Hreljin

Emilij Laszowski
Izvor: Knjiga Gorski kotar i Vinodol

Čovjeka može da očara pogled sa željeznice, kad se spuštamo s Plasa prema Bakru. Pod nama se pruža kršovita pustoš sa svojim ponikvama, ograđenima kamenjem. Po njima su brižne ruke Primoraca zasadile svoje vrtiće, a po pećinama i kršu tek se nešto mjestimice zeleni. Ovuda se vijuga cesta prema Kraljevici i k Bakarcu, a tamo dalje se uvalio među pećine bakarski zaliv pun krasota. Onkraj zaliva diže se iz mora kamenita obala kostrenska, a njoj se nasuprot posadila zelena Kraljevica, a u dnu zaliva gradić Bakar. Iznad Bakarca na brijegu s malim zaravankom vidimo potpunu sliku napuštenoga Hreljina, u sredini visok toranj, a do ovoga mala kapelica. Brijeg s razvalinama varoši i grada hreljinskoga visok je 321 m nad morem, a nalik je izdaleka, kad se gleda sa zapadne strane, golemoj piramidi. Sav je brijeg kamenit, a prema dolini strše velike pećine, koje marljivi Hreljinjani s mukom obraćaju u vinograde. Samo se mjestimice susreće malo zelenila, što bar donekle oživljuje sivo i pusto kamenje. Ispod razvalina, koje narod zove »Gradina«, pada strmo prema moru dubok jaz u samom kamenu, a zovu ga »Vražji put«. Krasna zidana cesta vodi iz Križišća u mjesto Hreljin, nad kojim se vidi razvalina staroga Hreljina, pa kao da gospoduje nad putovima, što vode iz Gorskoga kotara k moru i od Bakarskoga zaliva u Vinodol. Najprikladniji je put do hreljinskih razvalina iz Bakarca. Otuda vodi pokraj župnoga dvora ispod hreljinske gradine do stare Karlove ceste (kojom se vrijedno uspeti), ili se krene prečacem do nove ceste, što je usjekoše u tvrdu stijenu pod samom gradinom, a otuda puca i pogled na Bakarski zaliv. Dalje se ide podzemnim rovom, kuda je cesta izvedena, okrene se na desno i uzbrdice stazom. Prolazeći mimo strminu, okrenutu prema dolini, dolazi se do dviju cisterna. Obzidane su tesanim kamenom, otvorene i sadrže dobru i bistru vodu. Kad smo gore, eto pred nama prave slike pustoši!
Na prilično visokome zaravanku pružile se ruševine grada i varoši hreljinske. Skup je to većih i manjih zgrada, ponamještenih bez ikakova reda, koje su sve više ili manje razvaljene, bez krova i poda, a po njima na prozorima i zidovima niče trava i korov puštajući svoje korijenje u pukotine zidova. Takih omanjih zgrada ima do 50. Osnova je hreljinskih razvalina podugačka, otegnuta smjerom od sjevera prema istoku. Sve je to bilo negda obzidano jakim zidom, koji se naokolo pruža u različnim nepravilnim smjerovima čineći mnogo sad više sad manje pravih i tupih uglova. Na sjeverozapadnom je uglu stajala okrugla kula, a takova je bila i na suprotnom jugozapadnom uglu kao suvisli dio kaštela-grada. Između ovih dviju kula bila su jedna varoška vrata, a druga na sjeveroistočnom uglu. Najbolje je sačuvana kula kastela, okrenuta prema dolini bakaračkoj. Uz nju se naslanjao sam kasteo, a imao je još jednu četvorouglatu kulu, koja je sa dva ugla izbočena van vanjskih zidova. To je bila izvan sumnje glavna branična kula gradska. Narod priča, da su pred tom kulom držali Frankopani sud. Vanjske su zidine kastela još dosta visoke te se na njima vide i prozori u sredini gore. I prema varoši su bili jaki zidovi, no nutarnje se razdjeljenje teško razabira, jer je vrijeme i nevrijeme učinilo svoje. To je nekoć bio branik varoši hreljinske, a danas leglo guštera i zmija…

foto.jpg

Kuće su se varošice najviše stisle do zidina grada. U sredini tih razvalina, na maloj čistini, stoji ruševina velike crkve, od koje se još prilično dobro uzdržao u sredini na pročelju dozidan zvonik, što ga je pred neko 60 godina raskolila strijela. To je nekadašnja glavna hreljinska crkva sv, Jurja, ili kako ju pisma zovu »stolna crikva«. Uz ovu slijeva stoji mala i dobro sačuvana, crijepom pokrita kapelica B. D. M, s malim zidanim i otvorenim zvonikom. Vrata su na pročelju obla i obložena kamenim vratnicama. Po svoj je prilici sagrađena god. 1699., koja je godina uklesana na kamenoj ploči. U njoj su i dvije rake; ona je zdesna Antuna Turine od god. 1712. Kapelica je na mjestu, gdje je nekoć stajala stara kapelica Frankopana sv. Stjepana prvoga mučenika. Od ove kapelice razabiraju se zidovi sa tri strane spomenute kapelice B. D. M. To je kapelica, iz koje potječe krasan mramorni okvir tabernakula, na kojem je zdesna, isklesan grb Frankopana, a slijeva sv. Juraj u borbi sa zmajem. Još ima na njoj anđeoskih glava, arabeske s grožđem i pšenicom te žuludom (panis vitae), a s napisom: »Hic est chorpus domini nostri Yesu Cristi 1491.« Taj se krasni spomenik nalazi danas u arheološkom muzeju u Zagrebu. Bakarski kronik Barčić spominje, da su u toj kapelici imali Frankopani svoju raku, u kojoj je pokopan i hreljinski župnik Juraj Žuvičić. Pred kapelicom se poviše lijevo nalazi cisterna, a iza kapelice je bila nekoć Kalvarija, gdje je do pred 30 godina stajao drven križ. Vidik što se prostire s razvalina hreljinskih, bez sumnje je medu najljepšim vidicima s naših razvalina, pa onda nije ni čudo, da je nadvojvoda Ludovik Salvator u tom kraju našao zanosa i opisao ga u svom djelu »Der Golf von Buccari i Porto Re«. Gledajući s te visine sinje naše more, bijelu Kraljevicu s njezina dva grada pa onu krš, mora da nam bujaju osjećaji od milja i opet steže duša od bola, pa i tu osjetimo, da nas ljubavlju veže ova naša draga ovdje pusta, ali opet lijepa hrvatska domovina! A kako i ne! Veličajan je pogled na okolicu Bakra. Pred nama je čitav Kvarner s otocima, koji se ističu svojim rtovima, šilima i grebenima.

Iznad Bakra se bijeli selo sv. Kuzme, dalje tamo Kukuljanovo, Krasica, Viševica, Praputnjak i Meja. Ispred Kraljevice se pomalja iz mora otočić sv. Marka, s kojega se oko rado odvraća, da pase po bujnoj zeleni duge doline, pred kojom se je smjestilo ribarsko mjestance Bakarac, nekoć luka hreljinskoga grada, Turinovo selo, Dol, Velika i Križišće. Daleko se na sjeveru dižu strme kamene glavice, a ispod njih se vijuga u zavojima karlovačko-riječka željeznička pruga. Tamo se na sjevero-zapad opet diže ponosna Učka, divna u čas zalaza sunca, a danas tužna, jer dijeli sudbinu otrgnute hrvatske braće, »Sveta tišina naokolo vlada, a tek čuješ tuj i tamo pjesmu pastira, koji čuva svoje stado. A kad suton prikrije zemlju — vlada tajinstveni mir, tek čuješ čvrčka, da čvrči svoju pjesmu. On je veseo …«
Kako je oko Hreljina sve puno pećina i kamena, a ukras su im divlje ruže i primorsko šikarje, zemlje su, koliko se mogu obrađivati, vrlo slabe. Ima nešto i vinograda, ali malo vode. No za to je oko Bakarca i u jarku više zeleno, tu vidimo zelene satureje, borovicu, niske jasene i javore, a gdjegdje se pomalja i crnogorica (Pinnus austriaca), crni trn i drugo zelenilo. Danas je tako tužno i tiho među zidinama hreljinskim. No nije tako bilo pred stoljećima. Ne vjeruje li se, eto što nam stara pisma pričaju o minulom životu na Hreljinu.

• •

I Hreljin ubrajaju neki među onih sedam utvrda (septem turres) rimske Liburnije, što samo svjedoči, da ga drže za vrlo star grad. Tko ga je sagradio i kad, o tome ne govori ni jedan spomenik. Narodna priča kazuje, da ga je sagradio Hrelja (Herkul), koji je ovamo došao iz Grčke. No svakako je utvrđeno, da je oko HreIjina bilo rimskih naselja, što svjedoče i tamo u zemlji nađene starine. Na livadi Pavlinovici našlo se žara s paljenim kostima, a kod Plasa se u kraju Planina našlo i rimskih novaca. Kod Bakarca je kamen vrh »Gradac«, na kojem je nekoč stajala zgrada na osnovi kao pravokutnik, duga 40 a široka 3,5 m. S istočne je strane imala kulu. Tu je, kako se priča, iskopano različnoga novca i jedan zlatan štapić. Ta je kula možda bila rimska stražarnica, koja je čuvala cestu od rimske Tarsaticae dolom Klančinom uz more prema Senju. Kod Bakarca se pak našao rimski miljokaz. To bi bili uglavnom tragovi rimske kulture i života u hreljinskom kraju. S Vinodolom dođe god. 1225. i Hreljin u vlast knezova Krčkih Frankopana. No prvi nam se put spominje Hreljin za vrijeme vinodolskih gospodara Fedrika, Ivana, Leonarda, Dujma, Bartola i Vida knezova Krčkih, god. 1288. Na zboru, kojemu je u Novom bio predsjednik knez Leonard Frankopan, zastupahu Hreljinjane plovan Raden, satnik Ivanac, sudac živina i Kliman Nedal. Kroz cijelo XIV. stolj. nema nikakovih vijesti o Hreljinu, no za to su nam obiljnije vijesti u XV. stoljeću. God. 1403. za vrijeme kneza Nikole Frankopana spominje se Hreljin kao grad i varoš, pa je tamo bilo 4 svećenika: plovan Blažević, Šimun, Antun i Frančiško. Njima i njihovim nasljednicima »redovnicima« darovao je sudac Andrija Ševatić sjenokošu Črni pod Zlobincem (Zlobinom) za dušu svoju i sina Jurka, koji je te godine poginuo u vojni na Turke. Poslije smrti kneza Nikole Frankopana vlada Hreljinom sin njegov knez Stjepan, i za vrijeme je njegovo uređen god. 1437. spor između Hreljinjana i Bakrana zbog međa. U tom se pismu spominje hreljinski plovan Matija, sudac Matija Kolermanić, sudac Kalut Dobren, Ivan Osen, Pavao Perlačič i Marko Relja Kugabca. God. 1440. nalazimo na Hreljinu kneza Ivana Frankopana, kad je obdario samostan crikvenički.
Sve do god. 1449. vladali su braća Frankopani svojom djedovinom zajedno, a tad su se podijelili.

4.jpg

Na toj je diobi dobio knez Ivan Frankopan župu bušku i grad Hreljin s dijelom Krka i Senja. On je držao u Hreljinu svoga »potknežina« Bolfa, koji se spominje 1. XII. iste godine, pa zastupa svoga gospodara u parnici između Grižana Belgrada te Drivenika. Spominje se i Petar Kirilić s Hreljina. No knez se Ivan naskoro otuđio svojoj braći, jer se dao pod okrilje Mlečana i obladao cijelim otokom Krkom. Grad Hreljin dođe u ruke kneza Stjepana Frankopana. Da li ga je Stjepan posvojio ili se kako nagodio s knezom Ivanom, to se ne zna. Knez je Stjepan god. 1465. stanovao na Hreljinu, gdje mu je na »dvoru« njegovom služio Mikula Jekević, njegov službenik, a taj je pisao i lijepom glagolicom. Spominje se tu i Stjepanov dvanaestogodišnji sin Bernardin. Knez je Stjepan Frankopan ubirao na Hreljinu daću od trgovine, pa je i zagrebačke građane silio, da to plaćaju, ma da su bili od toga slobodni po svojim povlasticama. Nato su se Zagrepčani potužili kralju, pa je dvorski sudac Mihalj Orszag to ubiranje zabranio na sudu u Zagrebu 21. veljače 1481. U isto je vrijeme boravio i kralj Matija Korvin u Zagrebu, pa knezu Stjepanu sinu njegovu Bernardinu 1. ožujka izda novu darovnicu za grad Hreljin s lukom u Bakarcu (Bucharycz) i druge neke gradove, a s odobrenjem kraljice Beatrice. Knez Stjepan Frankopan skoro na to umre, a naslijedi ga sin Bernardin. On već god. 1491. obnavlja hreljinsku crkvu sv. Jurja i ukrašuje ju. Poraz kod Udbine u Vražjem Vrtlu, koji je zadesio hrvatsku vojsku od Turaka, bio je razlog, da je s Modruša pobjegao biskup i njegov kaptol. Jedan se dio toga kaptola nastanio i na Hreljinu kod crkve Stjepana prvog mučenika. Otada su na Hreljinu bila tri kanonika, a od tih je jedan bio župnik. Krivo je mišljenje, što neki ističu, da je na Hreljinu kao i po drugim vinodolskim mjestima bio otprije samo po jedan kanonik s više kapelana porcionara, koji su se poslije počeli pribrajati kanonicima. Početkom XVI. stolj. upravlja Hreljinom knežev modruški dvornik Juraj Hromčić, koji je god. 1493. morao također pred Turskom silom umaknuti s Modruša. Imanja su kneza Bernardina, koji je preživio svu svoju djecu, zajedno s HreIjinom dopala nedoraslom njegovu unuku Stjepanu Frankopanu. Pod štitništvom kralja Ferdinanda I. nije se knez Stjepan Frankopan ni mogao baviti svojim gradovima, kojima su upravljali tuđinci.

7

Istom kad je teškom mukom do svojih imanja došao, postavi glavnoga upravitelja Ivana Gušića, a taj se u mnogom iskazao kao nasilnik i čovjek bez savjesti, pače često je i zlo utjecao i na svoga gospodara. Knez Stjepan stupivši u tazbinu s knezom Nikolom Zrinskim, i sklopivši godine 1544. s njim ugovor o zajednici dobara, preda na diobi dobara god. 1550. Hreljin, Dubovac, Novigrad, Skrad, Grobnik i Bakar sestri svojoj Katarini Zrinskoj, a potonjim svojim odredbama namijeni knez Stjepan i svoj dio nećacima svojim Jurju, Krsti i Nikoli Zrinskomu. Od god, 1550. vlada Hreljinom knez Nikola Zrinski.  Svakako je Hreljin bio uvažavan kao utvrda u stvari obrane zemlje. Stoga god. 1563. ističe general Ivan Lenković u svom izvještaju o hrvatskim utvrdama, da valja Hreljin, grad Zrinskoga, uščuvati i uzdržavati. Poslije smrti bana Nikole Zrinskoga držali su dalje Hreljin njegovi spomenuti sinovi. Upravu je vodio najstariji Juraj. On god, 1599. postavi za upravitelja svih primorskih imanja Zrinskih Ludovika Čikulina, kojega već iduće godine naslijedi u toj službi brat njegov Julije. Po smrti Jurja Zrinskoga preuze imanja brat mu Nikola, a za vrijeme njegovo bude popisan god. 1605. prvi poznati nam urbar za Hreljin. Po tom su urbaru plaćali Hreljinjani »bir« u grad 424 libre u gotovu, a osim toga druga podavanja u naravi i »sulj« od marve, kako su ga podavali i Grobničani, Od bira su bili oslobođeni Juraj Zebić, knez Basan (Kukuljevič), Juraj Kos, Gašpar Pušić, Gašpar Bukara, Stanić, Mate Hrabar, dok su plemići i slobodnjaci bili također slobodni svih podavanja. Koji su imali konje, valjalo im je otpremati tovare od Bakarca na Javornik. Od vina su davali »potoku« i t. d. Na Hreljinu se ubirala »trgovina«, daća od robe, a tako i u Bakarcu, gradskoj luci. Tu se najviše trgovalo izrađenim drvetom za kola, kopanjama, zdjelama, pladnjima, lipovim daskama za postolare i toporištima za sjekire. Pod grad je pripadalo i nešto Vlaha, koji su podavali »suljevinu« i dio od ovaca. Ovi su stočari stanovali vani po gorama. »Potoku«, daću od vina u naravi, bio je dužan »grašćik« voziti u grad, i za to je dobivao 2 spuda vina. Trgovina je skretala na Bakarac, Bakar, Javornik i Lokve. Tako su tovari, koji su pošli na bakarsku cestu kroz Lokve, plaćali »trgovinu« u Hreljin i Bakar. Zanimljiva su imena tih hreljinskih Vlaha, koji su plaćali t. z. »vlaški bir« u Hreljin: Lucka i Jurko Gusovica, Katina, Grga Moderčin, Polidorić, Barić Kos, Toman Tometić, Ivan, Filip i Stipan Milošić, Ivan i Vrša Kajner, Mate i Miho Polić, Stipan Tomić, Mato Pravdić, Mikula Stanić, Miklić, Jakob i Luca Grubišić, Gašpar Belobraić, Ivan i Martin Turinić, Pava/ Turina, Ivan Kukuljan, Marko Canderlić, Jurkotić, Jadrotić, Ružić i Ivan Ruminić. God. 1608. plaćali su u svemu 118 libara i 17 solda.

Po smrti kneza Nikole Zrinskoga (+ 1612.) preuzme Hreljin i ostala imanja Zrinskih njegov sin Nikola, koji je gospodario i u ime svoga mlađega brata Jurja. Među braćom nije došlo nikada do diobe imanja, ma da je za nju bio godine 1624. g. neki nacrt. Nikola umre godine 1625. a Juraj 1266. otrovan od Vallensteina. Imanja Zrinskih naslijediše malodobni Jurjevi sinovi Nikola i Petar. Dok su poodrasli, upravljali su imanjima njihovim vrlo loši skrbnici. Kad su konačno preuzeli imanja i god. 1638. ih među se podijelili, ostao je uz ostala primorska imanja zajedničko dobro, dok je kod ponovne diobe god. 1649. Hreljin s ostalim primorskim imanjima pripao knezu Petru Zrinskomu. Kad je ovaj god. 1665. postao hrvatski ban, vidimo, kako njegova umna žena Ana Katarina, rođena Frankopanka, savjesno vlada imanjima svoga muža, zaposlena državnim poslovima. Zacijelo se i ona i ban Petar Zrinski često svratiše na Hreljin, kako je to bilo i u drugim gradovima vinodolskim, a naročito u Kraljevici. Osvanula je i godina 1670., godina pada i rasula slavne porodice Zrinskih i Frankopana. Na zaplijenjena njihova imanja dođu 27. lipnja 1670. povjerenici fiska Petar Prašinski i Franjo Špoljarić sa sucem Znikom na HreIjin (u varoš i grad) te za komoru provedu zapljenu. U izvještaju kažu, da gradu pripada 180 kmetova, a dohodak, što ga gradu plaćaju, zvan »bir«, nosi na godinu 200 for. Vina da je tamo 200 kabala, a dohodak od ovaca iznosi 24, od veće marve 10 for. na godinu. Kmetovi su i građani dužni podavati gospoštiji običnu rabotu, obrađivati vinograde, a u potrebi služiti pod oružjem te polaziti na Krajinu il kamo im se zapovjedilo. Povjerenici postaviše tamo za upravitelja popa Matiju Grubešiča. Za čudo je, da je taj grad Zrinskih ostao neopljačkan od njemačke vojske i zapovjednika, koji su ostale njihove gradove tako divljački opljačkali. Po tome sudimo, da je grad Hreljin bio slabo opremljen, jer je Zrinjski najviše boravio u Kraljevici ili na Grobniku. Pa i procjena iz god. 1672. u korist malodobnoga kneza Adama Zrinskoga, sina pokoj. bana Nikole, začudo ne opisuje hreIjinski grad, kako to čini kod svakoga drugoga. Navodi samo »grad i kasteo« Hreljin te ga procjenjuje na 400 do 500 for. Baš toliko, koliko i mali grižanski grad. Tu se utvrđuje, da ima 170 kmetova i 10 inkvilina, koji daju različne daće u naravi i rabotu. Kao posebnu su daću davali od kozlida t. zv. »podsnježnake«. Gradu je pripadao i vinograd Knežija i nešto sjenokoša. Maltarina je na Hreljinu i u Bakarcu dosezala na godinu 255 libara. Na potoku je Rakovcu bio gradski mlin. U gradu je bio kastelan, a imao je 39 for. plaće na godinu. Cijelo je hreljinsko imanje procijenjeno na 16.257-23.421 for. Hreljinu je pripadao tada i Lič. Knez je Adam Zrinski uživao polovicu imanja Zrinskih, do svoje smrti g. 1691. Drugo je pozobala ugarska komora. God. 1692. odreče se njegova udovica imanja muževa, prekupi ih austrijska komora sva od ugarske, pa tako dođe i Hreljin pod njezinu upravu. Kad se g. 1726. počela graditi nova Karlova cesta iz Karlovca na Rijeku, počelo je seljenje Hreljinjana na Piket. Stari je Frankopanski kasteo na Hreljinu već tada bio ruševan i zapušten, pa i ljudima je bilo teško živjeti okruženima ruševinama a i pustoši oko Hreljina. God. 1789. bude dokinut i kaptol hreljinski, a god. se 1790. preseli i plovan s Hreljina k crkvi sv. Jurja na Piket, koja je poslije župna crkva hreljinske župe. Otad je Hreljin sasvijem opustio. Još je vrijedno spomenuti, da je god. 1757. nastojanjem Antuna Zandonatija pogođen otkup robote i podavanja u naravi među Hreljinjanima i bankalnom deputacijom, koja je od austrijske komore preuzela upravu primorskih imanja. Kad je god. 1778. Bakar proglašen slobodnim kraljev. gradom, dano mu bude u područje sve od Trsata do Kraljevice, a tako i Hreljin. Poslije se i to promijenilo, pa je danas Hreljin zasebna upravna općina u kotaru sušačkom.

 

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Stari gradovi i označen sa , , , , , , , , , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.