Od srednjovjekovne Dobre do novoga grada

Milan Kruhek 
Izvor: Novigrad na Dobri, povijesno turistički vodič 

novigrad

Ako je Novigrad na Dobri novi grad, ostaje pitanje, koji je to stariji grad prije toga novoga bio središtem javnoga i upravnoga Života današnjega novigradskog kraja. Taj stari morao je, dakako, biti negdje vrlo blizu novome gradu, koji je po njemu i dobio to razlikovno ime. R. Lopašić razložno tvrdi da je najstarije povijesno ime toga kraja bilo Dobra. Opravdano je predpostaviti da su najstariji žitelji toga kraja ipak najprije tako nazvali rijeku, a onda je po rijeci i kraj oko te rijeke dobio to isto ime: Dobra. U tom su blagorodnom kraju ljudi gradili svoje kute i naselja, a kao slobodni ljudi, na onovremeni su način uredili među sobom i svoju širu društvenu zajednicu. Simbol i potreba te zajednice slobodnih plemićkih općina bio je i utvrđeni Župski grad. Posve je logično da je i taj njihov utvrđeni grad dobio to isto, najstarije ime toga kraja, grad Dobra. Sve se to događalo negdje u stoljećima prije tatarske provale u hrvatske krajeve, dakle prije 13. stoljeća; no možda su svoj utvrđeni grad podigli ipak neposredno poslije toga, potaknuti upravo strahom zbog mogućeg kakvog novog napada neprijatelja na ovaj njihov miran srednjovjekovni život.
Prvi sačuvani povijesni zapis imena nekog grada Dobre nalazimo u spisima iz druge polovice 13. stoljeća. U jednoj ispravi sumnjive diplomatičke vrijednosti, datiranoj godinom 1260. knezovi Krčki, kasnije u 15. stoljeću prozvani Frankopanima, dokazuju da su već od kralja Bele IV. dobili u posjed zemlje i kaštele Vinodola pri moru. Na kraju te isprave piše da je ta isprava bila napisana baš u nekom gradu Dobri. Da li je to bila naša Dobra novigradska?!

Prvi siguran spomen postojanja grada Dobre na rijeci Dobri u Hrvatskoj bilježi jedna druga izvorna isprava, kupoprodajni ugovor napisan 13. srpnja 1299. godine, koji su sklopili plemići stare Goričke županije Vučko, sin Rodika koji prodaje svoj očinski posjed Mrzlo Polje, plemićima Marku i braći mu Poznanu i Andriji. Opisujući međe prodanoga posjeda, ova nam isprava otkriva još neke stare nazive toga kraja kao i danas poznatu vinorodnu Vinicu kod Duge Rese. lpak za nas je najvažniji podatak da se taj posjed nalazi uz glavnu cestu koja vodi iz mjesta Dobre prema gradu Steničnjaku.

Gdje je i kakva je bila ta stara Dobra? Posve je sigurno da je ta Dobra bila na nekom istaknutom mjestu uz rijeku Dobru. Sigurno je zatim, da je morala biti u neposrednoj blizini kasnijega novoga grada, Novigrada na Dobri. Naša istraživanja utvrdila su i ovaj logičan zaključak. Slika ozemlja i građevinski ostaci na brijegu iznad Novigrada na Dobri, jasno svjedoče da se na kraju izbočine toga brijega, sa tri strane zaštićenog strminom terena, danas u visokoj šumi kriju ostaci staroga grada Dobre. Jednako je očito su na južnim, blažim padinama toga brijega, nekada stajale i kuće staroga naselja dobranskih plemića.
Kakav je to bio grad, ova stara srednjovjekovna Dobra? Bez potrebnih arheoloških iskopavanja moguće je ocrtati tek približno njegovu sliku. Bio je to tipičan primjer manjeg utvrđenog romaničkog grada, nepravilnog kružnog tlocrta, slična tlocrtu ne dalekog Velemerića ili srednjovjekovnog Belaj grada nad rijekom Koranom. Njegove su utvrde bile prilagođene prostoru na kojem je bio podignut i građene u stilu i duhu vremena svojega nastanka. Utvrđeni je grad bio građen od kamena, za razliku od njegova podgrađa, gdje su kuće njihovih žitelja najvjerojatnije bile podignute od drvene građe.

8.jpg

Vrlo je malo sačuvanih vijesti koje bi nam spominjale staru Dobru tijekom 14. i 15. stoljeća. Očito je taj utvrđeni grad ostao u posjedu hrvatskoga domaćega plemstva i nije nikada postao predmetom gospodarskih interesa visokog plemstva koje je po kraljevskim privilegijama i darovnicama u razvijenom srednjem vijeku zagospodarilo zemljama i naseljima starih hrvatskih plemićkih općina između poznatih “karlovačkih” rijeka Dobre i Kupe.
lz 14. stoljeća tek nam jedna značajnija vijest spominje staru Dobru na rijeci Dobri. To je isprava crkvene proveniencije, poznati popis župa Goričkoga arhiđakonata iz 1334. godine. U njemu stoji jednostavno zapisano: “Zatim (je tu župa) blažene Djevice od Dobre” – “Item beate Virginis de Dobra”. Dobra je dakle već razvijeno naselje koje je bilo mjestom crkvene župe. Još je zanimljivija vijest koja opet tu istu župu spominje već daleke 1501. godine, dakle na početku ranoga novoga vijeka. Taj popis isto tako govori da je župnik župe Dobra neki svećenik Grgur – “Gregorius plebanus ecclesiae beate Virginis de Dobra”. Dakle to je još uvijek župa Dobra, a ne župa Novigrad! Kada je dakle župa Dobra postala župom novigradskom? Odgovor moramo potražiti u drugoj velikoj promjeni: onda kada je umjesto starog utvrđenoga grada Dobre bio sagrađen novi grad, Novigrad na Dobri!

Tijekom cijeloga 15. stoljeća sve sačuvane isprave, koje nam svjedoče kako se polako mijenjaju društveni odnosi prema zemlji i njenim starim vlasnicima u srednjekovnoj strukturi društva i u predjelima oko rijeke Dobre, nigdje ne spominju grad Novigrad već samo grad i naselje Dobru. Godine 1441. na pr. zapisano je da je dvor u Tomašnici koji postaje privatnim feudalnim vlasništvom Fabijana Šafara, kaštelana grada Ozlja, u pripadnosti grada Dobre. Svjedoci ove gospodarske promjene su potpisani plemići Dobranski: Franjo Dobranski (očito žitelj mjesta Dobre), Luka Ivanković iz Stativa, Matija Fabijanov od Zadobarja, Juraj Miklič, župan u Zadobarju, i Ivan Grdunski iz Grduna. Godine 1454. ponavlja se ista priča, sada uz neke druge svjedoke.

Godine 1449. 14. lipnja u Modrušu gradu brojni sinovi i nećak Juraj dijele međusobno veliku feudalnu baštinu kneza Nikole Tržačkoga-Frankopana. U toj su ispravi spomenuti susjedni Ozalj i Ribnik koje je dobio Nikola Frankopan, ali nema spomena niti Dobre ni Novigrada na Dobri. Znamo da su Frankopani kupnjom grada Ozlja 1398. godine postali gospodarima cijeloga kraja između Kupe, Dobre, Mrežnice i Korane. Znamo da je tada u tom kraju bilo još dosta samostalnih plemićkih općina koje se opiru njihovoj feudalnoj vlasti. Ali nema još spomena Novigrada na Dobri, ali ni spomena o starom gradu Dobri. To može značiti da frankopanski novi grad, njihov novi kaštel na Dobri, još nije bio sagrađen, a staromu gradu Dobri niti su bili gospodari niti pak je, možda već i zbog njegove zapuštenosti, bio vrijedan posebnoga spomena u jednoj tako velikoj i općoj gospodarskoj promjeni toga kraja. Neizravno je to ujedno i dokaz da su novi grad na Dobri, prozvan Novigradom, sagradili Frankopani i to u vremenu nekako pri kraju 15., ili u prvom desetljeću 16. stoljeća.

Ovaj unos je objavljen u Stari gradovi i označen sa , , , , , , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.