Brinje ili Brinjska župa (ladanje)

Vjekoslav Klaić
Izvor: GRAĐA ZA TOPOGRAFIJU LIČKO-KRBAVSKE ŽUPANIJE U SREDNJEM VIJEKU, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, Vol.6 No.1 Listopad 1902.
41488307_533977490380759_7997474459453751296_nBrinje, fotografija  © Darko Antolković

Na tlu današnje ličko-krbavske županije nalazimo u srednjem vijeku ove starohrvatske župe ili knežije (kneštva): 1. Brinjsku; — 2. Senjsku; — 3. Podgorsku; — 4. Gatansku ili Gacku; — 5. Bušku ili Bužane; — 6. Ličku ili Liku; — 7. Otučku; — 8. Odorjansku; — 9. Krbavsku ili Krbavu; — 10. Unsku: — 11. Lapačku; — 12. Nebljušku ili Nebljujsku. Napokon je pripadao amo i jedan dio župe Drežniške ili Drežnika.

 

U kronici franjevca Ivana Tomašića čitamo, da su Turci god. 1524. provalili „in partes inferioris Coruatie”, te da šutom prigodom poharali „dominium Modrussie, ac etiam Drexnik, comitatus Briniensis, ac omne fere inter montes Ooruatie …” (Arkiv za jugosl. povjest. IX p. 26). Kotar dakle naokolo Brinja bio je „comitatus”; u hrvatskim spomenicima 15. stoljeća čitamo „vladanje (ladanje) Brinjsko”. Glavno  mjesto župe bile su Brinje, današnji Brinj. U sredovječnim latinskim spomenicima čita se „Brignia”, „Brigna” ili „Bregna”, a u njemačkim „Brunlein” (1418.) i „Prundleyn” (Unrest Chronicon austriacum p. 584). Varoš Brinje spominje se prvi put u polovici XIV. stoljeća. Godine 1343. stoluje u Brinjama knez Bartol VIII. Frankapan, dok u isti mah brat mu Dujam III. boravi u Modrušama. Dne 21. veljače 1358. izdaje Bartol VIII. u Brinjama zajedno sa svojim sinovima Stjepanom i Ivanom V. (Anžom) neku ispravu. Sinovi Bartolovi razdijelili su očevinu tako, da je Stjepan I. primio Modruše, a Ivan V. Brinje. Tu u Brinjama sastaju se 17. lipnja 1385. poslanici, kojima je poći u Francusku, da dovedu orleanskoga vojvodu Ljudevita za supruga kraljici Mariji. Poslanicima pridružio se je i knez Ivan V. Frankapan. U Brinjama je mnogo boravio silni knez i ban Nikola (IV.) Frankapan zajedno sa svojom suprugom Dorotejom iz porodice Gorjanskih. Grbovi Frankapana i Gorjanskih u kapelici grada Sokola više Brinja svjedoče, da su ban i banica činili tu zadužbine. U Brinjama zaručio je knez i ban Nikola god. 1411. svoga najstarijega sina Ivana VI. (Anža) s kneginjom Katarinom, kćerju Ivaniša Nelipića; slijedeće godine 1412. boravio je tu u studenom sam kralj Sigismund kao gost kneza Nikole. Prigodom diobe Frankapana (1449.) zapalo je Brinje s gradovima Sokolom i Jelovikom kneza Bartola IX., praoca loze brinjsko-tržaške; taj Bartol umro je oko god. 1458., te bi sahranjen u Brinjama u crkvi sv. Marije (Klaić Krčki knezovi Frankapani p. 73—74).

Brinje su od davne davnine stajale uz cestu, koja je vodila iz Senja preko Vratnika u Modruše. U jednoj ispravi od god. 1408. spominju se naročito kao postaja na toj cesti (Ljubić Listine X p. 63—65).

Za opseg i topografiju Brinjske župe ili vladanja evo još nekoliko podataka :

— 1449. Knez Bartol IX. prigodom diobe s braćom u Modrušama primio je „oppidum Brine cum castro Jakni к (Jalouik = Jelouik), et aliis castris Sokol . . .” Wenzel Frangepán család p. 28—29.

— 1461. V Jelovici. Kneginja Jelža (Elizabeta), udova kneza Bartola IX., a mati kneza Anža i kneza Mikule, kneginja senjska i brinjska i jelovska, daje samostanu sv. Jelene kod Senja „sinokošu na planinah … ka se zove Dolac vetrni, ka je pod Knezu goricu k Brinjam, sa vsimi kumfini i mejami”. Šurmin Hrv. spom. p. 227—228.

— 1463. Knez Martin Frankapan želi „in conventibus fratrum minorum. . . castrorum Cerzath et Brini e modrusiens. et senien. diocesis religiosos locari”. Fermendžin Acta Bosnae p. 253.

— 1466. Knezovi Frankapani potvrđuju samostanu sv. Jelene kod Senja „sinokošu… na Vetrnom dol’ci za Knezu goricu”, zatim „tri ždribi zemlje v Brinjskom polji, kô se zove Drštino (Drćino) selo”. Šurmin Hrv. spom. p. 247—248.

— 1476. In castro Proringense (Pringense). Ivan (Anž) Frankapan dariva samostanu redovnika sv. Augustina i crkvi njihovoj sv. Marije u Brinjama (ecclesia sanctae Mariae in Pringis) za sva vremena: villam in Zezaruph, villam parvam, quae vocatur Obrovatz, villam quae olim vocata est 01 ti t z, portám apud viam publicam, quae ducit Modrusiam, et villam, quae dicitur Nagoruzi prope Jezerin, ecclesiam sanctae Mariae in Jeserin; — nadalje dariva „decimam totam illam, quae posita est citra montemin parochia ecclesiae sancti Martini in Obrovi… napokon im predaje još i „officium, quod dicitur suppaniae, quod officium prius erat in manibus saecularium .. . Illud officium supradictum suppanatus . .. pertinet ad castrum seu dominium Pringense, et illud supradictum suppaniae debeat cedere media pars introitus monasterio supradicto, altera vero media pars introitus fratribus eiusdem monasterii… Prior i redovnici dužni su za tolike darove čitati misu za pokojne kod žrtvenika sv. Bartola, a taj žrtvenik stoji »in medio ecclesiae iunctum sepulcro genitoris mei” (comitis Bartholomaei). Farlati Illyrici sacri IV p. 109 Sladović Povesti biskupije senjsko-modruške p. 224—226.

— 1479. junii 10. Budae. Mathias rex firmissime mandat castellanis castri sui Brynye, quatenus a modo a Segniensibus in possessione Hrepeth in pertinentiis castri Brynye nullum tributům exigere debeant. Vjestnik zem. arkiva I p. 143.

— 1489. V kloštri sv. Marije v Brinjah. Fratar Petar, priur sv. Marije z Brinj zajedno s ostalimi fratri daje Martinou, Fabinu sinu, jedan kus zemlje „v polji brinjskom vrh malina”, kije kupil taj isti Martinac od Bolkovac(a). Martinac darovao je „v pomoć krova te iste crikve (sv. Marije) dukat devet i jednoga vola”. Šurmin Hrv. spom. p. 334—335.

— 1493. Knez Anž Frankapan stoluje „v našem gradu Brinjah”. Surmin Hrv. spom. p. 870—374.

— 1495. „U našem m jesti u Brinjah.” Knez Anž Frankapan dariva samostanu sv. Nikole na Gvozdu modruškom „u jednom selu, po imenu u Črnici, 3 kmeti sideći, najprvo selo, na kom sidi Pavlak Andrij, drugomu selu, na kom sidi Karin Peroić, treće selo, na kom sidi Anton Tisoić”… Surmin p. 381—382.

— 1496. „V našem gradu Brinjah” Knez Anž Frankapan dariva samostanu sv. Spasa kod Senja „va vladanji našem Brinjskom selo, ko se zove Mali Prokicci, sa vsimi seli i ča k njim pristoji”. Surmin Hrv. spom. p. 384—387.

— 1496. „V našem gradu Brinjah.” Knez Anž Frankapan prodaje samostanu sv. Nikole na Gvozdu modruškom „va vladanji i otacastvi našem Brinjskom selo, ko se zove Mokro, vse za vsim za 150 zlatih, sa vsimi selima k njim pristoji”. Surmin Hrv. spom. p. 390—392.

— 1499. „Va Brinjah.” Juraj Tomković iz Brinja prodaje samostanu sv. Nikole u Gvozdu modruškom „s dopušćenjem knežev i va volji moje bratje* … „selo Škinje u ladanji Brinjskom” za devet dukata. Nazočni su svjedoci: „pop Grdin, plebanuš sv. Marije u Jezerah, sudac Martin Dminavić z Brinji”… Izprava je podkrijepljena pečatom „poštovana muža gospodina Mihovila, plebanuša Brinj skoga i vikara biskupa senjskoga” … Surmin Hrv. spom. p. 413—414.

— 1499. „V našem gradu v Brinjah.” Knez Anž Frankapan primio je od Jurja Kosinjskoga grad njegov Kosinj „v kneštvi Buškom” — a za to daje knez njemu „Zahumje vse v Brinjskom pitanji, ladani… v kom Zahumji je najprvo selo Bitoraj, drugo selo Jesen, treto selo Selca, četrto selo Krakar … sa vsimi tih sel prihotki i dohotki malimi i velikimi,… i s ravninu vlašku, i sa vsimi njih kotari,… s malini, i crikvami…” Jošte će im pomoći grad zidati… „i jošće jim dasmo hiže (v) varoši našem v Brinjah, ke su poli potoka…” Surmin Hrv. spom. p. 414—417.

Brinjska župa (comitatus) ili vladanja (dominium) spadala je u crkvenom pogledu pod senjsku biskupiju. Župa je bila prostrana: osim varoši Brinja bili su u njoj tvrdi gradovi Sokol ili Sokolac (zvan također Brinjski grad), i zatim Jelovik (krivo: Jaknik, Zelovich god. 1426.), koji je po svoj prilici stajao današnjemu Brinju na sjeverozapadu, možda ondje, gdje je na karti generalnoga stopa zabilježeno „Stari Brinj”. Jedan dio Brinjske župe zvao se je Zahumje, a to je Zahumje obuhvatalo jugozapadni obronak Velike Kapele (selo Bitoraj, selo Krakar), pače je prelazilo i tu goru (selo Jesen = Jasenak). Inače su u Brinjskoj župi bila sela: Crnica (valjda na današnjem Crnačkom polju), Drštino selo, Jezera ili Jezerine (u povelji od god. 1476. Jeserin, današnji Jezerani) s crkvom sv. Marije, Mokro, Nagoruzi (Na gorici?) blizu Jezera, Obrova s crkvom sv. Martina i Obrovac, Oltitz, Vrata (porta) uz cestu u ModruŠe, Prokicci mali (možda današnje P r o k i k e), Skinje, Zezaruph (?).

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Uncategorized i označen sa , , , , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s