Grad Tržan i varoš Modruše

modruš.jpg

Autor skice dr.sc.Zorislav Horvat, Izvor Milan Kruhek, Srednjovjekovni Modruš

 

Zanimljiv opis starog grada Tržana i varoši Modruše iz knjige “Krčki knezovi Frankapani” Vjekoslava Klaića, iz kojeg se vidi kako je grad bio velik i koliko je mnogo ljudi u njemu živjelo. Samo u samostanu je živjelo 80 redovnika.

Najznamenitije mjesto u župi Modrušama bio je, kako već spomenusmo, Modruški grad, zvan takodjer i Tržan (castrum Thersan). Podor toga grada, vidi se i danas još na 680 m. visoku, strmu brijegu uz Josipovu cestu, koja vodi iz Munjave (Karlovca) preko sedla (888 m.), što no dijeli VelikuKapelu od Male, u Jezerane (Senj). Po ruševinama, s kojih se širi krasan vidik na Oštarije, Plaški, Carevopolje i Ogulin, vidi da je grad bio okrenut prema jugu, na iztočnoj strani imao četverouglastu kulu., a na zapadnoj redute za obranu. U gradu bila je i kapelica, ali joj ni povjest ni tradicija ne zna za ime. Sam grad mora da je bio prostran i udoban, jer se u njemu nije kratila prebivati god. 1372.-1390. ponosita Talijanka Carrara, supruga kneza Stjepana I. Frankapana i majka nesrećne poslije Elizabete , udate za pustolovnoga celjskoga grofa Fridrika II. Na podanku brijega, na kojem stoji Tržan-grad, sterala se je na ravnici sama varoš Modruše, koja se god. 1343. zove trgom (in foro Modrus), god. 1449. varoši (oppidum), a god. 1461. gradom (in civitate Modrussa). Ruševine nekadanje varoši vide se i danas još kod župnoga sela Gornji Modruš. Varoš bijaše takodjer opasana zidovima i kulama, te su i u njoj često boravili knezovi Frankapani. Osobito se je podigla varoš, kad je ona postala po odredbi pape Pia II. god. 1460. sijelom biskupije krbavske, koja se je odsad stala nazivati i modruškom. Biskupi zajedno s kaptolom stolovali su u njoj kroz trideset i tri godine (1460.-1493.), i to biskupi Nikola Kotoranin, Antun Zadranin i Kristofor Dubrovčanin. Dok su Modruše bile stolica biskupa i kaptola, cvale su, osobito, te su se takmile s najodličnijim hrvatskim varošima. Po jednoj povelji od god. 1463. kao i po drugim podatcima evo slike tadanje varoši. Bijaše opasana zidovima i kulama, a dva zida, koji su se protezali uzbrdice, spajali su ju s gradom Tržanom na brdu. Iz varoša vodila su dvoja vrata: jedna na iztok, a druga na zapad. Gradu i varoši bio je gospodar knez Stjepan II. Frankapan sa svojim sinom Bernardinom ; a duhovna glava bio je pomenuti biskup Nikola Kotoranin, osobiti pouzdanik rimskoga pape. Kod sjeverne strane varoškoga zida stajahu biskupovi dvori ili „biskupija”, a tik do nje stolna crkva sv. Marije (koja se je zvala crkva sv. Marka, prijo nego što postala stolnom); blizu crkve uzdizao se još u prošlom stoljeću gotovo još posve sačuvani zvonik njezin, dakako bez zvona. Tu bijahu i grobnice, što dokazuju ostatci svodova i nadgrobno kamenje sa uklesanim grbovima. Osim stolne crkve bijaše još više drugih crkava, kao crkva sv. Trojstva, koja je danas župna (u njoj ima jedan na prosto izklesan obraz, a pod zvonikom u kapelici nešto slično grbu); njoj nasuprot stajaše crkva sv. Duha, koje se ruševine nalaze na jednom brežuljku. Uz zidove na zapadnoj strani bila je do vrata crkva sv. Stjepana, a nedaleko od nje crkva sv. Jelene. Spominje se i franjevački samostan s crkvom sv. Antuna, utemeljen god. 1378. od kneza Stjepana I.; ali se ne može već ustanoviti, da li je bio u samoj varoši ili izvan nje. U varošu bio je i “trg” (placa); žitelji zvali su se „purgari modruški”, te su imali svoje “dvore” (kao „dvor Žudijev”) ; gradom pak upravljali su valjda “podknežini” u ime knezova Frankapana. I sami knezovi imali su u varoši svoje kuće; “purgari” pak činili su “službe male i velike” knezovima, a uz to su im plaćali “dacie”.

Gradu Tržanu i varoši Modrušama na jugu, gotovo tik sedla, preko kojega je vodio put preko samoga Gvozda, uzdizao se je na 623 m. visoku brdu znameniti pavlinski sam ostan sv.Nikole s crkvom. Taj samostan bio je zadušbina knezova krčkih , a osnovao ga je oko godine 1390. knez Ivan V. (Anž) Frankapan, boraveći u Modrušama sa suprugora Anom i sinom Nikolom. Samostan primio je od osnovatelja kao i od njegovih nasljednika mnogo zemalja i posjeda ne samo na kopnu hrvatskom, nego i na otoku Krku. U hrvatskim spisima zove se taj samostan „s v. Mikule na Gvozdi”. Kako je bio bogat i prostran, živjelo je u njemu do 80 redovnika, sve samih Hrvata i glagolaša.

cesta_dronNa fotografiji se vidi kako se stari put koji ide prema Modrušu odvaja od ceste koja se danas koristi. Na desnoj strani fotografije vidimo cestu D23 prema Senju i auto cestu Zagreb – Split. Autor fotografije Dalibor Lovrić 
sv.trojstvo.jpgSrednjovjekovna cesta ispod crkve sv.Trojstva, autor fotografije Dalibor Lovrić 

 

rekonstr

Prikaz pretpostavljenog izgleda utvrđenog grada Tržana i Modruša, Izvor: varak.hu

Deset modruških crkava:
1. Crkva Sv. Ivana Krstitelja
2. Župna crkva Sv. Marka
3. Katedrala sv. Marije
4. Kapela uz sjeverna gradska vrata
5. Crkva sv. Duha
6. Crkva sv. Trojstva
7. Crkva sv. Katarine
8. Crkva sv. Antuna Pustinjaka
9. Kapela sv. Nikole Putnika
10. Crkva sv. Mihovila

 

Izvori:
Tekst: “Krčki knezovi Frankapani” – Vjekoslav Klaić
Skica: Milan Kruhek – Srednjovjekovni Modruš
Katedra Čakavskog sabora Modruše, modrus-kcs.hr
Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Stari gradovi i označen sa , , , , , , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.