Župa Krbava

Enver Ljubović, prof. 
Izvor: Enver Ljubović, prof. 

krbava

Povijesni i zemljopisni pojam Krbava odnosi se na srednjovjekovnu hrvatsku župu smještenu u sjeveroistočnom dijelu Like.
Toponim Krbava latinskoga je podrijetla i dolazi od latinske riječi Corbavia, čiji korijen corbis na latinskom znači košara, a doista, takav zemljopisni, tj. izdubljeni i udubljeni oblik u vidu košare ima cijeli ovaj prostor.
Najstariji spomen toponima Krbava nalazimo u spomenutom djelu Konstantina VII. Porfirogeneta De Administrando imperio (O upravljanju carstvom) iz 10. stoljeća, gdje se navodi da je Hrvatska podijeljena u 11 župa, a hrvatski ban vlada Krbavom, Likom i Gackom.
Najvjerojatnije su Hrvati ovaj prostor naselili u 7. stoljeću i osnovali svoju župu koja je kasnije pripala plemićkoj obitelji Gusić. Sjedištem župe postao je grad Krbava (civitas Corbaviensis), u kojemu je već 1185. godine svoje sjedište imao biskup krbavski.
Gusići su potkraj narodne dinastije već bili u Krbavi, jer na temelju jednog povijesnog dokumenta možemo ustvrditi da je 1102. Petar Gusić bio jedan od 12 potpisnika dokumenta “Pacta Conventa”, po kojoj je Hrvatska postala dio Ugarskog Kraljevstva, a za hrvatskoga je kralja izabran ugarski kralj Koloman iz dinastije Arpadovića.
Od spomenutih Gusića potječu knezovi Kurjakovići, a kasnije grofovi Karlovići, čija su jedna grana i knezovi Mrsinjski, nazvani po utvrđenom gradu Mrsinju.
Kad je Hrvatska 1102. potpala pod ugarsku vlast, stare župe Lika, Gacka i Krbava postaju kraljevske županije i u njima nastaju kraljevski gradovi, sjedišta nove uprave, ali i velike utvrde, čuvari nove države i novoga državnoga ustrojstva.
Grad Krbava se u povijesnim dokumentima spominje sve do 1491., od kada se u kronici Ivana Tomašića prvi put spominje grad Udvina (Udbina), a Krbavsko polje nosi oko 1522. naziv Udvinsko polje (Udbinsko polje).
Dakako, prošlost Udbine vezana je kroz njezinu povijest sa sudbinom knezova krbavskih, a posebice Ivana Torkvata Karlovića, posljednjega krbavskog kneza.
Nakon pada Bosne pod Turke 1463., Turci sve više i više provaljuju i u Krbavu, a nakon Krbavske bitke 1493., kad je izginuo cvijet hrvatskog plemstva, Turci su opustošili ove krajeve, a sam grad Udbina pao je u turske ruke 1527.
Padom Udbine u turske ruke završava okupacija Like i Krbave, a slobodni ostaju, poput oaze, samo Brinje i Otočac.
Udbina postaje glavno tursko sjedište s ličkim alajbegom na čelu, a mnoga mjesta su pretvorena u tvrđavna naselja.
Krbava je pod Turcima ostala sve do 1689., kad dolazi pod vlast Vojne krajine, koja je opustošena područja počela naseljavati novim stanovništvom, tako da se može reći da je ovaj prostor Lika, Krbava i Gacka u malom, tj. mješavina stanovništva iz sve tri povijesne hrvatske župa, uz, dakako, doseljene Bunjevce, Primorce, Gorane, Podgorce i velik dio pravoslavnog pučanstva koje i danas živi na ovome području.
U oslobađanju Krbave od turske vlasti neizmjernu je ulogu imao pop Marko Mesić iz Brinja, koji je ovdje naselio velik broj hrvatskih obitelji iz Otočca i Brinja.
Nakon oslobođenja udbinskoga kraja, grad Udbina je ponovno utvrđen, a u grad je već 1791. smještena stalna vojna posada. Granica je pomaknuta prema istoku, tj. prema Lapcu, Srbu i Boričevcu.
U novoj sredini bilo je najviše Brinjaka i Otočana jer je, osim popa Marka Mesića iz Brinja, ove krajeve nastavio naseljavati kapetan Jurica pl. Holjevac iz Brinja, koji je 1718. bio kapetan u Podlapcu, gdje je stalno s obitelji obitavao.
Ovdje su se doselile obitelji: Krznarić, Novačić, Rajković, Sertić i Sabljak, a od bunjevačkih obitelji Krmpotić.
Kasnije se na ove prostore doseljavaju obitelji Butković, Marušić, Rupčić, Sekulić, Cvitković, Dubravčić, kao i velik broj obitelji iz Pokuplja u Gorskom kotaru, posebice iz okolice Moravica.
Posebno su se isticali Holjevci koji su imali svoje posjede u udbinskom kraju, a služili su kao časnici u austrijskoj vojsci, pa su za nagradu dobivali zemlju.
U vrijeme postojanja i djelovanja Vojne krajine kao posebnoga vojno-administrativnog područja, koje je bilo izuzeto iz ingerencija Hrvatskoga sabora i hrvatskoga bana, tj. Banske Hrvatske, Udbina je bila sjedište Pete krajiške satnije ili kumpanije, u sastavu Ličke pješačke pukovnije, gdje je bila i kapetanska postaja na izvoru Krbave.

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Utvrde i označen sa , , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s