Ljuba Kraljević – ponos jaskanske prošlosti

Zdenko Vuković Cena
Izvor: jaska.com.hr

v_8288

U perivoju kaštela Erdödy u Jastrebarskom nalazi se most Ljube Kraljević koji spaja park s glavnom cestom preko parkirališta trgovačkog lanca Lidl. Ovo je priča o Cvetkovčanki Barici Zdelar o kojoj je Janko Matko pisao u svom prvom romanu “Žrtva” koji govori o velikoj ljubavi grofa i seljanke…

Posljednji grof, Stjepan Erdödy (1848.-1922.), sahranjen je u Jastrebarskom i značajan je u ovoj priči za Jastrebarsko. Stjepan je bio zaljubljen u prekrasnu seljanku iz Cvetkovića, Ljubu Kraljević, kako ju u svojem romanu „Žrtva“ zove pučki pisac Janko Matko. Taj je roman trebalo čitati između redaka i uz dodatna istraživanja još uvijek živih svjedoka saznati i otkriti pravu istinu. Upravo je postavljanje ovog mosta u perivoju idealno vrijeme za simboliziranje ljubavi seljanke i grofa. Prilika je to da i mnogi turisti, prolaznici, znatiželjnici i štovatelji povijesti posjete most i dio perivoja u kojem je Ljuba Kraljević (pravog imena Barica Zdelar) ljubovala s grofom Stjepanom. Janko Matko je roman „Žrtva“ prvi puta izdao 1938. godine i naravno da tada još nije mogao objaviti pravi identitet seljanke za kojom su svi zbog ljepote bili „ludi“, a ona je još uvijek bila živa. U istoimenom romanu autor opisuje mladu Ljubu kad je prvi puta došla u dvor pred sluge (koji su bili iz Slovačke) i koji su to prokomentirali riječima “Ovo nije dijete, nije djevojka, ovo je tek divna ruža. Mama joj je krasna, a ova će biti prekrasna“.

v_8290Grof Stjepan Erdödy

 

Tko je Ljuba Kraljević?
Ljubina majka u romanu „Žrtva“, Zora (pravog imena Jela), bila je vrlo lijepa težakinja kod grofa Stjepana Erdödya. Iako je bila dosta mlađa od grofa, zapela mu je za oko, bez obzira što je već bila udana. Citiram riječi Janka Matka kad je grof prvi puta vidio Zoru: „Ovakve ljepote nisam još nikad vidio“, a nakon toga sjećanje „One oči, ono lijepo lice“. U to je vrijeme grof Stjepan već bio zainteresiran za kontesu Helu Hedervary. Grof Stjepan je ostao bez roditelja i o njemu se brinula teta s majčine strane. Bilo je to vrijeme i kad su mnogi odlazili na rad u daleke zemlje. Tada su razni zastupnici parobrodarskih društava i emisari američkih tvornica i poduzeća odvodili mlade ljude na rad u Ameriku.

Među tim su osobama bili i Ljubin otac Antun i nešto kasnije i odabranik, koji su također otišli na rad u prekooceansku zemlju Ameriku. Antun i Jela imali su djecu među kojima je Ljuba Kraljević (Barica 4. 11. 1882., Cvetković – 23. 9. 1958., Jastrebarsko) bila prvo dijete. Odlaskom Antuna u Ameriku Zora ostaje sama s djecom. Ljubin otac je prilikom rada stradao i sahranjen je u Americi, a majka Zora se nakon toga ponovo udaje i to za Josipa Ivanušića. Pet godina kasnije Franjo Palaković iz Amerike šalje potpisanu punomoć koju mogu koristiti Jela Zdelar i njezini nasljednici, a uključuje sve njegovo vlasništvo. Franjo Palaković je bio iz Budrovaca iz čije blizine potječe i prezime Zdelar. Zadržani dokument u obitelji Zdelar dokazuje da je bio vezan za Jelu (postoji mogućnost da joj je brat). Ta je punomoć ovjerena kod bilježnika uz prisustvo dva svjedoka i napisana njemačkim jezikom.

U to je vrijeme Zorina kćerka Ljuba Kraljević već bila ljubavnica grofa Stjepana Erdödya. Prilikom prikupljanja ovih dokumenata od Miljenka Ivanušića (unuk Josipa Ivanušića) doznao sam zanimljivu anegdotu. Grof Stjepan Erdödy je mnogo puta dolazio u Cvetković preko pruge s kočijom po Ljubu. Jednom je prilikom na njezinog očuha Josipa Ivanušića čak potjerao svoje pse jer se ovaj vjerojatno naljutio na grofa prilikom dolaska pred njihovu kuću. Josip se brzo snašao i dobro je bićem namlatio grofove pse, a zbog toga je čak morao odgovarati u Beču.
Zanimljiv i istinit događaj mi je ispričao i osamdesetdvogodišnji Dragutin Novosel iz Cvetkovića čiji je otac Stjepan Novosel također bio sluga i kočijaš kod grofa Stjepana Erdödya. Jednom je prilikom grof poslao kočijaša Stjepana Novosela (rođen 1882.) po Ljubu Kraljević. Ljuba je grofu rekla da ima zgodnog kočijaša, a grof ga više nikad nije slao po svoju ljubavnicu. Dragutin je na fotografiji koju sam donio prepoznao Ljubu Kraljević.

Ljuba Kraljević, pravim imenom Barica Zdelar, je posjedovala i veliki dio zemlje koje je dobila, a kasnije i naslijedila od grofa Stjepana Erdödya. Dokument iz 1921. dokazuje njezinu dobrotu kojim daruje svojem očuhu Josipu Ivanušiću česticu zemlje, a uz to je u narednim godinama na razne načine pomagala i mnoge svoje suseljane. Dokument je zanimljiv iz razloga jer ima i vlastoručni potpis Barice Zdelar  te žig Poglavarstva poveljne općine Cvetković, Gruntovnog ureda kotarskog suda u Jastrebarskom, Poreznog ureda u Jaski i biljege Kraljevstva Srbov-Hrvatov i Slovencev.

v_8310

Da je Ljuba Kraljević bila osoba od pomoći dokaz je i tvrdnja moje pokojne bake Anđelke (s majčine strane) koja je upravo prvo zaposlenje pronašla preko grofice jer joj je bila susjeda i željela joj je pomoći kao mladoj djevojki. Dokaz o velikom posjedu grofičine zemlje je i mjesto na kojem je danas izgrađena moja obiteljska kuća. Moja baka Ana (s očeve strane) je godine 1957. kupila zemlju od grofice čiji su se posjedi protezali sve do benzinske postaje u Jastrebarskom. Samo godinu dana kasnije grofica Barica Zdelar je preminula i sahranjena na Cvetkovačkom groblju koje se nalazi u Jastrebarskom – taj je dio nekada pripadao Cvetkoviću, a izgradnjom pruge 1865. ista dijeli Cvetković i Jastrebarsko.

U starijim godinama Ljuba nije previše izlazila van iz svoje kuće i do svoje je smrti više bila zatvorena, vjerojatno se sjećajući dana iz mladosti. Nakon ove priče vjerujem da ćete se složiti sa mnom i mojim zaključkom. Ljuba Kraljević je bila plemenita osoba jaskanskoga kraja koja zaslužuje svoje mjesto u perivoju dvorca Erdödy, a upravo postavljeni most neka bude legendarni put kojim je Ljuba dolazila u dvor grofa Stjepana. Čitajući između redaka više puta roman „Žrtva“ pučkog pisca Janka Matka, smatram da nekadašnja istinita zbivanja mogu postati legenda Jaske i perivoja dvorca Erdödy. Priču bih završio jednim Ljubinim citatom iz tog romana: „To su moji mili, to je moj mili hrvatski jezik“.

v_8289Most Ljube Kraljević u perivoju pored kaštela
Ovaj unos je objavljen u Uncategorized i označen sa , , , , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.