Potok Cirkvenitza (Medveščak)

Premerl, Nada; Aleksandra Muraj; Goran Arčabić; Ljudevit Tropan; Željko Kovačić
Izvor: Katalog izložbe  Potok u srcu Zagreba : Uz potok Medveščak od izvora do ušća, Muzej grada Zagreba, 2005. mgz.hr

potok-u-srcu-2005

U Muzeju grada Zagreba 2005. godine održana je zanimljiva izložba “Potok u srcu Zagreba”,  koja kroz desetak tema pokazuje život i urbani razvoj uz potok Medveščak, od prapovijesti do danas, od njegova izvora povrh Kraljičina zdenca do ulijevanja u Savu te ističe sve važne momente urbanog, gospodarskog, svakodnevnog i zabavnog života na tome potezu.

Oranice i pašnjaci u Savskoj nizini ispod utvrđenog, dvojnoga grada, ispresjecani brojnim neobuzdanim potocima koji su se spuštali s Medvednice, navodnjavanjem su donosili osnovnu egzistenciju srednjovjekovnom gradu. Svakako najznačajniji među njima bio je potok Cirkvenitza (kasnije nazvan Medveščak), žila kucavica između dva susjedna naselja i stoljetna granica između Biskupskog i Kaptolskog Zagreba te Slobodnog i kraljevskog Gradeca. Cirkvenitza se prvi put spominje u ispravi kralja Emerika 1201. god. u kojoj se potvrđuju međe Kaptola. Spominju ga i kralj Bela IV. u Zlatnoj buli i kralj Matija Korvin u kasnijim potvrdama.

U srednjem vijeku spominje se i kao Matičina, a njegov pritok, zapravo umjetni mlinski kanal, koji je prokopan polovinom XIII. st. od Okrugljaka do Krvavog mosta, naziva se Pretoka ili Prekopa. U XIX. st. nazvana i Melinski potok, tekla je usporedno s Medveščakom od Okrugljaka do Vogelova mlina na današnjoj Zvijezdi uz njegovu zapadnu stranu; dalje prelazi matičnom potoku s istočne strane, da bi negdje u polovici današnje Medvedgradske ulice, kod Gliptoteke, ponovno prešla zapadno od potoka Medveščaka, nastavljajući po današnjoj Kožarskoj ulici do Krvavog mosta, ispod kojega se ulijevala u potok Medveščak.

Potok Medveščak je sve do kraja XIX. st. tekao kroz čitav grad: Ksaverskom dolinom, današnjom Medvedgradskom i Tkalčićevom ulicom, Pod zidom, prelazeći Bakačevu, tekao je iza kuća u gornjoj Vlaškoj ulici, potom današnjom Jurišićevom i Draškovićevom nastavljao preko staroga Sajmišta, gdje je naglo skretao prema jugoistoku, ulijevajući se u Savu na današnjem Žitnjaku.

Njegove vode tjerale su stoljećima gradske, kaptolske, cistercitske, župne i obrtničke mlinove. Na prostornoj maketi, uz ostale važnije podatke, označeno je svih 25 zagrebačkih mlinova.

Već od XIII. st. tu su kaptolska i gradska kupališta i lječilišta. Kupalo se u grijanoj vodi iz Medveščaka, koju su pripremali kupeljnici (balneatori). Puštala se i krv iz žila, stavljali takozvani rogovi, brijači su bili i kirurzi, vadili su zube, liječili rane, brijali i šišali građane i dr. Prvo javno kupalište otvorili su 1291. god. cisterciti podno crkve sv. Marije.

Bujični potok Medveščak zadavao je velike brige građanima. Godine 1651. prvi put zabilježena je katastrofalna poplava. Voda je valjala kamenje, nosila drveće, a kuće rušila do temelja. Kako je nepogoda nastupila nakon oluje u noći, voda je odnijela i 52 života. Kanonik Baltazar Adam Krčelić opisuje vrlo slikovito poplavu 1750. god. kada je potok na Harmici probio sebi novo korito, a usput razorio mnoge kuće. Dnevne novine bilježile su svakogodišnje poplave. Katastrofalna i neobična zbila se 5. siječnja 1846. god. kada je iza strašne sibirske zime iznenada nastala jugovina. Snijeg se tako naglo topio da se Medveščak prelio iz korita, poplavio Harmicu i susjedne ulice, kojima se bujica valjala prema Savi. Sutradan je na Harmici, kažu kroničari, ostala gomila ledenih santi, što ih je dovaljao neobuzdani potok. S razlogom se sve do polovine XVIII. st. na njegovim obalama grade samo mlinovi i skromne, drvene purgarske hiže s krovištem od slame ili šindre.

potok-u-srcu-zagreba-2

Jedna od središnjih tema izložbe posvećena je mlinarima i mlinarskom cehu, kao značajnoj gospodarskoj grani. Uz čak 25 mlinova uzduž Medveščaka, samo u prvoj polovini XIX. st. registrirano je na području Zagreba više od 100 majstora, članova mlinarskog ceha. Ovdje se mljelo žito za potrebe Zagreba, prije osnutka paromlina (1862). Uklonjeni su uglavnom potkraj XIX. st., kad ih je gradska općina otkupljivala radi prelaganja Medveščaka, a poneki u Mlinovima i na Ksaverskoj cesti radili su do polovine XX. st. Da se ne zaborave njihove lokacije, rekonstruirali smo ih i zabilježili na prostornoj maketi, postavljenoj na podu izložbene dvorane.

 

Ovaj unos je objavljen u Uncategorized i označen sa , , , , , , , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.