Posjed Planina

 

svjuraj.jpgCrkva sv.Juraj  Fotografija  © Darko Antolković

Planina je danas mjesto u u sastavu Grada Zagreba, u gradskoj četvrti Sesvete, a udaljeno  oko 15 kilometara sjeverno os Sesveta. Mjesto Planinu sam posjetio dva puta, te se ovim putem zahvaljujem ljubaznim mještanima Donje Planine koji su mi ispričali sve što znaju vezano za povijest mjesta. Prilikom drugog posjeta sam obišao i lokalitet Gradec u pratnji mještanina iz Donje Planine gospodina Branka Kelčeca. Gospodin Kelčec mi je ispričao mnoge stvari iz povijesti koje je čuo od svoga oca Stjepana. Stariji mještani koji se sjećaju priča svojih predaka su veliki izvor informacija kod istraživanja na terenu i ispričat će vam priče vezane za lokalnu povijest, koje u većini slučajeva nećete pročitati u dostupnoj literaturi. Šteta je da se te priče ne zabilježe, jer mogu biti temelj arheolozima i povjesničarima za daljnja istraživanja. Svi mještani s kojima sam razgovarao su znali nešto o povijesti Planine. Znali su i čuli da se ovdje nešto nalazilo. Također su im poznati i toponimi Gradec i Gradišće. Znaju gdje se oni nalaze, s tim što  drugi toponim koji je u literaturi poznat pod nazivom Gradišće, ne nazivaju tim imenom već Muliščak. Pitao sam gospodina Kelčeca gdje se Muliščak nalazi. Pokazuje na susjedno brdo i kaže “tamo je stajala druga kula”. Sjeća se gospodin Branko kako su navečer znali sjediti uz vatru i slušati priče koje su im pričali njihovi preci…

Planina se u pisanim povijesnim izvorima prvi put spominje već 1209. god. kao „mjesto koje se naziva Planina“ – locus qui dicitur Planina, dok se 1279. spominje kao Planina terra – „posjed Planina“. (1) Posjed Planina nije bio velik. Na jugu je graničio s posjedom Kašinom i Sopnicom, na sjeveru sa selima Sveti Matej i Sekirje. Doseg mu na zapadnoj strani nije poznat, ali je vjerojatno da je na Medvednci (možda istočno od Lipe i Roga) graničio sa šumama zagrebačkog kaptola. S istočne strane ceste koja preko Kašine i Laza vodi u Hrvatsko Zagorje uzdiže se brežuljak (vis. 392 m) zvan Križeščak. Ako su se pripadnici srednjovjekovnih redova označeni križem u narodu zvali križnici (prijevod od cruciferi), što je moguće moglo bi se pretpostaviti da je taj brežuljak pripadao njihovom posjedu Planini; to više što leži upravo nasuprot brdu Gradecu (Gradišću). (2)

DSC_0085-2.jpgPogled na Gradec od crkve sv.Jurja   Fotografija  © Darko Antolković

O posjedu Planina pisao je  Kukuljević u svom djelu “Priorat vranski”, a kapelu sv.Jurja spominje i Barle u svojoj knjižici “Zagrebački arhiđakonat do god 1642.” O “zemlji križara iz Planine” govori se i u “Topografiji zemljišnih posjeda zagrebačkog kaptola prema isprava XIII. i XIV. stoljeća” kao granićnoj uz kaptolsku zemlju Kašinu.
Najstarija poznata vijest potječe iz 1242. koja glasi: “cruciferi de sancto Martino et de sancto Georgio”.
Kukuljević piše: »Samostan sv. Jurja ležaše kod Planine blizu Kašine. Od tuda nosio je kasnije ime (monasteriwn s. Georgii de Planina). Još danas stoji u kašinskoj župi kod Planine kapela sv. Jurja. Kako su došli hospitalci do posjeda Kašine, nisam mogao pronaći. Godine 1278. bijahu Planinu prodali Timoteju biskupu zagr. za 20 maraka dinara zagrebačkih, braća Aleksander Petrov i Matej Blažev od plemena Oča. Imao je dakle biskup zagr. darovati Planinu hospitalcem.« Ovdje treba primijetiti da »cruciferi« svakako nisu dobili Planinu istom 1278, kako misli Kukuljević, jer je u proturječju s podatkom da su u Planini bili već 1242. godine. A da je to neosporno, potvrđuje isprava iz 1252. i 1259. kad su kao susjedi posjeda Sepnice (danas Sopnica, selo i istoimeni brijeg jugoistočno od Planine) upisane »zemlje križnika svetog Groba« (metae cruciferorum sancti Sepulcri). Godine 1277. biskup i kaptol zagrebački bili su uvedeni u posjed zemlje Blaguše koja je graničila sa zemljom »cruciferorum s. sepulchri de sancto Georgio«. Godinu dana kasnije (1278) zemlja Sekirje (danas Sekirovo selo) koja je bila prodana zagrebačkom biskupu , bila je susjed sa sjeverne strane »zemlji križnika”.  Godine 1279. razabire se da je  »terra cruciferorum de Planina« ležala između sela Sveti Matej (istoimena crkva) na sjeveru i Kašine na jugu, što potpuno odgovara položaju crkve sv.Juraj i sela Planine. Godine 1328. »mete cruciferorum de Planina« sjeverni je međaš kaptolskog posjeda Kašine.
Na drugom mjestu svog djela Kukuljević kaže da je Planina spadala pod Glogovnicu koju da su poslije tatarske provale preuzeli kanonici sv. Groba Jeruzalemskog, reda sv. Augustina. Iako se čini da je to u suprotnosti s Kukuljevićevom prethodnom tvrdnjom (da su Planinu imali hospitalci, tj. ivanovci), ipak je točno. Do nejasnoća je došlo zbog nepoznavanja naziva viteških redova. U nijednoj se, naime, citiranoj ispravi u vezi s Planinom ne spominju ivanovci (hospitalci), već izrijekom »cruciferi sancti Sepulchri« ili samo »cruciferi«. (2)

Red Svetoga Groba u Jeruzalemu ili Vitezovi Svetoga Groba u Jeruzalemu,  je rimokatolički papinski viteški red kojeg su izvorno osnovali augustinski Regularni kanonici Svetoga Groba u Bazilici svetoga groba u Jeruzalemu. Red je odobren 1113. godine bulom pape Paskala II. Red ipak vuče korijene oko 1099. godine, nakon ulaska kršćana u Jeruzalem, kada su bili su pod izravnom zapovijedi Godefroya de Bouillonskog, “Branitelja Svetoga Groba” (Advocatus Sancti Sepulchri) te vođe Prvog križarskog rata i ujedno prvog vladara Kraljevine Jeruzalem. (3)

1501px-ga_ordre_du_saint-sc3a9pulcre-svg

Grb Viteškog Reda Svetoga Groba u Jeruzalemu, wikipedia.org

Lelja Dobronić u tekstu dalje piše da treba potražiti gdje su križnici u 13. i 14. stoljeću na posjedu Planina stanovali. KukuIjević spominje samostan (monasterium s. Georgii de Planina), a isprava iz 1425. govori о »purgarima« što bi upućivalo na postojanje »burga«, — utvrđenog grada. Činjenica je da se crkva sv. Jurja održala na prvotnoj mjestu, о čemu svjedoči profiliran blago šiljat kameni dovratnik ulaznih vrata (glavnina crkve kasnije je pregrađivana). Druga je činjenica da se na gorskom hrptu koji se nadovezuje na brežuljak s crkvom sv. Jurja vrhovi u narodu zovu Gradec i Gradišće. (2)

mul.jpgPogled prema vrhu Muliščak   Fotografija  © Darko Antolković
DSC_0124.jpgPogled prema Gradecu  Fotografija  © Darko Antolković

Na topografskoj karti šuma i vrh su označeni kao Gradec. Na samom lokalitetu Gradec nema vidljivih ostataka. Ipak nazivi Gradec i Gradišće upućuju na postojanje grada, što potvrđuju i lokalni stanovnici koji pričaju da je na tom vrhu stajao »grad«.  Prema tome, gotovo je sigurno da su tu »križnici« imali svoj grad, opasan zidovima. Možda su zidovi okruživali oba vrha, a možda su se protezali i do kapele sv. Jurja. Njihovi su »purgari« mogli živjeti u današnjim selima Planini Donjoj i Gornjoj. (2)

Lokaliteti Gradec i Gradišće prezentirani su u “Studija zaštite i prezentacijskog potencijala arheološkog nalazišta Kuzelin i bliskih arheoloških nalaza, 2015.” koju je izradio Muzej Prigorja iz Sesveta. Dvogodišnje iskustvo korištenja digitalnog modela reljefa (DMR) Geoportala Grada Zagreba za područje gradske četvrti Sesvete pokazalo je iznimnu korist u otkrivanju novih arheoloških lokaliteta, osobito u šumskim područjima. Već prve analize DMR-a omogućile su preciznu detekciju i ubikaciju arheoloških ostataka na području Sesvetskog prigorja. Koristeći se kombinacijom DMR podataka i ortofoto karata (DOF), otkriveno je nekoliko novih lokaliteta. (4)

Planina Donja – Gradec

Nadmorska visina: 410,9 m n/v
Položaj: južni obronci Medvednice, 1 km u pravcu istoka od gotičke kapele sv. Jurja na vrhu brijega Gradec Povijesno razdoblje: kasni srednji vijek
Vrsta nalaza: fortifikacija (zemljano-drveno gradište)
Kratki opis: Lokalitet Gradec, istočno od kapele sv. Jurja, predstavlja zemljano-drveno gradište elipsastog oblika s vidljivim obrambenim jarkom (ili dvama jarcima) na istočnoj strani. Oko vrha primjećuju se zemljani „put“ i „nasip“, koji ga označuju kao arheološki lokalitet. Na zapadnoj i južnoj strani unutar lokaliteta vidljive su manje udubine, vjerojatno ostatci nastamba drvenih kuća, bez vidljivih tragova kulturnog sloja, kao i na cijelom gradištu.

Planina Donja – Gradišće

Nadmorska visina: 332 m n/v
Položaj: iznad potoka Bielek, nasuprot lokaliteta Gradec, na brdu Gradišće
Povijesno razdoblje: kasni srednji vijek
Vrsta nalaza: fortifikacija; zemljano-drvena utvrda (kaštel)
Kratki opis: Lokalitet Gradišće nalazi se približno 2,5 km sjeverozapadno od naselja Kašina, na brdu Gradišće, a sjeverno od njega u dubokoj uskoj usjeklini teče potok Bielek, koji se kilometar istočnije ulijeva u potok Kašinu. Riječ je o zemljano-drvenoj okrugloj utvrdi koja se sastoji od središnjeg zemljanog uzvišenja, okruženog obrambenim jarkom i zemljanim bedemom. Obličje terena jasno ukazuje da je riječ o građevini fortifikacijskog karaktera. Utvrdu možemo svrstati u tip visinskih utvrda kružnog oblika, veličine 90 x 80 m. Najvjerojatnije je bila izgrađena od drva i zemlje jer nema nikakvih ruševina ni tragova kamena i drugoga građevnog materijala.

grad.jpgGradec   Fotografija  © Darko Antolković
grad1.jpgGradec   Fotografija  © Darko Antolković
grad2.jpgGradec   Fotografija  © Darko Antolković
nazad.jpgPogled iz smjera Gradeca prema crkvi sv.Juraj   Fotografija  © Darko Antolković

U blizini crkve nalaze još dva zanimljiva lokaliteta na koja me uputio gospodin Kelčec, a to su ulica i dio mjesta koje se naziva “Za grad” i “Ribnjak”, kojeg spominje i Lelja Dobronić: “Ime livade bez sumnje je uspomena na nekadašnji pravi ribnjak. I on potvrđuje da je u blizini stolovao feudalni gospodar, a to je u Planini bio samostan — burg križnika na brežuljku danas zvanom Gradec.” O njima će biti riječi u drugom dijelu priloga o posjedu Planina, jer preostaje obići još neka mjesta koja se nalaze u blizini, a bila su povezana sa posjedom Planina.


IZVORI:

  1. Web stranica župe Kašina, zupa-kasina.hr
  2. Lelja Dobronić, Posjedi i sjedišta templara, ivanovaca i sepulkralaca u Hrvatskoj, izvor: (c) Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, DiZbi.HAZU, 2018
  3. Wikipedia.org
  4. Studija zaštite i prezentacijskog potencijala arheološkog nalazišta Kuzelin i bliskih arheoloških nalazišta, 2015., izvor Damir Fofić, Primjena digitalnog modela reljefa (dmr) u otkrivanju arheoloških lokaliteta

 

Ovaj unos je objavljen u Uncategorized i označen sa , , , , , , , , , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.