Izvor: forum.nasa-lika.com
Map izvor: mapire.eu
Senjska draga je duboka dolina zatvorena brdima, nastala u smjeru istok-jugoistok, na prijelomu planina Velike Kapele i Velebita. Na malom prostoru nalazi se obilje najrazličitijih klimatskih, mineraloških, hidrografskih, florističkih i faunastih osobina, koje ju čine jedinstvenom prirodnom ljepotom na spoju kontinenta i mora.
Omeđena je s jugozapadne strane brdom Trbušnjak (360m), s istoka Senjskim bilom (1417m), sa sjevera Orlovim gnijezdom (783m) – Veljunom (889m) i Strmcem (602m). Od mora do vrha prijevoja Vratnik (698m) vijuga Dragom stara cesta – najvažnija životna arterija grada Senja i zaleđe kroz prošlost i danas.
Obronci Drage dosta su zeleni, dok su nekada guste „Senjske šume“ sezale do samoga mora.
U podnožju Vratnika točno u smjeru pružanja Drage, na mnogo mjesta izvire voda, koja se hvata u spremišta i cijevima dovodi do Senja. Na položitijim istočnim stranama Drage zbog geološkog sustava tla, izvora, ceste koje ovuda prolaze i zbog dosta plodne zemlje niknula su tu i manja najstarija naselja koja i danas postoje. Uz cestu niže su zaseoci: Sv.Križ (214m) sa župnom crkvom sv.Križ i ostaci benediktinske opatije iz XII.st., Donji Lopci, Gornji Lopci i Majorija.
Ondje gdje strmine prelaze polako u ravnicu izabraše nekoć redovnici Sv. Benedikta sebi mjesto za samostan i crkvu sv. Križa. Sagrađen je po svoj prilici oko 1170. kada je taj red bio došao u naše krajeve, jamačno u isto vrijeme kada i u susjedno mjesto koje je onda nazvano Sveti Juraj. Po posveti Sv. Križu lako će se utvrditi gdje je taj samostan upravo nalazio. Po njoj je već u starije vrijeme potočić koji teče kroz tu dragu bio nazvan Kriški, a taj pridjev bio je stekao i put što prolazi tom dragom. Gdje je bio sazidan sam taj stari manestir pokazat će mjesni naziv „Kaluđeri“. To ime označuje položaj južno od Vratnika u blizini izvora Kriškoga. Kasnije će kraj te vode biti sagrađena nova crkva iste posvete koja će postati župna za taj dio Senja. Ti benediktinci zapisani su u poznatim spomenicima 1338. prilikom one borbe za stolicu senjskog biskupa.
I ti benediktinci Sv. Križa bili su pristali kao i cijelo senjsko svećenstvo da im biskup bude opat Bernard iz benediktinskog samostana Sv.Jurja, a ne onaj kojeg je za to mjesto bio odredio papa.
Poznato je da su u tom sporu morali popustiti Senjani.
Prema senjskom zakonu iz 1388. senjski su plemići imali pravo patronata u crkvi toga benediktinskog samostana te su oni birali opata.
Prema tom zakonu oni su birali i župnika, a to dokazuje da je tu postojala župa.
Danas gotovo nema ostataka od tog samostana, a župna nova crkva podignuta je za taj kraj uza spomenuti potok dalje zapadnije.
