Kartografski izvori za rekonstrukciju i praćenje razvoja prometnih komunikacija

Mirela Slukan Altić 
Izvor: Ekonomska i ekohistorija Vol.1, Broj 1/2005. 

1

Na temelju istraživanja izvorne arhivske građe autorica je prvi put identificirala i objedinila sve relevantne kartografske izvore za rekonstrukciju i praćenje razvoja prometnih komunikacija na području hrvatskih zemalja. Spomenuti kartografski izvori imaju osobitu vrijednost ne samo kao povijesni dokument prometnog i gospodarskog razvoja, nego i važnu ulogu u rekonstrukciji više nepostojećih povijesnih prometnih komunikacija. Poznavanje razvoja prometnih komunikacija kao jednog od dominantnih čimbenika razvoja ima važnu ulogu u sagledavanju razvoja i prostorne organizacije hrvatskog prostora tijekom povijesti. S obzirom na originalnost podataka koje donose, svi navedeni kartografski izvori vrednovani su kao izvor za hrvatsku povijest.

Uvod

Putovi su kao ključne arterije prostora oduvijek imali presudnu ulogu u životu ljudi. Putovi nisu samo trasa kretanja ljudi i roba, o njima je ovisilo kretanje vojski, kontrola i integracija osvojenih područja, širenje kulturnih utjecaja i prijenos informacija. Prometna povezanost i danas je ključni preduvjet svakog regionalnog razvoja. No, gledajući stare kartografske izvore, to se na prvi pogled ne bi dalo zaključiti. S iznimkom rimskih itinerara, stare karte u pravilu ne prikazuju prometne komunikacije. Podrazumijevalo se da su naselja povezana nekom vrstom prometnice pa se smatralo da to nije potrebno posebno označavati. Pojava prometnica na kartama u razdoblju dijela starog i novog vijeka, odnosno njihov izostanak u razdoblju cijelog srednjeg i početka novog vijeka nije slučajan. Odnos prema prometnicama na kartama održava njihov status u stvarnosti. Naime, s izuzetkom ratnih situacija koje su, osim kretanja vojski, često izazivale i velike migracijske turbulencije te kretanja transhumantnih stočara čija je trasa kretanja pak bila određena kvalitetom pašnjaka, pokretljivost ljudi tijekom srednjeg i ranonovovjekovnog razdoblja bila je razmjerno mala. U takvim ratnim okolnostima put kretanja često nije određivala trasa prometnice, nego se on birao ovisno o sigurnosti kretanja i položaju neprijatelja. U mirnodopskim uvjetima putovali su uglavnom trgovci, uglednici i vladari. Pokretljivost običnog puka povećat će se tek početkom 18. stoljeća pod snažnim utjecajem razvoja trgovine i prometa, do kojih dolazi zahvaljujući stabilizaciji granica i duljim mirnodopskim razdobljima. Interes za prikazivanje prometnica na kartama počinje početkom 18. stoljeća, kada počinju i intenzivniji radovi na njihovoj gradnji. Razvoj cestovne prometne mreže do kojeg dolazi tijekom 18. stoljeća popraćen je bogatom dokumentacijom projektnih prometnih karata na temelju kojih su izvođeni pojedini radovi. Paralelno s projektnom dokumentacijom nastaju i prve tematske prometne karte koje prikazuju novosagrađene prometnice te pružaju uvid u novu funkcionalnu organizaciju prostora. Osim što detaljno prikazuju trasu pojedinih prometnih pravaca te naselja koja su povezivali, te su karte osobito vrijedne jer prikazuju i naselja često prije prve sustavne topografske izmjere. Tako prve prometne karte ujedno predstavljaju prve tlocrte naselja u trenutku njihova uključivanja u suvremenu mrežu cestovnih prometnica. Njihovom usporedbom s kasnijim kartografskim izvorima jasno se uočava utjecaj prometne dostupnosti na funkcionalnu i morfološku strukturu tih naselja, kao i trend transformacije okolnog prostora.

Antičke ceste u rimskim itinerarima

Doline rijeka i prijevoji služili su kao putovi kretanja ljudi i roba još od prapovijesnih vremena. Hrvatskim zemljama prolazile su dvije važne prometnice: ona kojom se s Baltika prenosio jantar do Kvarnerskog zaljeva i dalje prema istočnom Sredozemlju, tzv. jantarski put te put dolinom Neretve koji je spajao obalu s Bosnom i Slavonijom. No, promet starog vijeka na području hrvatskih zemalja dosegao je punu afirmaciju tek u razdoblju Rimskog Carstva, a gradnja cesta bila je dio njihove prometne politike. Čim bi osvojili neko područje, sagradili bi cestovnu mrežu koja se povezivala postojećim cestama koje vode prema Rimu. Naime, rimska vojska primarno je bila pješačka pa su za njezino kretanje potrebne ceste. Uz ceste su podizali miljokaze i potrebne putne postaje. Stratešku važnost rimske cestovne mreže odražava i činjenica što je brigu o održavanju cesta vodila sama vojska. Takva strategija jasno se odražava i u rimskim kartografskim izvorima u kojima je prikaz prometnica ne samo u prvom planu, nego gotovo jedini sadržaj karte. Tako su nastali rimski itinerari, među kojima za hrvatske zemlje najveću važnost ima Tabula Peutingeriana (340. godina poslije Krista), temeljni izvor o položaju i rasporedu rimskih cesta na području Rimskog Carstva. Na temelju Tabule Peutingeriane doznajemo da je na prostoru Ilirika i Panonije sagrađeno osam rimskih cesta. Prva je cesta vodila dolinom Drave od Petovija (Ptuja) do Murse (Osijeka) te dalje preko Cibalisa (Vinkovaca) za Sirmium (Srijemska Mitrovica). Druga cesta vodila je od Neviodunuma (Ozlja) za Sisciju (Sisak) te dalje uz rijeku Savu do Sirmiuma (Srijemske Mitrovice). Kod Marsonije (Slavonski Brod) cesta se dijelila u dva kraka: prvi je vodio preko Cibalisa (Vinkovaca) za Sirmium (Srijemsku Mitrovicu), a drugi je u isto mjesto dolazio uz tok Save. Magistralna primorska cesta prolazila je od Tergeste (Trsta) za Tersaticu (Trsat), a postojala je i varijanta tog pravca kroz Istru koji je vodio preko Parentija (Poreča), Pole (Pule), Arsije (Raše), Albone (Labina) i Port Flanaticusa (Plomina). Od Tarsatice (Trsata) cesta je išla preko Senije (Senja) do Salone (Solin). Na tu se cestu vezivao i odvojak prema Jaderi (Zadru). Od Salone, najvećeg prometnog antičkog čvorišta Dalmacije, polazile su četiri ceste prema sjeveru i istoku. Prva od njih vodila je preko Dinare i dalje uz rijeku Vrbas do Servitija (Bosanska Gradiška), druga je išla zaleđem Biokova za Naronu (Vid), Epidauro (Cavtat) nastavljajući prema Dyrrachiumu (Drač), gdje se spajala s poznatom Via Egnatiom koja je vodila u Byzantium. Treći krak iz Salone kretao je biokovskim Primorjem do današnjega Graca. Posljednja, osma cesta vodila je iz Salone u unutrašnjost Ilirika preko izvorišta Vrbasa i Bosne do Argentarije (Srebrenice) na Drini. Rimska mreža prometnica povezivala je na taj način sva veća gradska središta. Pri tome valja napomenuti da Tabula Peutingeriana ne prikazuje sve rimske putove na našem području, nego samo magistralne. Osim njih postojala je cijela mreža manjih, vicinalnih putova koji su povezivali manja naselja. Osobito je zanimljivo usporediti položaje rimskih prometnica s današnjim stanjem. Možemo vidjeti da svi rimski prometni pravci i danas postoje te da se kreću uglavnom istim ili sličnim trasama (određeni pomaci zapažaju se samo u dolinama većih rijeka, osobito Drave i Save čiji su prometni pravci danas pomaknuti na nešto više, ocjeditije dijelove dolina). Prometni pravci dolinom Save, Drave i Neretve te obalni jadranski pravac i danas su glavni magistralni prometni pravci Hrvatske. Do promjene je došlo samo u važnosti pojedinih prometnih pravaca. Naime, važnost prometnog pravca ovisi o snazi centara koje povezuje, odnosno o prostorno-funkcionalnoj organizaciji šireg prostora.

Rekonstrukcije srednjovjekovnih karavanskih putova

Raspadom Rimskog Carstva dolazi do zastoja u razvoju prometa. Prijevoz ljudi i dobara kao privredna djelatnost u ranom srednjem vijeku je mnogo manjeg opsega. Osim rijekama, kopneni se promet odvijao djelomice očuvanim rimskim cestama (via antiqua). Stare su rimske ceste nakon seobe naroda većinom opustjele, zarasle u travu i postupno nestale. Pojedine prometnice ostale su očuvane, osobito one koje je koristila vojska (tzv. vojničke ceste), no u pisanim izvorima spominju se i javni putovi (via publica) koji su u pravilu označavali nove prometnice. Srednjovjekovnu cestovnu mrežu moguće je rekonstruirati samo na temelju pisanih povijesnih izvora. Naime, odgovarajući kartografski izvori, osobito za razdoblje ranog i razvijenog srednjeg vijeka, koji bi prikazivali prostorni raspored putova, do sada nisu pronađeni. (2) Jedan od najvažnijih srednjovjekovnih putova na prostoru hrvatskih zemalja nazivao se velikom ili vojničkom cestom (Magna via, Via exercitualis). Taj je put počinjao u Ugarskoj kod Stolnog Biograda, a u Hrvatsku je ulazio u dva kraka – jednim kod Žakanja, a drugim preko Pečuha na Vašku. Oba kraka spajala su se kod Koprivnice, odakle je jedan krak išao za Zagreb preko Varaždina i Susedgrada, a drugi preko Koprivnice, Kalnika, Križevaca opet u Zagreb. Iz Zagreba je cesta produžavala prema Topuskom, Cetinu, Bihaću, dolinom Une do Knina, gdje je jedan krak odvajao prema Zadru, a drugi prema Splitu i preko Drijeva za Dubrovnik. Od tog glavnog puta južno od Pokupskog (Taborište) odvajao se i jedan krak koji je preko Vojnića i Brinja te prijevoja Vratnik vodio do Senja. Taj je put pratio trasu starog rimskog puta, no pounjski put bio je najvažnija prometnica koja je preko Knina povezivala srednjovjekovnu Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju. Njime se odvijao velik dio gospodarske razmjene Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom. Osim tog puta, za trgovinu važnost su sačuvali i rimski prometni pravci dolinom Vrbasa te dolinom Neretve kojima se odvijala razmjena Dalmacije, osobito Dubrovnika sa srednjovjekovnom Bosnom. Usporedbom srednjovjekovne prometne mreže s antičkom mrežom puteva jasno se uočavaju velike promjene. Antička prometna mreža prikazana Tabulom Peutingerianom prikazuje određenu strategiju prometnog povezivanja Rimskog Carstva dolinskim prometnim pravcima važnim za povezivanje šireg prostora. Nasuprot tome, rascjepkanost srednjovjekovne mreže puteva potvrđuje izostanak prometnog povezivanja šireg prostora, odnosno prometnu povezanost na nižoj lokanoj razini određenoj prostornim rasporedom vlastelinstava.

Prvi novovjekovni kartografski izvori

Tijekom cijelog 16. i 17. stoljeća na kartama u pravilu ne nalazimo mrežu putova. Možemo je samo rekonstruirati iz mreže ucrtanih naselja, dakako polazeći od pretpostavke da su sva označena naselja bila povezana mrežom prometnica. To vrijedi za sve kartografske izvore srednje i južne Europe, a jedini izuzetak čini tzv. carigradski put koji od početka 17. stoljeća često nalazimo ucrtanog na kartama Ugarske ili Podunavlja. Prvi kartografski izvori o novovjekovnoj cestovnoj mreži na području hrvatskih zemalja potječu iz vremena mletačkoturskih ratova i sklapanja mira u Srijemskim Karlovcima.

1 Pod pojmom “prometna komunikacija” podrazumijevamo prometnice u širem smislu. Naime, naziv “cesta”, s izuzetkom građenih putova rimskog doba, kao tehnički pojam koristi se u hrvatskom prostoru tek od početka 18. stoljeća. Kako se ovaj rad odnosi na razdoblje do početka 19. stoljeća, za srednjovjekovne i dio komunikacija novog vijeka korišten je izraz “put”. Također valja napomenuti da ovdje nije obrađena gradnja svih važnih prometnih pravaca, nego je vrijednost kartografskih izvora pri rekonstrukciji i praćenju putova prikazana samo na odabranim primjerima.
2 Rekonstrukciju srednjovjekovnih putova na području hrvatskih zemalja na temelju pisanih izvora obavila je Lovorka ČORALIĆ, “Put, putnici, putovanja”. AGM, Zagreb, 1997.

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Uncategorized i označen sa , , , , , , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

2 odgovora na Kartografski izvori za rekonstrukciju i praćenje razvoja prometnih komunikacija

  1. Tomas napisao:

    Ma od kad Mura tece blizo Varazdin, a Drava sjeverno od Cakovec.

    Sviđa mi se

  2. urshka napisao:

    Neviodunum nije današnji Ozalj, nego Drnovo u Sloveniji. I rijeka Mura se nalazi sjeverno od Drave. LP U.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.