Sveti Mikula na Gvozdu (prevoj na 888 m)

Zdenko Galić
Izvor: Glasnik Srca Isusova i Marijina
32860204_117257762485976_4184526872022876160_oSrednjovjekovna cesta Modruš-Senj, ispred pavlinskog samostana sv.Nikole u Gvozdu     fotografija  © Darko Antolković

Uputio sam se preko Kapele od slavnog Modruša grada, o kojem pučka pjesma kaže : »Pevalo je Ture uz tambure, da nam nije Slunja i Tounja, i Modruše pod Kapelom grada, sve bi naše do Mletakah bilo.»; stopama konjskih kopita na kojem je slavni car i kralj Josip II projahao od Karlovca do Senja preko vrletnih šuma planine Kapele i Velebita. Istina, nisam uzjahao bijelca ili vranca, ali sam se pouzdao u svoje dobre planinarske cipele i još bolje opise gospodina Zvonka Trdića, jednog od malobrojnih zaljubljenika u Modruš, Kapelu i ogulinski kraj. Tražeći ostatke staroga puta koji se održao zahvaljujući odlasku seljaka s traktorima po drva u njedro Kapele, zamišljao sam o pothvatu i hrabrosti pametnog cara Josipa koji se udivio ljepotom Hrvatske, Like i Jadrana, pa bi i danas mogao biti uzor našim kolebljivcima i smutljivcima, koji ovu divnu zemlju uništavaju i nastoje zabaciti što dalje od suvremenih tokova razvitka. Potaknut vizijom prapovijesnog i rimskog puta od Siska do Senja, i kasnije predturskog magistralnog puta od velebnog Modruša (ili Tržan grada na 670 m) slavnih Frankopana do srca Like u Gackoj, Lovinačkoj, Gračačkoj ili Kosinjskoj udolini, s mnogobrojnim feudalnim dvorcima i posjedima, crkvama i samostanima, do urbaniziranih luka na moru, i s čvrstim vezama ostalog dijela Europe, car je želio vratiti suvremenom prometnicom Hrvatsku na mjesto gdje je bila prije turskih divljanja po Hrvatskoj, uz bok drugih Europejskih država. Zbilo se to kod njegovog posjeta Lici g. 1775. I nedugo zatim slabo prohodan i već zapušten put preko Kapele do g. 1779. izgradio je naš slavni i vrsni graditelj puteva, krajiški major Struppi. On nema niti jedan spomen ili obilježje za svoj rad dok je slavnom caru uklesano u živi kamen spomen na mjestu gdje mu je konj posrnuo, a on pao na klizavom šumskom putu.

30052481_1743694759009681_2470369158723447433_o

Pavlinska isprava potvrđuje postojanje samostana sv. Nikole već 1364. godine. Bio je bogato obdaren. Tu je živjelo i do 80 redovnika glagoljaša. 
Kao i drugi samostani i ovaj je djelovao u vjerskom i društvenom životu, u širenju pismenosti, u promicanju glagoljice i hrvatskog jezika te kulture općenito. U njemu je njegovana glagoljica u liturgiji, molitvi časova, a i mnoge isprave vezane uz samostan pisane su glagoljicom.
Izvor: Robert Stipetić, prof, .Pavlinski samostan u Gvozdu
Photo © 2018 Darko Antolković

Zbilo se to u blizini ostataka pavlinskog samostana «sv. Mikule» (630 m). Ali tko uopće zna za to mjesto i tko zna za taj događaj? I opet zahvaljujući g. Trdiću, koji poznaje svaki dijelić čarobne Kapele, pred mojim se očima otvorila povijest tajnovitih zbivanja dalekih dana 18. st. A osvanula su i nova kada sam uspio pronaći ostatake samostanske crkve i odaja za redovnike i putnike, sakrivene među visokim smrekama planine «Gvozd» kojoj je promijenjeno ime prema samostanskoj kapeli. Iako je gvozd slavenska riječ za šumu, smatra se da je ime planini izvedeno iz lat. Alpae ferrae, jer se ovdje kopala željezna (gvozdena) rudača. Samostan je izgrađen na poticaj Anža (Frankopana) negdje u 14. st. Bio je to najveći pavlinski samostan u Hrvatskoj u kojem je radilo, molilo i živjelo 80 redovnika, a Frankopani su ga darivali mnogobrojnim posjedima od Modruša do Krka. Uništen od Turaka prestao je djelovati oko g. 1520. U 18. st., možda upravo zahvaljujući novoj prometnici, pavlin Matevčić obnavlja crkvu «sv. Mikule» i dio zgrada. Da li je sve palo u zaborav, kada je isti car Josip g. 1786. ponovno posjetio Liku, i ukinuo pavlinski red, ili se sve dogodilo zbog našeg nemara? Prenešeno je nešto kamenja samostanske crkve u Modruš, u kojemu su na cesti podigli novu crkvicu istom svecu g.1836., i to kod nove rekonstrukcije «Jozefine» (g.1833-1843.) od drugog vrsnog graditelja majora Josipa Kajetana Knežića. Njegov je grob izronio iz zaborava zahvaljujući obnovi kapelice sv. Mihovila u mjestu Majorija nadomak Senja. Tako su se nanizala povijesna pitanja bez odgovora i pomalo je sramotno da sve što je povezano sa Modrušem, planinom Gvozd (Kapelom), cestama preko nje, samostanom, Frankopanima i još koje čime naprosto utonulo u zaborav, a radi slabe ili nikakve istraženosti. A taj hrvatski, frankopanski Modruš dićio se s desetak crkvi i jednom katedralom i ogromnim naseljem. Možda je to bila najveća srednjovijekovna hrvatska župa, sve tamo do Plitvica, možda je ovdje boravio sv. Metod, sv. Gorazd, sv. Vojteh, i na toj planini možda poginuo Petar Svačić g.1097, možda su ovuda vojevali u građanskom ratu knez Borna i Ljudevit Posavski g.818., možda je na Gvozdu g. 1483. tiskan naš prvi glagoljski pretisak tako zvanog kosinjskog Misala, i još stotinu drugih možda bez odgovora.
Vratio sam se do Modruša grada udivljeno promatrajući nove vijadukte podno drevnih zidina i slušajući huk strojeva koji paraju njedro Gvozda–Kapele, probijajući naš najduži tunel od 5821,77 m. na novoj Europskoj prometnici Zagreb – Split. Da li će sutra riješiti onih stotinu «možda» ?
(vidi : SIM 12/96, I. Munjko: Modruš)
Zdenko Galić

30167864_1738009986244825_6160257963199267935_oPogled sa Tržana na crkvu sv.Trojstva i mjesto gdje je stajala katedralna crkva sv.Marije
Photo © 2018 Darko Antolković

 

Ovaj unos je objavljen u MODRUŠ, Samostani i označen sa , , , , , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.