Crna kraljica, legenda, ili?

Autorica legende: Nena Bilušić-Pralas
16298955_1795391137378957_8445745800313318783_nPhoto by Martin TURK “Blackdog” Photography

Medvedgrad blista na vrhu gore, zatočen legendom ili istinom, divlje cvijeće miriši gorkim mirisom. Sve je mistično, spaljeno kamenje leži naokolo, sve nestaje, samo je vatra neuništiva.
Žena u crnom, blijeda lica, kraljevskih kretnji sa sjajnom pratnjom, luta gorskim stazana, čas dobra, čas opaka. Ta mitska figura, nastala iz narodnih priča, o ženi iz vilinskih dvora, koja je svojom dobrotom usrećivala narod Like koji je vapio za kišom, a kraljica im usliša molbe: “Padne silna kiša, padala je bez prestanka 13 dana, voda je rasla i stvorila 13 jezera u koritu Crne rijeke…”

A ona druga legenda kaže…

Jašila je vranca iz čijih su kopita frcali snopovi iskri, a u malim seoskim kućicama drhtali su seljaci, ledila im se krv u žilama. Slabo hranjeni, slabo grijani, odjeće zalijepljene za tijela, poznavali su drugačiju opaku kraljicu. Kaže se da je bacala svoje ljubavnike s kule starih gradova u kojima je živjela, a među njima je i Medvedgrad. Uvijek u crno obučena sa velikim zlokobnim crnim gavranom na ramenu, koji je po njenoj zapovijedi kopao oči i trgao kožu.
Za nju nije bilo lijepih riječi, nikada nije zrcalila istinu, a zimogrozne doline, koje su umjesto cvijeća, izrovane tjeskobom, pod tvrdim kopitima opakog vranca, utabana je prijeteća šutnja. Jurila je medvedgradskim proplancima, iznad nje sedefasto nebo, grimizno sunce je poniralo, a za njom su ostajali samo oganj i tama.
Zašto volimo legende? I mali i veliki slušaju te božanske priče, gledaju prema mjesecu, osluškuju vjetar, koji u mrkloj noći jeca poput djeteta. Taj nestvarni osjećaj, ta neodređena toplina, te mistične riječi, koje padaju u rijeku nezaustavljivih vrtloga, to ledeno nadahnuće, ta neodoljivost u svojim visinama, koja nas tjera ka novom otkriću mračnih istina.
Da li je bila bogata? Gdje je zakopano Kraljičino blago? Kažu u hodnicima što spaja Medvedgrad i crkvu Svetog Marka. Vjetar  odnekud donosi glasove koji kažu da više nitko neće kročiti tim hodnicima, sve dok se ne skine prokletstvo sa uklete kraljice. Misli  lutaju poput oblaka , obrušavaju se na planinski grad, na kule u kojima počiva duh minulih vremena, fijuk vjetra odjekuje među liticama, dan pluta poput barke  koja traži luku, a zapretenost mističnog bića pred očima otkriva svu raskoš kraljevskog grada. Večer se prebrzo spušta, sove u noći huču i zlokobno najavljuju nepomičan mjesec, koji će srebrnim pogledom ugasnuti svaku zlobu. Osjet tišine, užas luta ukletim gradom, kule izgledaju poput izgorjelog kostura, u daljini se vide lampioni koji se prijeteći klate.

Kako skinuti prokletstvo? Kako odgurnuti tu sivu zavjesu koja se spustila sa neba? Kako zatomiti taj nemir koji odražava istinski prezir prema mirisu trule trave, utopljene u magli postojanja.
Legenda kaže: “Prokletstvo će skinuti onaj tko poljubi veliku zmiju, čuvaricu kraljičinog blaga i time je ponovo pretvoriti u lijepu CRNU KRALJICU”, neki su pokušali , ali su u zadnji tren ustuknuli od straha, pa se čini da ipak prokletstvo nikada neće osloboditi skrivene hodnike grada.

Nebo nema dva sunca, zemlja nema dva gospodara, legenda nema dvije Crne kraljice, ljepota ne čini sreću, ne postoje ne pobjedivi ratnici. Zato umiru junaci.

Sumrak bez žurbe na nebu tka prozračnu mrežu, život teče poput rijeke, da bi se obrušila u dubine, bogovi prolijevaju suze na naš svijet, munje osvjetljavaju obrise jurećeg konjanika, koji nestaje u zelenoj sumaglici. Legende hrane naše duše, s legendama se rađamo, one nas kovitlaju kao vlažni list, koji zablista i nestaje sa vihorom.
Kraljica se javlja noću, izranja u ljepoti i ponire u zlatnoj bujici, što je nosi u svijet usnulih mirisa, a opet ćemo se vratiti u davna vremena kada su vladali tuđi kraljevi, a u gradu Medvedgradu je živjela Barbara Celjska, u narodu znana Crna kraljica, odjevena u crno, blijede puti, ljepota velika i neobična, srca čvrstog poput žada, skrivene snage koja joj je pomagala da izdrži sve nesreće i tuge.

Kosa joj je resila prekrasno lice, crna poput noći, kao vranac kojeg je jahala, a oči boje šestinskih vinograda koje su titrale poput sunčeva sjaja. Na ruci presvučenoj crnom rukavicom držala je gavrana, na užas zagrebačkih kanonika i gradskih kramara. O kraljici su pričali mučne i jezovite priče, a ona je jurila sljemenskim stazama, tonula u dubine i izranjala na rubovima šume. Samo za velikih blagdana silazila je podno Medvedgrada, okružena crnom pratnjom konjanika koji su sijevali očima i bičevima.

Ulazila je u crkvicu, a svjetina se tiskala da je bolje vide. Neki su je smatrali vješticom i govorili da je treba spaliti, a ona je u  dubini svoje duše zračila mirom i skrivala tajnu svojeg srca. Osuđena na samoću, odbačena od kralja Sigismunda, sa pustoši u duši, u mračnim noćima je lutala medvedgradskim perivojima, sa crnim gavranom na ruci, svojim jedinim saputnikom. Priča se da je njena ljubav kletvom pretvorena u tu zlokobnu pticu koju je ona zvala Tugomir. Tjeskobna, gazila je po poljima ivančica koje su lelujale na vjetru, orošena suzama, jecala je poput huka sove u mrkloj noći.

Jedne tužne noći Crna kraljica je sa svojim friško uzgojenim crnim ružama  krenula u uobičajeni galop po činovničkoj livadi, do Kraljičinog zdenca i nikada se više nije vratila. Kuda je otišla? Da li je umrla? Nikada se nije saznalo, samo je u vrletima Medvedgrada ostala okamenjena stijena sa likom Crne kraljice, pored koje svake noći netko ostavlja svježe cvijeće. Koji puta crne, a koji puta crvene ruže. Stanovnici  iz obližnjih kuća kažu da im iz vrtova nestaju ruže, da ih Tugomir noću čupa i u crnom kljunu nosi i polaže pored stijene, pored svoje okamenjene ljubavi, pored Crne kraljice.

I danas  se noću u vrletima sljemenske gore čuju rzaji vranca i u grak crnog gavrana , a dvije siluete, vitke i tamne , Crna kraljica i Tugomir promiču poput sjene među drevnim hrastovima. Voda žubori u Kraljičinom zdencu, Činovnička livada se pretvara u polje crnih ruža. a vrisak u noći surovom snagom odzvanja nesrećon duša koje kroče putem svoje sudbine.

Ovaj unos je objavljen u Legende i označen sa , , , , , , , , , , , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.