Međunarodni bakreni put kroz Hrvatsku

Berislav Šebečić
Izvor:  Rudarsko-geološko-naftni zbornik, vol.13, 2001.

U srednjem i novom vijeku trgovalo se u Hrvatskoj s raznih strana. Iz Austrije i Njemačke uvožene su razne tkanine, iz Italije svilene tkanine, kolonijska roba i sol, a sa sjevera kovine ili rude, krzna i sl. Kolski promet između plemićkih gradova i kurija odvijao se uskim karavanskim putevima. Trase puteva odabrane su uglavnom tako da se promet mogao lakše odvijati, primjerice riječnim dolinama i serpentinama uz padine brda i sl. Kolske putove gradili su kmetovi i njima su već u XV. st. bili povezani Frankopansko Bosiljevo sa Severinom na Kupi, a i s Novigradom na Dobri, te preko Modruš potoka i Ribnika s Metlikom (Motling), t.j. s Kranjskom, odnosno Slovenijom. Također su bile povezane Delnice s Čabrom i Gerovom (S t r o h a l, 1935).

U XVI. st. vodio je glavni trgovački put od Senja (Zenng), preko Zagreba (Agram) i Budima (Budai), do nekada ugarskih, a sada slovačkih napuštenih rudnika bakra (dolina Banske Bystrice, Neusohl). Taj put bio je prevozan kroz Hrvatsku, jer se bakar i mjed odvozio u Mletke, odnosno u Veneciju (H e r k o v , 1987). Ovaj trgovački put nazvan je “put Kraljevina Sv. Stjepana” (B u d a k , 1994), koji bi danas mogli nazvati “međunarodni bakreni put”.

sl1.jpg

Iz karte trgovačkih puteva (sl. 1) vidljivo je da se u ono vrijeme moglo trgovati i s kovinama šleskih (Breslau), sedmogradskih (njem. Siebenburgen), koruških (Bleiberg), zatim erzgebirških (Freiberg, Joachinstal /češki Jachymo/ i dr.), te ostalih rudnika. U trgovini mogao se koristiti obostrano riječni promet od Budima Dunavom, pa Dravom do Varaždina, ili od Budima Dunavom, pa Savom do Siska i dalje prema Zagrebu, t.j. do luke u Rugvici za niskog vodostaja, ili Kupom prema Karlovcu (prije Dubovcu), ali s manjim čamcima. Senj, kao tadašnja glavna pomorska luka, bio je putevima povezan sa Zagrebom i s Villachom, te Bečom i Pragom, sa saskim rudnicima, odnosno Dunavom preko Budima, ili Tisom sa sedmogradskim rudnicima. Nadalje, Senj je morem preko Venecije bio povezan sa sjevernom Italijom i sjevernom Austrijom, te dalje s ostalom Europom i svijetom.

U okolici Banske Bistrice do konca XV. st. skromno je eksploatirana bakrena ruda bogata srebrom. Prerađivana je bila u 5 manjih talionica smještenih u riječnim dolinama (V o z a r , 1964). Ugarski (danas slovački) rudnici bakra bili su koncem XV. st. u posjedu pečujskog biskupa Žigmunda i njegova brata Ivana Ernušta iz Čakovca. Oni su eksploataciju rude dali u godišnji zakup od 3 000 kremničkih dukata trgovcima Ivanu Thurzu od Beth/l/enfa/e/lve i Jacovu Fugerru (H e r k o v , 1987). Proizvedeni bakar i nešto mjedi (legura bakra i cinka), ili bronce (legura bakra i kositra) otpremani su Dunavom iz Budima, a potom Dravom do Varaždina, a zatim dalje putem preko Zagreba i Modruša do Senja (Zenng) i brodom do Venecije. Godine 1496., podijelio je kralj Ladislav II. privilegij I. Thurzu za eksploataciju bakrene rude i njenu preradu u velikoj talionici u Moštenici. Prema ugovoru I. Thurza i B. Frankopana, kneza senjskog, krčkog i modruškog, sklopljenog 7. IX. 1497. za svaku (bečku) centu bakra i mjedi (1 bE. cent = 56 kg) prevezenih iz Budima (a ne isključuje se iz Esztergoma I Grana/, ili Vaca, najbližih luka na Dunavu za utovar kovina na brod, a koje su udaljene 35 ili 25 km sjeverozapadno ili sjeverno od Budimpešte) plaćano je do utovara na brod u Senju 8 centi (H e r k o v , 1987). K tome plaćane su još i dače – malte (uključujući mokru ili vodenu maltu), međutim bili su oslobođeni od plaćanja kraljevske carine, odnosno tridesetine. Fuggerovi su kasnije bakrenu rudaču ilili bakar iz Banske Bystrice i Schwaza (Tirol) otpremali u ljevaonicu Fuggerau kod Villacha. Takvu su ljevaonicu mjedi utemeljili oko 1540. – 1550. u Senju, gdje su lijevali i topove. Prema H e r k o v u (1987) u razdoblju od 1495. do 1504. god. proizvedeno je u svim bansko-bistričkim rudnicima 133 444 (bt.) centi bakra i mjedi, odnosno 7 472,9 t te kovine i legure, od čega je preko Senja izvezeno samo 5 109 (bE.) centi, odnosno 286,l t. Godine 1511. prevezeno je od Budima preko Zagreba do Senja 3300 (bE) centi bakra i mjedi, odnosno 184,8 t uz prevozne troškove od 4652 forinte. Troškovi prijevoza brodom od Senja do Venecije bili su 797 forinti.

sl2.jpg

Osim navedenog glavnog puta Senj (Zenng) – Modruš – Hreljin (preteća Josefinske ceste) – Lipa – Dubovac – Jaska – Zagreb (Agram), postojao je prema Tkalčiću (sl. 2) i drugi put od Dubovca (kasnije Karlovca, Karlstadt) preko Novigrada na Dobri i Vrbovskog  ( preteča Karolinske ceste) za Moravice, Skrad, Delnice, Lokve i Grobnik te Rijeku s odvojkom za luku Bakar (preteča Lujzijanske ceste). Taj put od Dubovca do Bakra je za knezova Frankopana i Zrinskih rabljen za prijevoz bakra i bakrenih proizvoda s time da je od Dubovca do Jaske ili Klinča sela, a ne isključuje se i Stupnika, rabljen i dio “medunarodnog bakrenog puta” Senj – Dubovac – Zagreb – Budim – Banska Bystrica, a koji je povezivao  Kraljevine Sv. Stjepana. Putovanja kolima, poštanskim ili privatnim kočijama bila su naporna i dugotrajna, ali i skupa, a koji put i opasna. Samo od Zagreba do Karlovca, uz 2 sata odmora i ručanje u Jaski, u prvoj polovici XIX. st. trajao je put 10 sati (A g i č i ć, 1996).

Ovaj unos je objavljen u Uncategorized i označen sa , , , , , , , , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.