Povijesne prometnice i putovi u Zagrebu

Krešimir Galović , Uprava za zaštitu kulturne baštine Ministarstvo kulture
Izvor: Ulica Antuna Bauera u Zagrebu – urbanističko-arhitektonski razvoj od
srednjovjekovnog puta do moderne ulice, Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske 39-2015
agram.jpgMap: mapire.eu

 

Za razumijevanje povijesnog razvoja grada Zagreba i njegovih ulica jedno od ključnih polazišta je poznavanje povijesnih prometnica i putova koji su prolazili njegovim područjem. Neki od njih, sudeći prema arheološkim nalazima, koristili su se kao važne prometnice već od brončanog doba, a u vrijeme antike postali su sastavnim dijelom razgranatog sustava rimske cestovne mreže.
Najstarija zagrebačka povijesna prometnica je Ilica, koja je nastala kao prirodna komunikacija slijedeći konfiguraciju najnižih jugozapadnih obronaka Medvednice. Kao prometnica korištena je već tijekom brončanog doba, a tijekom antike postaje sjevernim ogrankom rimske ceste koja je vodila od Stenjevca prema Andautoniji (Šćitarjevu) i Sisciji (Sisku).
U srednjem vijeku njenom je trasom prolazila tzv. Velika kraljevska cesta (Magna via regis). Na prostoru Trga bana Josipa Jelačića formiralo se veliko križište na kojemu je jedan krak ovog puta skretao prema jugu, odnosno prema rijeci Savi, a drugi je nastavljao Vlaškom ulicom prema prema istoku. Tijekom srednjeg vijeka upravo će se uz ove komunikacije, podno Gradeca i Kaptola, početi formirati najstarija gradska podgrađa: Laška Ves (Vicus Latinorum), Šoštarska Ves (Vicus sutorum Theutonicorum) i Lončarska Ves (Vicus lutifigulorum).

Uz ove velike cestovne pravce postojao je i čitav niz sporednih putova te poljskih staza i raznih prečaca koji su od sredine 19. stoljeća regulirani u ulice i uklopljeni u gradsku matricu, poput Puževe (Jurišićeve), Martićeve i Laginjine ulice. Jedan od povijesnih putova bila je i Ulica Antuna Bauera. Njen razvoj usko je povezan uz povijest Vlaške ulice, odnosno srednjovjekovnog naselja Laške Vesi. U najranije vrijeme Bauerova ulica spominjala se kao „put koji vodi na Savu“.
Rudolf Strohal naziva ga kolnim putem koji je vodio „na vlaškoulička polja i vrtove.“
Ovaj je put ucrtan na dva plana grada Zagreba s okolicom iz 18. stoljeća. Prvi je nastao u sklopu tzv. „Prve zemaljske jozefinske izmjere“, a drugi u sklopu vojne rukopisne topografske karte cara Franje Josipa II.  Temeljem ovih dvaju planova moguće je vrlo detaljno rekonstruirati njegovu trasu. Kretao se od nekadašnjeg naselja Laška Ves do nekadašnjeg selišta Dubrava, obuhvaćajući u širokom luku zemljišta koja su od srednjeg vijeka uglavnom bila u vlasništvu zagrebačkog Kaptola. Put se kretao prema rijeci Savi prateći jednim dijelom korito nekadašnjeg potoka Medveščak. Kod lokaliteta Široko polje, u blizini savskog prijelaza Kraljev brod (Kirin Brodar), put se odvajao od Medveščaka prema istoku, odnosno u smjeru potoka Blizneca (Bach Blisnicza).
Od potoka Blizneca put je zakretao prema sjeveroistoku prolazeći kroz selišta Vukomerec (D. Vukomerecz) i Trnavu (D. Ternova), a završavao je u Dubravi. Čitavo ovo područje bilo je poljoprivredno, osim istočnog dijela, odnosno prostora današnjeg Borongaja (Porongay), koji je bio prekriven šumom (Wald Porongay).

„Put koji vodi na Savu“ započinjao je na istočnoj periferiji Laške Vesi. Ovaj se dio Vlaške ulice počeo formirati tijekom 15. stoljeća. U arhivskim izvorima na ovom se prostoru 1433. godine spominje „hospital sv. Petra“ za gubavce (pauperibus leprosis in hospitali S. Petri in suburbio Zagrabiensi) s istoimenom crkvom (kapelom), grobljem te vinogradom i livadom na obližnjem brežuljku Lašćini.
Točna lokacija crkve sv. Petra i hospicija je nepoznata. U pisanom izvoru iz 1513. godine navodi se da se hospicij nalazio južno od „javnog puta nasuprot Savi“ (ab occidente via publica, que via tendit versus Zawam de sancto Petro).
Temeljem njega Rudolf Strohal zaključuje da se hospicij sv. Petra morao nalaziti „negdje na današnjoj Sigečici kraj Save.“9 Lelja Dobronić mnogo opreznije zaključuje da su se crkva i hospicij gubavaca morali nalaziti izvan naselja na nekom osamljenom mjestu, odnosno da su se zemlje u vlasništvu ovog hospicija nalazile južno od ceste na području Laške Vesi, najvjerojatnije negdje na njenom istočnom kraju pred
samim ulazom u naselje, odnosno u neposrednoj blizini današnje crkve sv. Petra. Tijekom 16. stoljeća crkva sv. Petra postaje laškoveškom župnom crkvom. Kada se to dogodilo nije točno utvrđeno. No, u svakom slučaju do njena proglašenja moglo je doći tek nakon nestanka (rušenja) prvotne laškoveške župne crkve sv. Antuna i njenog hospicija, čija je lokacija također nepoznata. Pretpostavlja se da je to moralo biti između 1519. i 1574. godine.

Uspostavom župe sv. Petra započinje širenje Laške Vesi prema istoku. Na samom početku 17. stoljeća biskup Nikola Selnički dao je srušiti hospicij, koji je u to vrijeme već bio zapušten i ruševan. Prema opisu kanoničke vizitacije iz 1692. godine crkva sv. Petra izgledala je vrlo skromno. Glavni se ulaz nalazio na zapadnoj strani, a ispred južnih vrata bio je otvoreni trijem s oltarom za služenje mise.  Uz crkvu se nalazilo i groblje na kojemu su se pokapali ondašnji siromašni župljani. Prema kanonskoj vizitaciji iz 1750. godine crkva je bila vrlo trošna, zbog čega je biskup Franjo Thauszy odlučio da se krene s njenom obnovom. No, na kraju je odlučeno da se izgradi nova crkva. Nova župna crkva izgrađena je 1770. godine. Njena izgradnja ključan je događaj u prostornom oblikovanju Vlaške, a tako i okolnih ulica od kraja 18. stoljeća do prvih desetljeća 20. stoljeća.

Ovaj unos je objavljen u Uncategorized i označen sa , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.