Rekonstrukcija pretpostavljenog izgleda Castrum de Posega – srednjovjekovna Požega

Autor: Dario Šošić
Izvor: Vukovarska utvrda Vukovo

Požega je jako stari burg, čini se da je stariji nego što se misli ili vjeruje. Već u 10. stoljeću se spominje prilikom prodora Mađara na slavenski teritorij (Zagreb Požega I Vukovar)
Njezin strateški važan položaj čini se uvijek je bio trn u oku osvajačima i ambicioznim preuzimačima. Brijeg usred naselja kao da je odvojen od ostatka planine i potokom Orljave na sjeveru. Bio je omiljeno svratišta pa i obitavlište Ugarske kraljice Elizabete.
Prvi pisani spomen grada Požege kao gradske tvrđe (castrum de Posega) je 1227.g kada pape Honorija III. spominje darovnicu kralja Andrije II (1205. – 1235.g.), nastalu par godina ranije, kojom potvrđuje prodaju Požege i njenih dobara kaločkom nadbiskupu Ugrinu. Vlasnici gradske tvrđe bili su članovi kraljevske kuće Arpadovića,
Požeška se županija prvi put spominje 1210. godine, u darovnici Andrije II. za templare (Comitatus de Posega), a župan 1221. godine, u ispravi Andrije II., kojom se dopušta zamjena posjeda banu Ohuzu i vukovskom knezu Tomi (comes de Posogua). U srednjem se vijeku prostirala na području Požeške kotline i Posavine (od rijeke Sloboštine do Broda). Tijekom 13. stoljeća, županija je bila smatrana posjedom ugarskih kraljica, te su one postavljale župane i ubirale sve državne prihode.
Požega se može smatrati najvažnijom tvrđavom u tom dijelu Slavonije stoga se i srednjovjekovna županija naziva Požeškom. Malo smo istražili i pronašli da je Požeška županija u srednjem vijeku brojala 21 tvrdi grad, 16 utvrđenih oppiduma i preko 450 naselja i sela. (D. Csanki)

Na prostoru bivše, srednjovjekovne županije, Osmanlije su ustanovile Požeški sandžak.
Osmanlije su za vrijeme svoje 150. godišnje vlade Požegom i okolicom ( 1537.- 1691.g.) držali u tvrđi svoje posade, tu su stanovali turski paše i begovi.
Poznati osmanlijeski povjesničar Mustafa Ali (1541-99. posjetio je Požegu i opisao njezina dizdara Hadži Mehmed-Agu rođenog u Galileji koji se obogatio trgovinom Kestenima sa brda oko Požege. Za vrijeme oslobođenja Slavonije od Osmanlija, ustanike je vodio legendarni franjevački gvardijan Luka Ibrašimović I 1689. odnio pobjedu na brdu Sokolovcu kraj Požege.
Odlaskom Osmanlija krajem 17.st. tvrđa je pod vlašću carske komore, koja tu drži do sredine 18. st. vojnu posadu. Od 1745.g., kada je obnovljena Požeška županija, tvrđa potpada pod njenu upravu. Carica Marija Terezija (1740. – 1780.) nije dala rušiti stare utvrde iz strateških razloga, stoga se biskup Franjo Thausy obavezao carici da će obnoviti tvrđu, ali to nije uspjelo ni biskupu Josipu Galiuffu. On se odrekao prava na tvrđu i 1776 g. je predao gradu Požegi, što je definirao darovnicom.1791.g.i sam vladar Leopold II ( 1790. –1792.) Budući da je početkom 19.st. tvrđa je bila oštećena i opasna za okolne kuće i crkvu sv. Terezije, Gradsko poglavarstvo je 1816.g. (19. 04.) donijelo Odluku da građanstvo smije odvoziti kamene blokove, kao građevinski materijal, uz skromnu naknadu. Ovaj lagani nestanak vidljivog dijela tvrđe ubrzao je veliki požar 1842.g., što je dovelo do toga da je 1877.g. sav brijeg pretvoren u lijepo, Strossmeyerovo šetalište. Povodom 1000. godišnjice hrvatskog kraljevstva 1926.g. na vrhu je podignut, zaslugom Braće hrvatskog zmaja, Milenijski spomenik.

Nacrt iz 18.stoljeća

Tlocrt utvrde iz 18 stoljeća

Devlićeva rekostrukcija tvrđave

 

Rekontrukcija pretposatvljenog izgleda Požege

Autor Dario Šošić

Autor Dario Šošić

Autor Dario Šošić

Autor Dario Šošić

Autor Dario Šošić

 

Stari grad Požega (castrum de Posega)