Frankopani u Gackoj

Manja Kostelac – Gomerčić, Udruga Baštinica Otočac
86499738_1046158762407322_1391700262967574528_oFrankopanska povelja 1466. Otočac

 

Frankopani su najpoznatiji hrvatski velikaši, zajedno sa Zrinskima, čija slava, moć, utjecaj, povezanost s europskim krugom, bogatstvo, hrabrost i propast nisu mit. Tijekom pet i pol stoljeća imali su presudan utjecaj na hrvatsku povijest.
Pratimo ih od 1118. godine i Dujma I. Krčkog iz Gradeca na otoku Krku do 1671. godine i pogubljenja Frana Krste Frankopana u Bečkom Novom Mjestu.
Bili su gospodari Gacke i Otočca dva stoljeća, od 1290. do 1486. godine.
Izgradili su ili posjedovali u Hrvatskoj više od stotinu utvrđenih gradova, tvrđava ili dvoraca.
U Gackoj su posjedovali gradove Otočac, Prozor, Dabar i Vrhovinu, Brinje (Sokolac) i Jelovik, mnoga sela i selišta, lovišta, mliništa, ceste, crkve i materijalna bogatstva. Od nekoć velebnih frankopanskih tvrdih gradova u Gackoj jedva da je ostao kamen na kamenu, a od sjaja feudalne raskoši baš ništa.
U njihovoj lozi bilježi se niz od 114 Frankopana u 17 generacija.
Gospodarima Gacke bili su redom: Dujam II. Krčki, Fridrih III. Krčki, Stjepan I. Krčki, Anž V. Krčki, Sigismund ili Žikmund Frankopan Otočki i Martin II. Frankopan.
Značajan trag ostavile su i mnoge žene Frankopanke, u Otočcu su rođene bogate i utjecajne Žikmundove kćeri Barbara i Doroteja.
Frankopani su bili kneževi, hrvatski banovi, potkraljevi, ratnici i vojskovođe, političari i diplomati, podupiratelji umjetnosti, prevoditelji i pjesnici, široko obrazovani poligloti. Pomagali su samostane, osnivali biskupije i birali biskupe. Razvijali su kulturu i pismenost, posebno njegovali glagoljicu, a u 17. st. svojim su književnim djelima zajedno sa Zrinskima stvorili prvi hrvatski književni standard (koine) na osnovi mješavine čakavskog, kajkavskog i štokavskog narječja. Sljedeći korak, stvaranje hrvatske države, spriječio je bečki dvor optužbom za „urotu“ koja je rezultirala pogubljenjem Frana Krste Frankopana i Petra Zrinskog (30. travnja 1671.) čime su ugašene dvije moćne plemićke hrvatske loze, njihovo bogatstvo opljačkano, a gospodarski, kulturni i jezični razvoj Hrvatske zaustavljen.
Ispisali su stotine listina, statuta, zakonika i drugih isprava na hrvatskom jeziku glagoljičnim pismom. Sačuvan je tek mali fragment frankopanske prepiske u Otočcu koji je pohranjen negdje drugdje (npr. dugo su se čuvale neke frankopanske listine iz Otočca u senjskom kaptolu, no kako je ustvrdio povjesničar i biskup Mile Bogović, sada više nema nijedne), a jedan od razloga za to je i veliki požar 1476. godine u varoši Otočac, u kojem su izgorjele mnoge listine (arhiva) odnijevši u nepovrat dijelove slagalice pisane povijesti Gacke, te stalna osmanlijska ugroza (zda ga Osmanlije ne zaposjednu, primjerice, do temelja je porušen samostan sv. Mikule koji se spominje na Bašćanskoj ploči i koji je Žigmund Frankopan obnovio).
Sudjelovali su u mnogim bitkama s Mongolima i Osmanlijama, u njima se proslavljali, pogibali i pobjeđivali. Najpoznatije su bitke u Gackoj pobjeda hrvatske gospode Frankopana, Keglevića i Blagajskih kod Otočca 1543., bitka za Prozor 1623. koju je predvodio Vuk I. Frankopan Tržački (Brinjski), slavna pobjeda Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana nad premoćnom osmanlijskom vojskom u bitci kod Jurjevih stijena 1663. godine.

Frankopanska Gacka

U vrijeme Frankopana regija ili župa Gacka prostirala se između Senjskog bila i Gvozda (Kapele te je zauzimala čitavo područje rijeke Gacke i pritoka. Nakon diobe među Nikolinim sinovima, područje Brinja će se izdvojiti.
Kad je kralj Bela IV. oduzeo 1269. godine templarima Senj i Gacku (Senj i Gacka su tijekom povijesti uvijek cjelina na jedan ili drugi način), a templari su bili gospodarima Gacke od 1216., dakle pola stoljeća), nasljednim vlasnicima Senja postali su knezovi Krčki, budući Frankopani. Krčki su knezovi zagospodarili Senjom 1271. godine u vrijeme kneza Vida IV. Krčkog. Sljedeći logičan korak bila je uspostava vlasti u Gackoj, plodnoj i bogatoj župi u zaleđu Senja. Da su Frankopani vlasnici i Gacke zabilježeno je 1290. godine kada su krčki knezovi nosili i naslov comes Geskae.
Godine 1300. napuljski kralj Karlo Robert II. potvrđuje krčkom knezu Dujmu II. županiju Gacku, koju sada drži (comitatum Gezege, quem nunc tenet). Za nagradu što su krčki knezovi pomogli kralju Robertu da postane kraljem hrvatskim, a potom i ugarskim, potvrđeni su im načelništvo u Senju i posjedi modruške, vinodolske i gacke županije (u Gacku spadaju zemlje Otočac, Obriž i Doljane). Knez Dujam II., zajedno sa sinom Fridrihom III., živio je u Gackoj bar povremeno, o čemu svjedoči njegovo pismo od 2. srpnja 1314. godine pisano u Otočcu (in Othozzazo).
Otočac u smislu grada ili castruma prvi se put spominje 8. svibnja 1316. godine, opet u povelji kralja Roberta Karla II. krčkom knezu Dujmu, kojom mu nanovo daje čitavu župu Gacku s Doljanima, Lasničićima i gradom Otočcem za sve vijeke. Gacku nasljeđuje njegov sin Fridrih III. koji postaje glavna ličnost razgranate porodice knezova krčkih. On drži Senj, Modruš, Vinodol, Gacku, Drežnik. Iza Fridriha ostaju sinovi Dujam III. i Bartol VIII., a Bartola nasljeđuju Stjepan I. i Anž V. Obojica se nazivaju knezovima Gacke tj. knezovima krčkim, senjskim, modruškim, gačkim i vinodolskim. Donijeli su 5. svibnja 1388. godine Statut (na latinskom jeziku) od 168 paragrafa koji građanima jamči njihova stara prava i propisuje nove odredbe o sigurnosti, javnom redu, čistoći, trgovini, brodarstvu i šumama. Taj je Senjski statut potvrdio privilegirani položaj plemića (dakle i Frankopana, koji su u Senju imali punu feudalnu vlast preko svojih namjesnika kneževa (vicecomes). Prijepis Senjskog statuta na hrvatski jezik godine 1701. vjerojatno je bio pripremljen za praktičnu uporabu na sudu, a tome je potvrda što je u praksi korišten sve do 18. stoljeća. Predstavlja neprocjenjivo značajno vrelo za upoznavanje hrvatske pravne prošlosti.
Anža V. naslijedio je Nikola (Mikula) IV., prvi nositelj prezimena Frankopan (de Frankapan, Franepani, Frangepani, Frangipani, Frangepanibus). Prezime Frankapan/Frankopan uzeo je 1428. godine, a papa Martin priznao mu je srodstvo sa starom rimskom patricijskom obitelji Frangipana, koji su se pozivali na antičko podrijetlo iz roda Anicija. To isticanje srodstva s rimskim patricijima bila je moda onoga vremena, a u obitelji knezova Krčkih, po svemu sudeći, postojala je jaka tradicija o srodstvu s rimskim Frangepanima (legenda o tri brata Frangepana iz slavne rimske porodice – Anž Michiel, Nikola i Hugo – koji su 833. godine napustili Rim i otišli u Mletke, a odatle Nikola u Dalmaciju te postao praotac knezova Krčkih) na koju su se pozvali kad im je zatrebalo (pouzdano je danas utvrđeno da je sam dokument – srednjovjekovna kronika – kojim se srodstvo dokazuje krivotvorina geneologa iz 15. ili 16. stoljeća.).
Nikola IV. postao je hrvatsko-dalmatinskim banom 1426. godine. Ime Frankopani nasljeđuju Nikolini sinovi i ono ulazi u opću tradiciju. Kralj Sigismund dao mu je skoro sve što je u ondašnjoj Hrvatskoj imao, izuzev baštine Nelipčića i Kurjakovića. Nikola IV. za svojega je života objedinio sve obiteljske posjede i doveo moć Frankopana do vrhunca. Gacku će 1449. naslijediti njegov sin Sigismund (Žigmund) Frankopan, a otet će je kralj Matijaš Korvin zajedno sa Senjom (1469.), Vinodolom i Primorjem da bi na otetim frankopanskim posjedima bila formirana Senjska kapetanija (od 1469.) te kasnije izdvojena Otočka kapetanija (od 1577.).

Ovaj unos je objavljen u Uncategorized i označen sa , , , , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.