Istražili smo lokalitet borovske utvrde Boroh

Autor: Dario Šošić
Izvor: Vukovarska utvrda Vukovo

Na staroj austougarskoj karti (19. Stoljeće)

Budući da nismo imali nikakve foto materijale u vezi utvrde Boroh/Boro (Borovo) odlučili smo malo procunjati, pofotkati i istražiti sam lokalitet. Stvorili smo određenu predodžbu kako je mogao izgledati te kakve je sustave obrane imao.

Rekonstrukcija pretpostavljenog izgleda utvrde Borovo.  Autor Dario Šošić

Sam prilaz lokalitetu izdiže se blago kao trbuh iznad ostatka ravnice tu se otprilike nalazilo staro Borovo, samostan Augustinaca sa crkvom sv. Margarete. Taj dio se blago spušta prema Dunavu na čijoj povišenoj obali se nalazi gradina odvojena od ostatka zemljišta opkopom čija širina varira od 10-20m. Dubine je otprilike 4-5m. Bila je to suha graba koja je štitila staru tvrđavu Boroh.
Tvrđava je u tlocrtu koji možemo pretpostaviti po satelitskim snimcima bila više pravokutna 50x30m, po dužini orjentirana sjever-jug. Čak i danas su vidljive dvije masivne supstrukcije prekrivene raslinjem, isturene na uglovima od ostatka tvrđave prema zapadu ispred kojih je navedeni opkop. Negdje na centralnom dijelu te gradine uzdiže se nešto povišena formacija prekrivena debelim slojevima raslinja i humusa, no vidljivo je da se tu izgleda nalazila glavna kula. Ta je točka dominanta, višlja je od ostatka lokaliteta otprilike 4m. U visini je krovova okolnih vikendica. Tvrđava je sa Dunavske strane prilično oštećena vododerinama, čini se da se cijeli taj dio survao u Dunav jer je strma obala prepuna komada opeka, žbuke i kamenja. Nešto komada lomljenih opeka se još uvijek nalazi u zemlji čiji profil je vidljiv sa Dunavske strane. Vjerojatno se tu nalazila još jedna kula iznad samog Dunava, te još jedna nešto južnije. Nešto južnije se obala blaže spušta te je vjerojatno da se na tom dijelu nalazila i luka pa i mitnica, te se odatle uspinjalo prema gradu. Sam ulaz u tvrđavu više nije vidljiv, no zasigurno se nalazio sa zapadne strane od kud se i prilazilo gradu, preko mosta I pokretnih vrata, te se ulazilo kroz koju od zapadnih kula ili pak između njih. Oblik kula više nije prepoznatljiv, jesu li bile kvadratične ili pak polukružne ostaju nagađanja. No gotovo sigurno ih je bilo četiri plus glavna koja je mogla služiti i kao palas. Sama tvrđava na Dunavu je morala biti jako impresivna zbog svoje strateške pozicije na samoj oštroj obali. Ono što je svakako bilo vrijedno uočiti jesu komadi kamenja i danas prisutni na lokalitetu u velikom broju što svjedoči o bogatstvu pa i prisutnosti možebitnih kamenih profilacija u smislu ostataka samostana i crkve te raznih dovratnika iz vremena kasne gotike ili rane renesanse. Kamenje je crno sive boje.
Cijeli lokalitet bi se trebao očistiti i urediti, postaviti info ploče sa putokazima i čim prije sanirati dunavsku stranu tvrđave da se čim više gradina sačuva. Inače do nje postoji poljski put kroz lenije i vikend naselje pa se može i automobilom.

Pogled prema jugu na opkop sa zapadne strane utvrde Boroh

Sjeverni dio gradine sa spustom do Dunava

Dijelovi opeka u starom sloju zemlje ispod lokaliteta

Ostaci na dunavskoj strani, možebitna kula ili bastion

Urušeni dio gradine na dunavskoj-istočnoj strani

Komadi opeka i žbuke su posvud razbacani

Sa položaja ispod gradine

Pogled na SZ ugao gradine

Južni dio gradine sa uočljivim isturenim dijelom na JZ uglu

Južni dio gradine promatran iz opkopa