Senjska draga i benediktinska opatija sv.Križ

Izvor: forum.nasa-lika.com

Map izvor: mapire.eu

Senjska draga je duboka dolina zatvorena brdima, nastala u smjeru istok-jugoistok, na prijelomu planina Velike Kapele i Velebita. Na malom prostoru nalazi se obilje najrazličitijih klimatskih, mineraloških, hidrografskih, florističkih i faunastih osobina, koje ju čine jedinstvenom prirodnom ljepotom na spoju kontinenta i mora.
Omeđena je s jugozapadne strane brdom Trbušnjak (360m), s istoka Senjskim bilom (1417m), sa sjevera Orlovim gnijezdom (783m) – Veljunom (889m) i Strmcem (602m). Od mora do vrha prijevoja Vratnik (698m) vijuga Dragom stara cesta – najvažnija životna arterija grada Senja  i zaleđe kroz prošlost i danas.
Obronci Drage dosta su zeleni, dok su nekada guste „Senjske šume“ sezale do samoga mora.
U podnožju Vratnika točno u smjeru pružanja Drage, na mnogo mjesta izvire voda, koja se hvata u spremišta  i cijevima dovodi do Senja. Na položitijim istočnim stranama Drage zbog geološkog sustava tla, izvora, ceste koje ovuda prolaze i zbog dosta plodne zemlje niknula su tu i manja najstarija naselja koja i danas postoje. Uz cestu niže su zaseoci: Sv.Križ (214m) sa župnom crkvom  sv.Križ  i ostaci benediktinske opatije iz XII.st., Donji Lopci, Gornji Lopci i Majorija.

Ondje gdje strmine prelaze polako u ravnicu izabraše nekoć redovnici Sv. Benedikta sebi mjesto za samostan i crkvu sv. Križa. Sagrađen je po svoj prilici  oko 1170. kada je taj red  bio došao u naše krajeve, jamačno u isto vrijeme kada i u susjedno mjesto  koje je onda nazvano Sveti Juraj. Po posveti Sv. Križu lako će se utvrditi  gdje je taj samostan upravo nalazio. Po  njoj  je već u starije vrijeme potočić koji teče kroz tu dragu bio nazvan Kriški, a taj pridjev bio je stekao i put što prolazi tom dragom. Gdje je bio sazidan  sam taj stari manestir pokazat će mjesni naziv „Kaluđeri“. To ime označuje položaj južno od Vratnika  u blizini izvora Kriškoga. Kasnije će kraj te vode  biti sagrađena nova crkva iste posvete  koja će postati župna za taj dio Senja. Ti benediktinci  zapisani su u poznatim spomenicima 1338. prilikom  one borbe za stolicu  senjskog biskupa.
I ti benediktinci Sv. Križa  bili su pristali kao i cijelo senjsko svećenstvo da im biskup  bude opat Bernard  iz benediktinskog samostana Sv.Jurja,  a ne onaj kojeg je za to mjesto  bio odredio papa.
Poznato je da su u tom sporu  morali popustiti  Senjani.
Prema senjskom zakonu iz 1388. senjski su plemići  imali pravo patronata  u crkvi toga benediktinskog samostana  te su oni birali opata.
Prema tom  zakonu oni su birali i župnika,  a to dokazuje da je tu postojala župa.
Danas gotovo nema ostataka od tog samostana, a župna nova crkva   podignuta je za taj kraj  uza spomenuti potok  dalje zapadnije.