Stari grad Konjščina (Selnica) – rekonstrukcija

Filip Šimunjak, student povijesti Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Autor rekonstrukcije Filip Šimunjak

Utvrda Konjščina Utvrda Konjščina (Selnica) je gotičko-renesansna utvrda u Hrvatskom zagorju. Nastala je krajem 15. stoljeća (nakon 1477. godine), a dodatno je fortificirana u prvoj polovici 16. stoljeća zemljanom zvjezdastom utvrdom i još jednim opkopom. Prilaz utvrdi bio je moguć samo preko prilaznog mosta na kojem su se nalazila dva pomična mosta. Dva opkopa, zemljani (unutarnji) bastionski zid i vjerojatno palisada na zemljanom vanjskom zidu činili su ovu utvrdu značajnom preprekom u osmanskim osvajanjima – što je i bio dio njene funkcije, sprječavati osmanske pljačkaške pohode ili eventualna osvajanja. Utvrda Konjščina primjer je nizinske utvrde, koja nije učestala u hrvatskim krajevima (češće su tzv. gorske ili visinske utvrde). Sama utvrda ima četverokutnu jezgru, dimenzija 14.2 sa 11.5 metara. Na sredini svake stranice nalaze se kule, jedna četvrtasta (3.7 metara od zida jezgre), dvije polukružne na bokovima (svaka 2.8 metara od zida jezgre) te jedna potkovasta, nasuprot četvrtaste (4,4 metara od zida jezgre). Uz takav raspored utvrda se mogla efikasno braniti sa sve četiri strane. Utvrda je imala podrum, prizemlje te najmanje dva kata. Danas je sačuvano samo prizemlje i prvi kat, za drugi znamo sa sigurnošću da je postojao, no pretpostavlja se da je utvrda imala ukupno tri kata – to osim tradicije gradnje utvrda govore i pronađene konzole.

Autor rekonstrukcije Filip Šimunjak

 

Povijest

Ivan i Kristofor Konjski dobili su 1477. godine dozvolu od kralja Matije Korvina da poboljšaju utvrđenje svoje drvene utvrde na posjedu Selnica. Kada se kretalo u istraživanje pretpostavljalo se da se starija drvena utvrda nalazi na mjestu današnje kamene, ali nisu pronađeni nikakvi arheološki dolazi – starija utvrda se očito nalazila negdje drugdje na posjedu obitelji Konjski. U vlasništvu Konjskih utvrda će biti sve do početka druge polovice 17. stoljeća kada Konjski izumiru. Nakon njih zaredalo se nekoliko vlasnika, a 1772. godine posjed će doći u ruke zagrebačkog biskupa u čijim rukama će ostati do vremena Kraljevine Jugoslavije, kada je posjed nacionaliziran prema novom agrarnom zakonu iz 1919. godine. Danas se utvrda nalazi pod jurisdikcijom Općine Konjščina, a od 1997. traju radovi na njenoj obnovi. Utvrda je u vrijeme zagrebačkog biskupa Vrhovca (1787 – 1827) pretvorena u žitnicu, tako da je snižena (na današnju visinu od prizemlja + prvi kat) i natkrivena krovom. Utvrda će služiti kao žitnica sve do kraja biskupove vlasti. Desetljeće/dva nakon oduzimanja utvrde biskupu ona već propada (prema navodu Gjure Szabe iz 1940. godine). Utvrda je dodatno stradala u Drugom svjetskom ratu i nastavila propadati sve do obnove krajem 20. st. Danas je utvrda natkrivena krovom na razini prvog kata, ulaz u utvrdu nije preko pokretnog mosta već u prizemlju (ulaz u žitnicu), ali je u konačnici cilj restauracije dovesti je u njen izvorni oblik.

Naoružanje

Cijela utvrda puna je puškarnica kruškolika oblika i samostrijelnicama. Kruškolikih puškarnica je sačuvano 9 na razini prizemlja i prvog kata, a pretpostavlja se da je cijela utvrda mogla imati oko 25 takvih puškarnica. Na četvrtastoj kuli sa sjeverne strane nalazi se kosi pravokutni otvor, koji gleda koso prema dolje, tj. puškarnica namijenjena za kosi hitac. Na utvrdi se nalazi i nekoliko „dvocijevnih“ puškarnica, njem. Maulscharte, a jedna takva vidljiva je na razini prvog kata na sjeveroistočnom dijelu jezgre, odmah pored polukružne kule. U razini prvog kata nalazi se još nekoliko otvora, neobična oblika, koji izgledaju kao poveće puškarnice, pa se pretpostavlja da su možda bili namijenjeni za topove adekvatnog kalibra.