tom području prebivali već oko 1257., kada su ondje imali eremitorij. Kraljica Elizabeta 1329. daje redovnicima (koje u ispravi naziva augustincima) povlasticu o njihovom izuzeću od bilo koje sudske vlasti, štoviše i one banske. Ta je povlastica podijeljena kao posljedica štete koju su redovnici pretrpili dvije godine ranije, a koju je imao istražiti Benedikt, svećenik crkve sv. Martina pod gradom Bršljanicom. Samostan je tijekom 14. st. bio obilno darovan od strane plemića garešničke županije: Pavao Mihalić darovao je 1329. posjed Mihaljevac, Grgur Echy 1343. i 1345. svoj dio Stupne, a 1345. i Klara Echy svoj dio posjeda Stupne. Plemići su posjede darovali i za spas svojih duša. Tako je Ladislav, sin Ivana Angela, za spas svoje duše te duša svoje braće i roditelja, darovao samostanu 1350. g.vinograd, a plemić Turbelt iz Bršljanice 1456. je svoje zemlje u Bršljanici, dok je plemkinja Ilka iz Presečnog, darovala 10 selišta u Beketincu. Tijekom 15. st. plemstvo je nastavilo darovati samostan, a 13. ožujka 1404. papa Bonifacije IX. izdaje pavlinima bulu kojom zabranjuje zagrebačkom biskupu uznemiravati pavline i njihove kmetove radi desetine i vinske devetine. Samostan je od kralja Matije Korvina 1458. dobio povlasticu o njihovom izuzeću. Zbog brojnih darovanja tijekom u 14. i 15. st., pavlinski samostan je stekao velike posjede, a zbog oporučno ostavljenih posjeda, često je bio prisiljen parničiti se s rodbinom darovatelja, ali i s vlasnicima susjednih posjeda. Te su parnice redovito završavale u korist samostana. Kada su Osmanlije 1544. zauzeli Garić, za pretpostaviti je kako je samostan najkasnije te iste godine bio spaljen. Redovnici su izbjegli u sigurnije samostane (Lepoglava, Remete). Garićki samostan više nikada nije obnovljen, iako su postojala dva pokušaja: prvi, nakon što je Toma Bekeč Erdödy oslobodio Moslavinu 1571., a drugi nakon oslobođenja Slavonije u 17. st. Pavlinski su poglavari polovicom 18. st. pokušali obnoviti samostan, vjerojatno kako bi ponovo stekli posjede garićkog samostana.
Arhivsko gradivo: 1. fond/ HR-HDA-647 Pavlinski samostan Garić (stvaratelj)
O istraživanjima i konzervatorsko – restauratorskim radovima pročitajte na stranici Hrvatskog restauratorskog zavoda.

 

Samostan Svetog Nikole na Gvozdu (Modruš)
Povijesni nazivi: Claustrum beati Nicolai Confessoris supra Modrusiam (1364 – 1521) (hrvatski)
Monasterium sancti Nicolai supra sive prope Modrusiam in Gwozd (1708 – 1786) (hrvatski)

27503418_1672469426132215_8894655276962386445_oMap: mapire.eu

Povijest: Osnovan prije 1364., točna godina osnutka nije poznata.Samostan je osnovala obitelj Frankopan u 14. st., gospodari grada Modruša i modruške župe. Točna godina osnutka nije poznata. Po nekima je samostan utemeljio Ivan Frankopan prije 1364. godine, jer se te godine već spominje. Zabilježena je darovnica Anža Frankopana iz 1330. godine, kojom je samostanu darovao kuću, mlin i vinograd na njegovim posjedima Swicha. Zahvaljujući patronatstvu Frankopana samostan postaje jedan od najbogatijih pavlinskih samostana u Hrvatskoj. Nikola Frankopan daruje posjed Vrhiku s četiri kmeta i kuriju u Plasu 1401., a 1420. zidanu kuću u Senju. Prema darovnici i potvrdnici Stjepana Frankopana iz 1461., samostan je posjedovao (bilo da je stekao kupnjom ili darovanjem) mlin u dolini zvanoj Potok, petoricu kmetova na posjedu Sveti Ivan Kolić i tri vinograda u Kozlem brdu. Stjepan Frankopan je još 1474. samostanu darovao Bartolomejevu kuriju Olez u Kozlem brdu, a Ivan Frankopan je 1478. godine posjed Zaselje u okrugu Brinje. Ban Andrija Both de Banya oslobodio je samostan 1511. od plaćanja tridesetnice za proizvode koje su vozili u Senj, te im darovao dio sjenokoše Sviće onolike veličine koliko su četiri kosca mogla pokositi u jedan dan. U prvoj polovici 16. st., zbog osmanlijskih napada, pavlini napuštaju samostan i odlaze u Senj. Samostan je uništen 1525. Nakon protjerivanja Osmanlija dolazi do djelomične obnove samostana 1708., koji je, jer nije imao svojih posjeda, primao od vladara potporu za uzdržavanje redovnika. Samostan je ukinut patentom Josipa II. 1786. godine.
Arhivsko gradivo: 1. fond/ HR-HDA-651 Pavlinski samostan Modruš (stvaratelj)
O samostanu pročitajte ovdje.

Samostan Svete Marije Kamensko
Povijeni nazivi: Conventus Kamensko (1404 – 1576) (hrvatski)
Residentia Kamenzkensis (1706 – 1786) (hrvatski)
Povijest: Pavlinski samostan u Kamenskom, na vlastelinstvu Steničnjaku, osnovala je Katarina Frankopan 1404., uvevši pavline u posjed Kamenskog i Salatnik. Tijekom 15. st. brojni plemići u materijalnim neprilikama, svoje su posjede zalagali ili prodavali samostanu, dok je najvažniji samostanski posjed bilo selo Šenkovci (Fratrovci), darovano pavlinima 1473. od ozaljskog upravitelja Mavra Molingera. Samostanu su 1451. pridodani posjedi ukinutog pavlinskog samostana na Petrovoj gori (samostan Zlat). Tijekom napada Osmanlija samostan biva spaljen i opustošen, zbog čega su se za njega skupljali milodari u Zagrebačkoj biskupiji. Samostan 1576. biva predan u zakup od 100 forinti godišnje Ivanu Auerspergu, a 1594. barunu Jurju Lenkoviću na 15 godina i za 100 forinti godišnje. Davanja u zakup, od strane cijelog pavlinskog reda, izvršio je upravitelj pavlinskog samostana u Remetama. Nakon osnutka samostana sv. Marije u Sveticama (1627.), samostan u Kamenskom mu je priključen. Pavlini se vraćaju u Kamensko početkom 18. st., a u izvorima se ponovo spominje Residentia Kamenzkensis 1706. Tijekom stoljeća samostan se spori zbog raznih posjeda koji su pripadali samostanu, a u međuvremenu su bili zauzeti od vlaškog i inog stanovništva. Samostan je ukinut patentom Josipa II. 1786., te je crkva bila proglašena župnom crkvom, dok je ostala imovina samostana potpala u vjerozakonsku zakladu.
Arhivsko gradivo: 1. fond/ HR-HDA-648 Pavlinski samostan Kamensko (stvaratelj)
2. fond/ HR-HDA-660 Razni pavlinski samostani Istre i Senjsko-modruške biskupije (stvaratelj)

Samostan Blažene Djevice Marije Lepoglava
Povijesni naziv:Claustrum Beatae Mariae Virginis sub Lepoglava (1400 – 1786) (hrvatski)

lepopglava.jpgMap: mapire.eu

Povijest: Pavlinski samostan u Lepoglavi osnovao je grof Herman Celjski koji je od kralja Žigmunda 1399. dobio cijelu Zagorsku županiju u posjed. Sama zakladna isprava ne postoji, ali je sigurno da je samostan osnovan početkom 15. st., dok su sami pavlini tvrdili da je samostan osnovan 1400. godine, pa se ta godina u historiografiji i uzima za osnutak pavlinskog samostana. Kralj Matija Korvin potvrdio je stare pavlinske posjede, te im je udijelio i nove povlastice, npr. izuzeo ih je ispod vlasti svjetovnih sudaca. Tijekom druge polovice 15. st. samostan je nekoliko puta trpio štete od upada Osmanlija, posebno 1479. kada je samostan bio spaljen i do temelja razoren. Samostan je počeo obnavljati prior Juraj 1481. godine, a u potpunosti je obnovljen desetak godina kasnije. Nakon smrti Ivaniša Korvina, njegova udovica Beatrica Frankopan je 1505. darovala samostanu trgovište Kamenicu s jedanaest sela, koji su se nalazili u sastavu trakošćanskog vlastelinstva, te je nastao dugotrajan sukob između pavlina i trakošćanskih feudalaca. Obitelj Drašković, kao trakošćanski vlastelini, neprestano su pavlinima osporavali regalna prava. U 16. st. samostan u Lepoglavi postaje najveći i najbogatiji pavlinski samostan. U njega je pavlinski general Stjepan iz Trnave 1576. prenio sjedište generala reda, a 1581. godine postaje sjedištem pavlinskog reda. U samostan su se sklonili redovnici iz pavlinskih samostana Dubica i Garić, koji su bili uništeni u osmanlijskim pljačkama. Samostan je ukinut patentom Josipa II. 1786.
Arhivsko gradivo: 1. fond/ HR-HDA-650 Pavlinski samostan Lepoglava (stvaratelj)
2. fond/ HR-HDA-660 Razni pavlinski samostani Istre i Senjsko-modruške biskupije (stvaratelj)

Samostan Svete Marije na Ospu
Povijesni naziv: Monasterium Beatae Mariae Virginis (1453 – 1786) (hrvatski)

novi
Map: mapire.eu

Povijest: Pavlinski samostan u Novom osnovan je 1453., a darovnica Martina Frankopana iz 1462. je najstariji spomen tog samostana. Frankopan je pavlinima darovao crkvu, selište uz tvrđavu Novi, kuću uz more, kmetove u Belgradu, više oranica, livada i sedam vinograda. Knez Martin Frankopan ponovo je darovao samostan 1479., davši mu ovaj put selo Dubovicu kod Gacke. Kao i ostali samostani, i samostan u Novom je širio svoje posjede oporukama i legatima. Samostan je stradao za mletačke opsade i razaranja Novog, no ubrzo je obnovljen i postojao je sve do ukidanja reda 1786. godine.
Arhivsko gradivo: 1. fond/ HR-HDA-652 Pavlinski samostan Novi Vinodolski (stvaratelj)

Samostan Svih Svetih Streza (Pavlin Kloštar)
Povijesni naziv: Monasterium Paulinorum Omnium Sanctorum de Ztreza (1364 – 1538) (hrvatski)
Povijest: Pavlinski samostan u Strezi utemeljio je Ivan Bišen, kaštelan u Bijeloj Stijeni, 1364. godine (dao je sagraditi samostansku crkvu Svih Svetih i darovao je dio svojeg posjeda Streza). Samostan se s crkvom nalazio nešto dalje od trgovišta Streze, u kojem je postojala župa sv. Marije. Posjedi samostana neprestano su se povećavali legatima, darovnicama i kupovinom, stoga se samostan često sporio s rodbinom umrlih oko njihovih legata, ali i sa župnikom župe u Strezi oko granica posjeda. Urbar pavlinskog samostana u Strezi sastavljen je 1477. i sadrži opis «đavolje naravi seljaka». Opis je vjerojatno nastao nešto kasnije, između 1516. i 1525. godine. Upadi Osmanlija, nakon pada Bosne 1463., a posebno nakon Mohačke bitke 1526., nagovjestili su propast samostana. Uvidjevši da se neće moći održati, pavlini su napustili samostan, koji su ostavili na korištenje graničnoj obrani, najkasnije 1538. Iako ga je pavlinska provincija nakon oslobođenja Slavonije nastojala obnoviti, uz onemogućavanje pravoslavnom redovništvu da porušeni samostan obnove za sebe, samostan nije obnovljen.
Arhivsko gradivo: 1. fond/ HR-HDA-656 Pavlinski samostan Streza (stvaratelj)

Samostan Sveti Petar (Zlat) na Petrovoj Gori
Povijesni naziv: Monasterium S. Petri de Monte Zlath (1303 – 1545) (hrvatski)
Povijest: Pavlinski samostan u Zlatu osnovan je početkom 14. st. (1303./05. godine). Prvi se put spominje 1328., kada su pripadnici tamošnjeg plemićkog bratstva: Ivan, sin Petra Belch, Toma, sin Fuguela te Ivan iz Zlata, pred Zagrebačkim kaptolom dali izjavu kako su svoj nasljedni posjed Dol dali crkvi sv. Petra u Zlatu, tj. pavlinima. Darovnicu su samostanu potvrdili kraljevi: Ludovik I. 1364. i Žigmund 1405. Od samostana Blažene Djevice Marije u Topuskom, samostan je 1402. stekao predij Strmec. U zamjenu je samostan bio dužan opatu u Topuskom godišnje davati tri dara, deset svinja i 100 denara zemljarine. Samostan je svoje posjede, poput ostalih samostana, stjecao i putem legata. Najveći legat dobio je od Kristofora Šubića od Pernje 1494., koji je samostanu darovao vinograd, kuću, zemljište te kurije u gradu i podgrađu svojeg utvrđenog grada Pernje. Tijekom osmanlijskih napada 1445. samostan je teško stradao. Puste posjede samostana krbavski je biskup Vid pripojio samostanu u Kamenskom, a krbavski biskup Franjo, u otvorenom pismu iz 1458. godine, govori o ujedinjenju opustošenog samostana u Zlatu sa samostanom u Kamenskom. Međutim, samostan je djelovao i dalje, obnovljen je vjerojatno prije 1491. godine. Nije poznato kada je prestao postojati, ali to je moralo biti između 1523. i 1545. kada su Osmanlije teško opustošile to područje.
Arhivsko gradivo: 1. fond/ HR-HDA-659 Pavlinski samostan Zlat na Petrovoj Gori (stvaratelj)
O prezentaciji samostana pročitajte na stranici Hrvatskog restauratorskog zavoda.

Samostan Blažene Djevice Marije Remete
Povijesni naziv: Conventus Beatae Mariae Virginis Remethensis (1272 – 1786) (hrvatski)

zg.jpgMap: mapire.eu

Povijest: Pavlinski samostan u Remetama je, uz Lepoglavu, najvažniji pavlinski samostan u Hrvatskoj. Osnovao ga je, prema tradiciji, redovnik Iskvirin 1272. godine, na mjestu koje je darovao Zagrebački kaptol. Samostan je već 1288. godine proširio svoje posjede, dobivši od plemića Miroslava, sina Hečukova, zemlju Kratki Dol i zemlju na potoku Blizni (Bliznec). Samostan u Remetama stekao je brojne posjede uokolo Zagreba. Nekoliko je puta stradao u osmanlijskim napadima: prvi put krajem 15. st., zbog čega ga je kralj Matija Korvin 1483. ponovo izgradio s branič-kulom i obrambenim bedemom. Unatoč zidinama samostan je pretrpio nova dva razaranja 1557. i 1591., i to od strane bosanskog paše Hasana Predojevića. U 17. st. samostan se temeljito obnavlja zahvaljujući generalu reda Martinu Borkoviću. On je 1625. godine preselio pavlinski novicijat iz Lepoglave u Remete. Samostan je ukinut patentom Josipa II. 1786. godine. Crkva je isprva pripala župi sv. Šimuna u Markuševcu, sve dok u prostorijama bivšeg samostana zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac nije osnovao župu 1812. godine.
Arhivsko gradivo: 1. fond/ HR-HDA-653 Pavlinski samostan Remete (stvaratelj)

Samostan Sveta Jelena Senj
Povijesni naziv: Conventus S. Helenae in Vlascha prope Segniam (1390 – 1550) (hrvatski)

senj.jpgMap: mapire.eu

Povijest: Samostan je prestao postojati najkasnije do sredine 16. stoljeća. Samostan je 1390. osnovao senjski građanin Radovan, kanonik i arhiđakon senjske crkve, koji je pavlinima darovao crkvu sv. Jelene i uvalu u kojoj se crkva nalazila. Crkvu je sagradio njegov otac Radovan. Tijekom 15. st. samostan je bio obdaren mnogim zemljištima, vinogradima i mliništima od strane obitelji Frankopan. Tako je npr. knez Bartol Frankopan 1444. samostanima sv. Jelene, sv. Spasa i Blažene Djevice Marije u Crikvenici darovao zemlju Mali Protižci(?) kod Brinja, 1475. knez Martin Frankopan mlinište u Svicu, a knez Anž 1493. selo Kosčica, što je 1495. odobrio i papa Aleksandar VI. Samostan je vjerojatno prestao postojati do sredine 16. st., kada i samostan sv. Spasa u Ljubotini (Senj).
Arhivsko gradivo: 1. fond/ HR-HDA-654 Pavlinski samostan Senj (sv. Jelena) (stvaratelj)

Samostan Svetog Nikole Senj
Povijesni naziv: Monasterium S. Nicolai in civitate Segnensi (1684 – 1786) (hrvatski)
Povijest: Samostan svetog Nikole u Senja utemeljio je 1684. senjski biskup Agalić koji je pavline smjestio u napušteni samostan augustinaca. Samostan je napušten ukinućem reda 1786. godine.
Arhivsko gradivo: 1. fond/ HR-HDA-660 Razni pavlinski samostani Istre i Senjsko-modruške biskupije (stvaratelj)

Samostan Svetog Spasa Senj
Povijesni nazivi: Conventus S. Salvatoris de valle Glubotina (hrvatski)
Conventus S. Salvatoris prope Segniam (1360 – 1550) (hrvatski)
Povijest: Samostan je prestao postojati u prvim desetljećima 16. stoljeća.Samostan je osnovan oko 1360., jer je 1359. bila sklopljena prijateljska pogodba između senjskog građanina Massola i Marka Sklava iz Venecije, za kuću Masole u Senju. Vjerojatno je tu kuću Massola (umro prije 1375.) darovao samostanu koji se spominje u zakupnoj ispravi za Dominika Castellarija iz 1364., kao «samostan sv. Spasitelja u dolini Glubotine kod Senja». U toj unajmljenoj kući Castellarija bio je smješten samostan. S vremenom samostan postaje sve bogatiji stečevinama iz oporuka i darovnica senjskih građana (kuće, zemljišta, vinogradi i sl.), kako u Senju, tako i okolnim mjestima (npr. Podgvozdči, Šitari). Samostan su darovali i knezovi Frankopani. Samostan je 1371. samostan dobio vinograd u Baščanskoj Drazi na otoku Krku. Samostan je napušten u prvim desetljećima 16. st. zbog čestih osmanlijskih provala u krajeve oko Senja.
Arhivsko gradivo: 1. fond/ HR-HDA-655 Pavlinski samostan Senj (sv. Spasitelj) (stvaratelj)

Samostan Svete Marije Svetice
Povijesni naziv: Monasterium Paulinorum Beatae Mariae Virginis (1627 – 1786) (hrvatski)
Povijest: Pavlinski samostan u Sveticama osnovan je nakon propasti pavlinskog samostana u Kamenskom 1560. godine. Zbog potrebe za jačom prmidžbom protureformacije na prostoru Pokuplja, Juraj Zrinski namjeravao je pozvati pavline na ozaljsko područje, ali je tu namjeru ostvario biskup Petar Domitrović, skrbnik maloljetnih sinova Zrinskog. Pavlini su 1627. preuzeli posjed pokraj Ozlja u vlasništvu Katarine Frankopan-Tržačke, na kojem su se nalazile tri crkvice. Uz najveću od tih crkvica, crkvu Bl. Dj. Marije, pavlini su počeli graditi samostan 1627. godine. Do pogibije Zrinskih i Frankopana 1671., Zrinski izdašno pomažu gradnju i opremanje samostana, a Leopold I. potvrđuje posjede svetičkih pavlina ispravom od 1657. Novu potvrdu izdaje 1672. Nakon 1671. ozaljsko plemstvo i dalje štiti i pomaže pavline. Samostan je pogodio potres 1699., a obnova crkve i samostana trajala je sve do 1732. Samostan je ukinut patentom Josipa II. 1786., te je crkva proglašena župnom crkvom, dok je ostala imovina samostana potpala u vjerozakonsku zakladu.
Arhivski fond: 1. fond/ HR-HDA-657 Pavlinski samostan Svetice (stvaratelj)

Samostan Svetog Benedikta Špišić Bukovica
Povijesni nazivi: Monasterium paulinorum in Bakva Inferior (1301 – 1537) (hrvatski)
Claustrum de Bokowar (1301 – 1537) (hrvatski)
Povijest: Pavlinski samostan u Donjoj Bukovici (Virovitička županija) utemeljio je kao zavjet plemić Salamon 1301. godine. Posjed na kojem je samostan osnovan bio je izdvojen iz virovitičkog vlastelinstva. Kralj Karlo Robert izdao je samostanu novu darovnicu za posjed Krasničanoga 1329., nakon uvođenja u posjed i izmjere međa prema kraljevoj naredbi iz 1328. godine. Samostan je i dalje širio svoje posjede darovnicama plemića. Tako je Ugrin Orahovički, iz roda de Roholcha, koji su posjedovali Bukovicu tijekom druge polovice 13. i prve polovice 14. st., samostanu darovao vinograd Lipovec i oslobodio ga plaćanja gornice 1375. Ista je obitelj samostanu darovala i posjed Petretinec 1411. te prihode od vinograda na istom posjedu 1420. Godine 1425. samostan je stekao i dva kmetska selišta u Oslatincu. Vrhovni patronat nad samostanom imali su feudalni posjednici Virovitice. Do početka 15. st. to su bile ugarske kraljice, a od 1429. svjetovni feudalci (Marczaly, Edderbach, Cupori Moslavački i Nikola Banffy Donjolendavski). Oni su i na pavlinskim posjedima oko Bukovice pobirali crkvenu desetinu. Poput ostalih pavlinskih samostana, i samostan u Bukovici bio je prisiljen braniti svoje posjede od prisizanja drugih. Zbog toga je Ivaniš Korvin 1495. izdao zaštitni list kojim je štitio posjedna prava samostana od nezakonitih nasilnika. Samostan prvi put stradava u napadu Osmanlija 1494. godine, ali obnovio ga je plemić Nikola Banffy. Samostan je propao između 1531. (posljednji spomen samostana) i 1552. godine (pad Virovitice). Pokušaj obnove samostana nakon oslobođenja Slavonije nije uspio zbog protivljenja krajiških vlasti, kojima je smetala mogućnost obnove samostanskog vlastelinstva na krajiškom posjedu.
Arhivsko gradivo: 1. fond/ HR-HDA-643 Pavlinski samostan Špišić Bukovica (stvaratelj)
O seljačko buni pročitajte  ovdje.

KARTA PAVLINSKIH SAMOSTANA

Ovaj unos je objavljen u Samostani i označen sa , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

2 odgovora na Pavlinski samostani

  1. Blento napisao:

    Vidio sam 🙂

    Sviđa mi se

  2. Povratni ping: Povijest pavlina – Red Sv. Pavla Prvog Pustinjaka | Stari gradovi, utvrde, dvorci i srednjovjekovna kultura

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.