Problemi namjene i ranije planirani novi sadržaji na Medvedgradu

Drago Miletić
Izvor: O obnovi Medvedgrada (1979-1999.) – kronika s komentarom, Peristil : zbornik radova za povijest umjetnosti, Vol.44 No.1 Prosinac 2001.
medved.jpgFotografija © Darko Antolković

Ovo je odličan primjer i način razmišljanja buduće namjene svakog kulturnog dobra, ne samo Medvedgrada. Sve što je Drago Miletić naveo u znanstvenom radu se poklapa sa mojim načinom razmišljanja, tako da mi je drago da sam naišao na ovaj znanstveni rad. Posebno mi se sviđa što se vodilo računa na svaki detalj, kako bi posjetitelj mogao što bolje doživjeti srednjovjekovno ozračje plemićkog grada. Želja mi je doći na neki srednjovjekovni grad i doživjeti srednjovjekovno ozračje, bez ikakvih modernih tehnologija i tehnoloških novotarija. To je prava i zanimljiva priča. Vjerujem da bi ovakav koncept bio prava turistička atrakcija. 

Radeći sve te godine na Medvedgradu stalno nas je zaokupljao problem buduće namjene, što je temeljni problem svakog spomenika kulture koji je izgubio izvornu zadaću zbog koje je građen. Pri kraju naših radova taj smo problem uspješno počeli rješavati. U stvaranju cjelovite slike o potrebama, vrsti i opsegu buduće namjene, od iznimne su nam koristi bila mišljenja posjetitelja, do kojih smo dolazili kroz brojne razgovore tijekom čitavog razdoblja izvođenja radova. Postupno su se iskristalizirali sljedeći sadržaji:

1. Manji muzejski postav

Već od početka smo nakon svake sezone radova ispod privremenih nadstrešnica, kojima smo zaštićivali pojedine prostore, postavljali izložbu s fotografijama koje su dokumentirale sve faze radova u protekloj sezoni, a sa ciljem da posjetitelje upoznamo s radovima, znajući da ćemo time postići i korektniji odnos posjetitelja prema nalazima, posebno izvan sezone radova, kada nema čuvarske službe. Izlaganje dijela materijala pronađenog u istraživanjima ispod improviziranih nastrešnica, kojima se štitila prije svega u toj godini otkrivena arhitektura, pokazalo se lošim, posebno u zimskom razdoblju, kad su nadstrešnice bile nedovoljna zaštita za nalaze. Predviđeni manji muzejski postav namjeravali smo postaviti na katu zapadnog krila palasa i unutar rekonstruirane južne kule. Za rekonstrukciju kata zapadnog krila palasa objektivno raspolažemo s malo čvrstih podataka, ali brojnost, visoka i jedinstvena vrijednost njezinih bifora i portala, nametala nam je potrebu rekonstrukcije. Rekonstruirani kat palasa trebao je biti glavni izložak medvedgradskog muzejskog postava, a s njim bi bio riješen i problem smještaja muzejske zbirke. 7  Unutar ovog manjeg izložbenog postava trebali su biti prezentirani rezultati istraživanja sa ciljem da posjetitelj dobije najnužnije informacije o Medvedgradu, te o ulozi i značenju koje su plemićki gradovi imali u našoj i europskoj srednjovjekovnoj povijesti i umjetnosti. Jednako tako osjećali smo potrebu da izletnicima pružimo temeljne podatke o zaštićenom prostoru Parka prirode Medvednica, kako bi se mogli u njemu odgovarajuće kretati i što je još važnije ponašati. 8

2. Ugostiteljski sadržaj

Ovaj je sadržaj izuzetno važan ne samo zato da bismo ugodili posjetitelju, nego smo time željeli osigurati uspješno održavanje grada. Iz pisanih povijesnih izvora znamo da je vinova loza bila glavna poljoprivredna kultura na medvedgradskom vlastelinstvu, a to znači da je vino bilo glavni njegov prihod. 9 O tome nam najbolje govori podatak iz 1671., dakle osamdeset godina nakon napuštanja Medvedgrada, kada je središte medvedgradskog vlastelinstva u šestinskoj kuriji. Tada je u svibnju grof Nikola Erdody odvezao iz kurije u šestinama 1707 vedara dobrog vina, a to je 990 hl, što je impresivna količina obzirom na godišnje doba. Dok se na Medvedgradu živjelo, u njegovim su se podrumima spremale velike količine vina, a što potvrđuju također i neki nalazi istraživanja. Uvijek je najbolje rješenje ako se obnovljenim prostorima može vratiti izvorna namjena, a mi smo ocjenili da u ovom slučaju možemo ostvariti, da se u medvedgradskim podrumima ponovno nakon četiri stoljeća proizvodi i njeguje vino. Zbog toga one bačve i preša za vino, koje još uvijek stoje u južnom medvedgradskom podrumu, sada bez ikakve nade da budu tamo i primjereno upotrebljene, nisu dekoracija na rubu kiča, nego početak ostvarivanja zamisli koja, na žalost, nije ostvarena, bez naše krivnje. Neposredno pred rat uspjeli smo u podrumu pokrenuti ugostiteljstvo, koje nije uspjelo do kraja proraditi u onom obliku i opsegu koji smo planirali, a što bismo, da smo imali još vremena, ubrzo ostvarili. Tu su se nudila samo hladna jela, isključivo domaći proizvodi i domaća pića, bez prisustva suvremene ambalaže. Oni koji su u tada bili na Medvedgradu, mogli su u podrumu vidjeti nizove šunki, tabli slanine, kolutove kobasica, vijence luka i češnjaka kako obješeni vise ispod hrastovog grednika, što je uz osvjetljenje bakljama i svijećama podsjećalo na ozračje najboljih medvedgradskih dana. Na Medvedgradu nismo predviđali električne instalacije, rasvjeta je bila i morala ostati samo baklja, svijeća ili uljanica. Time bismo ovim prostorima vratili izvornu namjenu i makar dijelom nekadašnji ugođaj, neophodan da bi posjetitelji mogli ispravno doživjeti njegove prostore i njegovu arhitekturu. Rekonstruirani kamin na mjestu izvornog ložišta u srednjem podrumu, omogućavao je duže pa i cjelodnevno zadržavanje posjetitelja i u najhladnijim danima. Sjeverni je podrum zbog svojih značajki idealan za čuvanje vina. Tu smo namjeravali zadržati zemljani pod, tu se trebalo proizvoditi vino od grožđa ubranog na području nekadašnjeg medvedgradskog vlastelinstva, tu se trebalo čuvati i njegovati vino i ostali proizvodi, koje se namjeravalo nuditi posjetiteljima u ostala dva podruma. Nije predviđen nikakav šank; slatko i kiselo mlijeko, vrhnje i sir bilo je predviđeno da se čuvaju u faksimilima posuda kakve su pronađene u istraživanjima, a sve bi bilo složeno na policama uz zidove. Napravljeni su jednostavni masivni stolovi i klupe, koji su oblikom prilagođeni prostoru i potrebama. 10

3. Sakralni sadržaj

Rekonstrukcijom kapele sv. Filipa i Jakova stvoreni su svi uvjeti da se i njoj vrati izvorna namjena, što je i ostvareno neposredno prije rata, kada je svake nedjelje u podne u njoj održavana misa. 11 Također smo predvidjeli održavanje proštenja na blagdan sv. Filipa i Jakova 3. svibnja.

4. Scenski sadržaj

Za ovaj su sadržaj kazališni djelatnici vrlo rano pokazali veliko zanimanje. Cijeli je Medvedgrad idealna pozornica i krasno gledalište. Nismo predvidjeli nikakvo ograničenje, točnije, sve je trebalo biti montažno, privremeno, namjenjeno i postavljeno samo za vrijeme trajanja sezone izvođenja predstava i ne bi smijelo oštećivati strukture.

5. Sportsko-rekreativni sadržaj

U okviru ovog sadržaja svakako bi najaktraktivnija i istodobno sa snažnom edukativnom svrhom, bila izložba ptica grabljivica s istodobnim demonstracijama lova, koji je kroz čitavo srednjovjekovno razdoblje bio elitni sport i zabava. 12 Ne treba reći da je na ovaj sadržaj kasnije bilo dosta zamjerki, pa čak i izrugivanja. Također smo bili postigli načelni dogovor o održavanju streličarskih takmičenja, a predvidjeli smo i mogućnost održavanja mačevalačkih turnira. Razmišljali smo i o sanjkalištu smještenom ispod grada, te o mogućnostima da na prostoru podgrađa izletnici mogu igrati stolni tenis ili bočati.

Ovih pet predviđenih i nabrojanih sadržaja, ali — tek manjim dijelom ostvarenih — trebali su Medvedgradu osigurati dobru posjećenost, uz istodobno brižno održavanje i zaštitu. Tako bi posjetiteljima na najprimjereniji način pružili zadovoljstvo i mogućnost doživljaja srednjovjekovnog ozračja plemićkog grada. Na žalost, nismo dobili priliku do kraja ostvariti svoj program.

medvedgrad.jpgFotografija © Darko Antolković

7 Bilo je predviđeno da brigu o Medvedgradu i muzejskom postavu nakon završetka svih radova preuzme Muzej grada Zagreba.
8 Ovisno o prostornim mogućnostima predvidjeli smo i manji postav o Medvednici, unutar kojeg bi bila paleološko-mineraloška zbirka, zbirka flore i faune, a tu bi se prikazao i gospodarski značaj i gospodarsko iskorištavanje u prošlosti, posebno rudarstvo.
9 J. Adamček, Medvedgradsko vlastelinstvo, Kaj, 6, 1984., str. 10. D. Ferina iz Lukšića podno Medvedgrada sklopio je 1991. ugovor na tri godine s Restauratorskim zavodom Hrvatske o korištenju podrumskih prostora. Ugovorom je točno do detalja određen oblik ugostiteljske usluge koja će se pružati posjetiteljima, a određene su i cijene koje nisu smijele biti više od onih u planinarskim domovima. Korisnik podruma nije plaćao nikakvu najamninu, nego je preuzeo obvezu održavanja reda i čistoće cijelog Medvedgrada.Ovakav način pokazao se u ono kratko vrijeme do početka rata kada je funkcionirao, kao model po kojem je trebalo nastaviti.
11 U crkvenim krugovima bilo je malo razumijevanja za našu želju da se na Medvedgradu redovno održavaju nedjeljne mise. To da su se one ipak održavale do početka rata, isključivo možemo zahvaliti gosp. Andriji Lukinoviću, te mu ovom prigodom još jednom zahvaljujemo.
12 O tome smo bili postigli načelni dogovor s Marijanom Šašinovićem, uzgajivačem ptica grabljivica, koji je za našu želju pokazao zanimanje.
Ovaj unos je objavljen u Projekti i označen sa , , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.