Povijesni razvoj prometa na području Karlovačke županije

Damir Fofić, dipl. arheolog i povjesničar
kažupMapa,  mapy.mzk.cz

 

Mnogobrojne prirodne komunikacije koje su vodile od unutrašnjosti prema priobalju korištene su kao trgovački putovi već u prapovijesti (dio tzv. jantarskog puta od Baltika do Kvarnerskog zaljeva). Njihov puni značaj doći će do izražaja izgradnjom rimskih prometnica, koje najčešće sjedaju na prijašnje prapovijesne komunikacije. Do promjene je došlo samo u važnosti pojedinih prometnih pravaca. U rimskom razdoblju korišteni su i vodeni tokovi.

Propašću antičke civilizacije dolazi do zastoja u razvoju prometa. Pojedine rimske prometnice ostale su djelomice očuvane, no većinom su opustjele i postupno nestale. U srednjem vijeku pojavljuje se i razvija srednjovjekovna mreža prometnih smjerova – karavanski putovi, koji su igrali važnu ulogu do provala Turaka. Na području Karlovačke županije poznati su mnogobrojni srednjovjekovni karavanski putovi (Senj – Modruš – Petrinja; Ozalj – Glina; Gradec – Jastrebarsko – Draganić – Dubovac – Duga Resa – Gornji Budački; Slunj – Cetingrad; Slunj – Tržac itd.). Vrlo je aktivna bila veza preko Modruša za Senj. Modruš je u kasnom srednjem vijeku postao važno gospodarsko središte na karavanskom putu od Senja prema Dubovcu. Osim lokalnih karavanskih putova, kroz Karlovačku županiju prolazili su krakovi međuregionalnih karavanskih putova. Jedan od najvažnijih srednjovjekovnih putnih smjerova, koji je povezivao južnu Panoniju preko Dinarida sa Jadranom, nazivao se velikom ili vojničkom cestom (Magna via). Jedan krak je išao preko Topuskog, Cetingrada i Bihaća, pa dalje dolinom Une do Knina, dok je drugi krak išao od Pokupskog preko Vojnića i Modruša do Senja.

Za valorizaciju prometnih putova na području Karlovačke županije u kasnom srednjem vijeku i kasnije od iznimne važnosti je bilo formiranje velikih vlastelinstava, koja su znatno utjecala na intenzitet i smjerove razvoja prometa. Komunikacija među vlastelinstvima bila je vrlo značajna za odžavanje karavanskih putova. U tome su osobito bili aktivni Frankopani i Zrinski, zahvaljujući kojima su ojačani prometni smjerovi za trgovinu iz primorja prema unutrašnjosti. Na tim smjerovima sagrađen je lanac utvrda i plemičkih dvoraca. Kao glavni smjerovi karavanskih putova u to su se doba definitivno afirmirali pravac od Ozlja i Dubovca preko Novigrada na Dobri, te dalje preko Gorskog kotara prema sjevernom Jadranu, odnosno od Dubovca preko Generalskog stola, Ogulina i Vrbovskog prema moru te od Dubovca preko Duge Rese, Tounja i Josipdola na Senj.

U 16. st. intenzitet prometa je bitno smanjen u odnosu na ranije razdoblje. Već od kraja 15. stoljeća u hrvatske krajeve prodiru Osmanlije koji će do kraja 17. stoljeća zauzeti veliki dio hrvatskog teritorija. Uslijed stalne ratne opasnosti gospodarski život je zamro, a promet je bio nesiguran, pa je trgovina preko današnjeg područja Karlovačke županije svedena na minimum, a glavni trgovački putevi dislocirani su na zapad, gdje je zadržan transverzalni smjer od nizine Drave preko današnjeg Zagreba i Karlovca do sjevernog Jadrana. Takvo loše prometno stanje donekle je promijenjeno formiranjem teritorijalne jedinice – Vojne krajine, odnosno izgradnjom velikih renesansnih fortifikacija kao što je Karlovac i Slunj, te obnovom i uređenjem desetak utvrda i burgova (Modruš, Ogulin, Plaški, Jesenice, Budački, Steničnjak). Između obrambenih točaka uređeni su vojni putovi i rute te je osigurana stalna komunikacija. Tim smjerovima su se uskoro transportirale sve veće količine robe i pošte, a prevozili su se i putnici. Sve bolja vojna organiziranost na području Vojne krajine također je pridonijela i boljem prometnom povezivanju karlovačkog područja. To se vidi i prema smjerovima kolanja vojnih poštanskih veza (Ljubljana – Novo Mesto – Metlika – Karlovac; Zagreb – Karlovac – Ogulin – Josipdol – Brinje – Senj). To su ujedno i smjerovi kojima se najviše prevozila opskrba vojnokrajiških utvrda i jedinica.

Stabilizacijom granice prema Osmanskom Carstvu, od početka 17. stoljeća započela je nova faza razvoja prometa. Stari karavanski putovi su znatno uređeniji, prohodiji i brži za prijevoz, a trgovina na području današnje Karlovačke županije dobiva na sve većem značaju. Glavno trgovačko-prometno središte postaje Karlovac, u kojem su se sastajali putovi iz Zagreba, Siska, Slovenije, te iz primorja (Rijeka, Bakar, Novi, Senj). Trgovački teminal u Karlovcu počeo se snažno razvijati, a sve više trgovaca iz unutrašnjosti posluje sa sjevernojadranskim lukama. Do druge polovice 17. stoljeća ojačao je i karavanski promet iz osmanske zapadne Bosne, pogotovo na relaciji od Velike Kladuše preko Vojnića do Karlovca te od Bihaća preko Tršca, Saborskog i Brinja na Senj. Razgranata mreža karavanskih putova je toliko ojačala da je na svim smjerovima uveden velik broj mitnica (Ozalj, Ribnik, Dubovac, Tounj, Modruš, Cetin itd.).

 Početkom 18. stoljeća, zahvaljujući pomicanju osmanske granice na istok, stvoreni su svi uvjeti za početak postojanog funkcioniranja podunavsko-sjevernojadranskog prometnog sustava. Preko karlovačkog područja promet se toliko povećao da je već od početka 18. st. na starom karavanskom putu od Karlovca prema Bakru i Rijeci trebalo izgraditi prve moderne makadamske ceste koje bi mogle primiti i kolski prijevoz. Zato su tijekom 18. st. modernizirani najvažniji smjerovi od Karlovca prema sjevernojadranskim lukama. Trase novih cesta uglavnom su pratile smjerove dotadašnjih karavanskih putova. S ishodištem u Karlovcu afirmirala su se dva najvažnija smjera: Karlovac – Vrbovsko – Rijeka te Karlovac – Josipdol – Modruš – Senj. To su smjerovi na kojima su uglavnom postavljene i prve moderne makadamske ceste.

 Prva moderna makadamska cesta – Via Carolina Augusta ili Karolinska cesta – građena između 1726. i 1736. godine, povezivala je Karlovac sa Rijekom (Karlovac – Novigrad – Bosiljevo – Vrbovsko – Ravna Gora – Mrkopalj – Fužine – Bakar – Rijeka). U sljedećih četrdeset godina imala je ključnu ulogu povezivanja Panonske nizine sa sjevernim Jadranom. Njezinom izgradnjom promijenjeno je gospodarsko i socijalno lice karlovačkog područja, a posebice je bio ubrzan razvoj grada Karlovca. Promet Karolinskom cestom rapidno je rastao te se uskoro pokazala potreba za izgradnjom nove, modernije makadamske ceste prohodnije za kolski promet. Nova cesta – Via Josephina ili Jozefinska cesta – građena je između 1765. i 1779. godine. Povezivala je riječni terminal na Kupi – Karlovac sa lukom Senj (Karlovac – Duga Resa – Zvečaj – Generalski stol – Tounj – Josipdol – Modruš – Jezerane – Brinje – Žuta Lokva – Senj). Jozefinska cesta kao trgovačka i poštanska cesta izgrađena je po važećim standardima cestogradnje u 18. stoljeću. Uvođenjem poštanskog prometa od Beča preko Zagreba i Karlovca do Senja (1786.) promet Jozefinskom cestom bio je u stalnom porastu. Polovicom 19. stoljeća temeljito je rekonstruirana cijela trasa (1833.-1845.) kako bi bila konkurentna drugim prometnicama.

 Tijekom, a pogotovo potkraj 18. stoljeća, modernizirano je i nekoliko makadamskih cesta od Karlovca prema Lici i Dalmaciji te prema Bosni. S Karolinskom i Jozefinskom cestom ti su smjerovi činili prohodnu makadamsku putnu mrežu na kojoj se prometovalo zaprežnim kolima. To je omogućavalo prevoženje sve većih količina robe, odnosno sve težih materijala. Do 1750. godine potpuno je modernizirana makadamska cesta od Zagreba do Karlovca, a potom i veza od Karlovca prema Vojniću i dalje prema Banskoj krajini (1777.). Poboljšane su i veze prema Slunju i Lici (Korenica).

 U drugoj polovici 18. stoljeća sve više se osjećala potreba za novom cestom od Karlovca do Rijeke, koja bi zadovoljila sve veće potrebe trgovine i gospodarstva. Nova, znatno suvremenija cesta – Via Ludovicea ili Lujzinska cesta, glavninu je trgovačkog prometa od Karlovca ponovo skrenula prema Rijeci. Gradnja nove ceste započela je 1803. godine pod austrijskom upravom, a posljednji kilometri ceste završeni su 1811. godine pod francuskom upravom. Od Rijeke do Netretića cesta je građena do 1809. godine (Rijeka – Delnice – Skrad – Moravice – Vrbovsko – Severin – Vukova Gorica – Netretić), a zadnju dionicu do Karlovca završili su francuski graditelji 1811. godine. Bila je to prva moderna planinarska prometnica u Hrvatskoj i jedna od najmodernijih europskih cesta, sagrađena u skladu s najnaprednijim znanjem i tehnikama gradnje svojeg vremena. Lujzinska cesta je omogućila stalan i siguran promet tijekom cijele godine. Za vrijeme izgradnje Lujzinske ceste te nešto kasnije gradi se i cijeli sustav pomoćnih cesta koje su premrežile karlovačko područje. Izgrađeno je i nekoliko spojnih cesta prema starim makadamskim cestama – Karolinskoj i Jozefinskoj cesti (Vrbovsko – Ogulin; Mrkopalj – Jasenak – Drežnica). Naknadno je izgrađeno još nekoliko krakova ceste, kojima je spojena Lujzinska cesta sa drugim cestama ili s nekim mjestima. Tako je izgrađen trak ceste od Netretića do Modruš Potoka te je spojen sa starom cestom koja vodi prema Metlici i Novom Mestu. Među ove spojne ceste valja još pribrojiti i kolski put Karlovac, Novigrad na Dobri, Ladešić Draga i dalje u Sloveniju.

 Potkraj 19. stoljeća sagrađena je i četvrta povijesna cesta – Rudolfova cesta ili Rudolfina. Za razliku od ostalih povijesnih cesta nije počinjala u Karlovcu već u Ogulinu, odakle je preko Jasenka i šumovitih predjela Velike Kapele vodila do Vinodola i luke u Novom. Zbog izrazite namjene za prijevoz drvne građe Rudolfinu su još zvali cesta bez putnika. Do raspada Austo-Ugarske Monarhije (1918.) područje Karlovačke županije je isprepleteno razmjerno gustom mrežom makadamskih cesta. Modernizirane su i redovito dobro održavane ceste koje su bile najvažnije poveznice prema Jadranu. Već tada su se kao najfrekventniji smjerovi afirmirale ceste koje se koriste do danas. To je ponajprije smjer Karlovac – Delnice – Rijeka (Lujzinska cesta), zatim Karlovac – Josipdol – Brinje – Senj (Jozefinska cesta) te Karlovac – Slunj – Korenica – Udbina – Gračac – Knin – Split. Važnost ovih smjerova donekle je zasjenila izgradnja željezničkih pruga u drugoj polovici 19. i početkom 20. stoljeća, ali ih je ponovno afirmirala masovna uporaba automobila od polovice 20. stoljeća.

Ovaj unos je objavljen u Uncategorized i označen sa , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.