Imena-spomenici prošlosti

Petar Šimunović 
Izvor: Časopis KAJ, Broj V/84. 
stari zg
Izvor: pinterest.es

ZA POVIJESNU PATINU U IMENIMA ZAGREBAČKIH ULICA

Nemar prema starijim imenima zagrebačkih ulica i gradskih četvrti ispoljava se na nekoliko načina. Ili se napuštaju starija imena zato što se promijenio krajolik, ili se preinačuju imena po ukusu (zapravo neukusu) pojedinaca i administracije na taj način što ih nepotrebno štokaviziramo, prekrajamo oblike, mijenjamo nastavke i tako zatamnjujemo kolorit sredine u kojoj su imena ponikla i povijesnu patinu koja se zrcali u njima. Imenovanju i preimenovanju ulica treba pristupati ozbiljno i stručno, pogotovu u naše vrijeme u zahuktalom širenju grada kad se prigradska naselja uključuju u gradski sklop, kad ulice i uličice nastaju gotovo »preko noći« i kad, čini se, za imena kojima treba da razlikujemo novonastale ulice nemamo vremena i ne pokazujemo dovoljno ljubavi i umješnosti. Imena ulica nisu luksus koji nastaje hirom pojedinaca, nego nužnost. Ona nam omogućuju snalaženje u gradu i bez njih bi naša orijentacija bila nemoguća. Potpunu upotrebljivost uličnog nazivlja postići ćemo samo onda ako ih uspješno strukturiramo, ako im izaberemo i sačuvamo pravilan jezični lik. Pri imenovanju ulica treba se obraćati naslijeđenom i s vremenom obogaćivanom sustavu imena koja već imamo u imeniku zagrebačkih ulica, na uzorke imena koji već postoje i dobro funkcioniraju, jer se upravo tako čuva i bogati kolorit sredine i povijesna patina u imenima. Takvo bogaćenje možemo provesti na više načina, među kojima bi trebalo obnoviti stara već zaboravljena imena. U tvorbi novih imena valja se služiti uzorcima koji već postoje u starijem imenskom fondu u kojem pretežu ovi nastavci:
 ija dolazi za oznaku zemljišta koje je pripadalo nosiocu neke časti Knežija (knez), Kustošija (kustos).
-ščica. Složeni nastavak u istoj službi: Knezinščica (ime sjenokosa uz Savu, potvrđen g. 1514, a danas zaboravljen), Fraterščica naselje i posjed koji je pripadao redovnicima), Graščica (zemljište koje je pripadalo Gradecu) itd.
-ica se javlja u imenima koja označuju zemljište pojedinih vlasnika: Ferenčica (Ferenc), Kajzerica (Keizer)
-ik dolazi redovito u imenima od naziva biljaka: Brestik, Hrastik, Vrbik…
-jak poimeničuje pridjeve tvoreći topografska imena: Goljak, Okrugljak… kao i njegove složenice  –njak, -ščak, u istoj službi: Srebrnjak, Ružičnjak, žitnjak; Medveščak, Kuniščak, Gospoščak…
-je
dodaje se imenima izvedenim od naziva biljaka: Rakitje, Graberje, Trnje, Lesje…
-ovec, -evec
najčešći je nastavak u imenima, a dolazi na nazive biljaka: Brestovec, Dunjevec, Glogovec, Svibovec, Višnjevec na nazive životinja: Orlovec, Paunovec, Sokolovec, Zmajevec a i osobna imena: Mirkovec, Miroševec, Mihaljevec, Markuševec.. Ova i ovakva imena na žalost se sve više poštokavljuju sufiksima -ac, ak, umjesto izvornih -ec, ek. U vezi s tim istakli bismo imena koja nam se danas čine kao osobna imena bez ikakvih nastavaka, a koja bi uključivala u sebe ideju lokaliteta: Jankomir, Mirogoj i Maksimir.
I Zagrepčani ih — unatoč službenom obliku imena — također sami stvaraju prema tim modelima: Zrinjevac (Zrinjski trg), Tomislavac (Tomislavov dom), Kvaternjak (Kvaternikov trg) itd.

Povijesni kolorit u imenima očituje se i onda kada im ostavljamo jezične osobine sredine u kojoj su nastali: Peščenica (pijesak), Prečac (priječac), Lepa ves (lijepa ves), Medveščak, Medvednica (medvjed) itd. Umjesto kajkavskog sufiksa -ec (Vukomerec, Črnomerec), sve više prodire njegova štokavska varijanta -ac (Jelenovac, Miroševac)… Posredništvom toponima sačuvane su do danas neke imenice kao zemljopisni termini, koji izvan imena dolaze rijetko u uporabu, a ipak su svjedoci o nekadašnjem izgledu kraja koji je do danas izmijenio grad: gvozd i les ‘šuma’, ves ‘selo’, pleso, poloj, prud ‘podvodno zemljište’ obrež ‘zemljište uz obalu rijeke’, ponikva ‘mjesto poniranja potoka’, splavnica ‘kanal za odvod vode’, luka ‘livada uz rijeku’ itd. Ovi problemi morali bi biti stalno prisutni u općinskim skupštinama pri imenovanju bezimenih ulica. često se čuju različita mišljenja u mjesnim zajednicama kako bi osim imenovanja novih trebalo preimenovati i mnoga stara imena. Prijedlozi se daju nasumce po osobnim željama pojedinaca, a prijedlozi za preimenovanje ulica najčešće se odnose na ovakva starija imena, koja su navodno anakronizam i s obzirom na značenje i s obzirom na teren na koji se odnose. Takva imena zaista odražavaju prošlost, i upravo zbog toga smatramo ih povijesnim spomenicima. Prošlost sadržana u intimnom koloritu imena traži zaista veću brigu i širu društvenu podršku. Spomenimo ovdje poučan primjer prekosavskog Zagreba, gdje je uz urbanistički plan savjesno prostudirano nazivlje koje je zatečeno na terenu. Imena Topolje, Zapruđe, Utrina, Travno, Sopot, Siget, Bračak, Trnsko, Miljevina, Savski gaj, Remetinec, Lanište, Palinčice, Mladoles, Zapolje, Delci, Resavina, Trstenik, Bujevina, Dugave, Dračevica označene su nove gradske četvrti. Ovdje imena prenose prošlost u budući grad. Imena o kojima je bila riječ kao povijesni spomenici kraja nose u sebi sadržajna i jezična obilježja. Ona odražavaju kolorit sredine i povijesnu patinu što se zrcali u njima. Zbog toga takva imena zaslužuju da budu utkana u rast ovoga grada. Po njima ćemo mjeriti veličinu preobražaja koji smo stvorili. I zablude, naravno!

MEDVEŠČAK

Imena često imaju čudan put kroz povijest. I ovo ime o kojemu je riječ vezano je uz nastanak Zagreba podno Zagrebačke gore, koja ima svoje starije ime Medvednica. Mi doduše ne znamo točno kada je Zagreb postao naselje. Obično se uzima god. 1092, kada je mađarski kralj Ladislav na ovom terenu osnovao biskupiju da bude žarište kršćanstva među Hrvatima u ovim krajevima. Ubrzo zatim razvile su se dvije utvrde: ona crkvena na Kaptolu i ona svjetovna na susjednom brežuljku koja se nazvala Gradecom. To bijahu jezgre današnjeg Zagreba. Ta dva utvrđena grada dijelio je potok što je tekao s Medvednice današnjom Tkalčićevom ulicom, a koji prve potvrde nazivaju Cirkvenica (1201. g. Circueniza) Cirkvenik (1242. 1392. g.: Cyrkenich i Cyrkuenik). Kasnije susrećemo i oblik Cirkvenišće (1347. g.: Cirkuenische). U znanosti postoje različita tumačenja ovoga imena: jedni misle da je ime nastalo po crkvi koja se tamo nalazila (V. Klaić), dok drugi smatraju da je potok dijelio crkveno-feudalno naselje od gradskog, pa je ime nastalo za oznaku međe ili posjeda crkvenog zemljišta (P. Skok). Povijesne prilike u prvim stoljećima postojanja Zagreba prisilile su mnoge crkvene dostojanstvenike da se iz slabije zaštićenog Kaptola presele u sigurniji Gradec, gdje su oni sagradili utvrdu Popov toranj (1392. g.: Popowturn), poznatiji danas kao Zvjezdarnica. Oni su dalje (pokazujući se što manje ovisni o Gradecu) sagradili na Medvednici utvrdu Medue (?) nazvanu kasnije po uzorku mađarskog oblika Medwewar — Medvedgradom. Od toga doba kada je Kaptol sagradio Medvedgrad, dotadašnji potok Cirkvenik koji protječe ispod njegovih zidina mijenja svoje ime i uzima za osnovu imenicu (medvjed) koja je u imenu Medvednice i Medvedgrada U 18. stoljeću potok se naziva Medvedščica, dok je oblik Medveščak po svoj prilici kasnijeg postanja, nastavši kao poimenični pridjev medvedsk(i) i nastavka -jak, pa je ispravno pisanje jedino Medveščak, a ne Medvešćak, kako se to ime često javlja na javnim mjestima i u javnim spisima. Potok Medveščak razdvajao je svojim koritom stanovnike Kaptola i Gradeca, među kojima je u prošlosti dolazilo često i do krvavih sukoba. Spomen na to sačuvao se, kako smo već spomenuli u imenu Krvavog mosta, koji je preko Medveščaka povezivao ova dva grada na mjestu gdje danas postoji mala ulica istoga imena što spaja Tkalčićevu (nekadašnji Medveščak) s Radićevom ulicom. Sukobi na Krvavom mostu bili su toliko značajni da se u 18. stoljeću to ime odnosi i na potok (Medvenschiza vulgo Kervavi Most).

Ime Medveščak zamijenjeno je kasnije u svom donjem dijelu imenom Potok, a onda smo zatrli sjećanje na nj preimenovavši ga u Tkalčićevu ulicu. Spomen na potok i ime sačuvao se međutim u imenu gradskog predjela uz gornji tok potoka, tamo gdje su na nj bili sagrađeni mlinovi, što čuvaju spomen do danas u imenima predjela Mlinovi i u Mlinarskoj ulici. Tako su gospodarski motivi uvjetovali da se ime prenese na sjeverniji dio potoka, gdje su nastajali začeci mlinarske industrije (Mlinovi) i novo gradsko naselje (Medveščak), kojim je bio najljepši i najlakši pristup Medvednici, omiljelom izletištu Zagrepčana. Potok Medveščak već je odavna nestao. Ime kao povijesni spomenik također je s nepravom utrnulo u topografskom smislu. Njime se više ne označuje ni potok ni ulica. Nastavilo je živjeti kao administrativno ime zagrebačke općine Medveščak što se protegla istočno i južno od nekadašnjeg potoka. Živi kao ime sportskog društva, ugostiteljskog poduzeća i sl. i gubi smisao prvotnog motiva nastanka. Ustanove i društva na koje se odnosi ime, stvoreni su umjetno, administrativnim putem, i po svojoj naravi ne osiguravaju mu dug vijek kao što su mu to mogli osigurati zemljopisni predjeli uz koje je spontano ime nastalo i živilo do naših dana, kad ga administrativnim putem osuđujemo na zaborav. A imena su kao spomenici kondenzirani oblik narodnog pamćenja; ona uz osnovnu funkciju da označe objekt na koji se odnose predstavljaju ogledalo naše ljubavi i naše skrbi za prošlost koja se zrcali u njima.

 

Ovaj unos je objavljen u Uncategorized i označen sa , , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.