Otoci na Savi i prijelazi preko Save

Marija Karbić/Bruno Škreblin
Izvor: Grad na rijeci ili pored nje: srednjovjekovni Zagreb i rijeka Sava, Rijeka Sava u povijesti. Zbornik radova znanstvenog skupa održanog u Slavonskom Brodu 18- 19. listopada 2013.
otociMap: mapire.eu

Osim posjeda na lijevoj i desnoj obali Save, i Gradec i Kaptol držali su i savske otoke. Jedan od njih spominje se već 1201. u darovnici hercega Andrije u kojoj on poklanja zagrebačkom biskupu otok Kegenik na Savi (u izvoru Cagnis). Budući da se nikakvi drugi lokaliteti u ispravi ne spominju, nije moguće točno odrediti položaj toga otoka. Toponim Kegenik mogao bi odgovarati Kageniku koji se spominje u Kaptolskom statutu iz 1334. upravo na mjestu gdje se nabrajaju posjedi uz Savu. Tako je Kagenik spomenut uz posjede Gornja i Donja Luka, Jarun, Blato i Otok sv. Jakova, što ukazuje na to da se nalazio jugozapadno od Zagreba.
Jedan od poznatijih savskih otoka bio je gore spomenuti Otok sv. Jakova ili Egidijev otok, prozvan tako prema nekom Egidiju koji je ondje utemeljio cistercitski samostan, o čemu saznajemo iz isprave kralja Bele IV. od 30. ožujka 1257. kojom je cistercitima potvrdio darovnicu zagrebačkog arhiđakona Petra. Naime, Petar je u blizini crkve sv. Jakova sagradio crkvu sv. Marije i samostan te ih zajedno s ostatkom toga otoka, koji je kupio od Ivana, sina Iroslavovog, i još jednim drugim otokom poklonio cistercitima.
Iako o njihovu djelovanju na otoku nema konkretnih podataka, poznato je da su cisterciti diljem srednjovjekovne Europe često sudjelovali u kontroli i gospodarenju vodom, poput isušivanja močvara, izgradnja kanala i mlinova.
I nakon što su napustili otok prepuštajući ga 1315. nekim redovnicama, o kojima, nažalost, ništa pobliže ne znamo, cisterciti su ostali u blizini vode u samostanu sv. Marije uz potok Cirkvenik, na kojem su imali mlinove i kupalište. Uz otok, spominje se i prijelaz Sv. Jakov, koji je bio također u vlasništvu samostana. Otok sv. Jakova, odnosno Egidijev otok, sigurno se nalazio u jugozapadnom dijelu današnjeg Zagreba, a uspomenu na cistercite danas čuva ime Savske Opatovine.

Na tom prostoru spominju se i drugi savski otoci čija su imena sačuvana do danas. Tako su prema izvorima današnja zagrebačka naselja, a nekadašnja sela Rudeš i Jarun također nekoć bili savski otoci, o čemu nam izrijekom svjedoče i vrela. U jednom se dokumentu iz 1438. spominje kaptolska sjenokoša prope insulam Rodes, a u drugom iz 1427. stoji in portu insule capituli Jarun vocate.
Na području koje je pripadalo zagrebačkom biskupu bilo je još riječnih otoka, o čijem postojanju svjedoče i do danas sačuvani toponimi (npr. Siget u Novom Zagrebu). Godine 1272. kralj Stjepan potvrdio je nadarbinu pokojnog zagrebačkog kanonika kantora Buze, koji je svoj predij ad Othok vicinum sa svim njegovim pripadnostima i korisnostima na rijeci Savi darovao da bi dvojica svećenika svaki dan u zoru služila u katedrali misu na čast Blažene Djevice Marije.  Otok, točnije predij Siget odnosno Otok (Zigeth, et alio nomine Othok vocatum), spominje se i u Kaptolskom statutu iz 1334. Otok je kasnije na neko vrijeme preoteo Gradec, što je dovelo do sudskog spora pred kraljevskim sudom.      Gradečka općina je također imala pravo vlasništva nad nekim otocima.
Godine 1322. kupila je dio zemlje na Mortunovom otoku za jedanaest maraka, a 1363. spominje se njezin otok Nemorosa nedaleko novoosnovanog sela (Nova villa). Termin Siget ili Otok također se nekoliko puta spominje u gradskim dokumentima tijekom srednjovjekovlja. Tako je 1391. zabilježeno da je bivši sudac Nikola Dolasić kupio neku zemlju penes Zyged.
Dvije godine kasnije (1401.) je Ivan Bazovlić u zamjenu za neku zemlju in Zigeth Mateju, sinu pokojnog literata Ivana, dao jednog svog jobagiona u Gračanima.

Prijelazi preko Save

Povezanost gradečkih i crkvenih posjeda s jedne i druge strane Save omogućavali su pogodni prijelazi preko Save, koje smo zbog njihove važnosti za razvoj Gradeca kao prometnog čvorišta već spomenuli. No, osim trgovačkih puteva koji su spajali Ugarsku s Jadranom, ne možemo zanemariti ni intenzivnu komunikaciju lokalnog karaktera, odnosno činjenicu da su ti prijelazi povezivali širu okolicu sa sjedištem biskupije i Kaptolom, napose u vezi s njegovom ulogom vjerodostojnog mjesta, te Gradecom, koji je, pak, bio glavno središte lokalne trgovine i obrta.                                                                            Osim toga, ne treba zaboraviti ni to da su ti prijelazi, osim što su imali veliku komunikacijsku važnost, kako na lokalnom tako i na širem planu, donosili i znatne direktne prihode. To napose vrijedi za skelu Kraljev brod, kojom je Savu prelazila kraljevska tkz. vojnička cesta. Stoga je Gradec i nastojao da prihodi od Kraljeva broda, koji su pripadali kralju, dođu u gradsku blagajnu, što je 1472. na neko vrijeme i postigao. Grad je kontrolom nad skelom, osim neposrednu zaradu, ostvario i posrednu materijalnu korist jer sam nije u tom razdoblju morao plaćati maltarinu za prijevoz žita sa svojih posjeda u Hrašću u grad.

Uz Kraljev brod vezana je i jedna zanimljivost. Ondje je, naime, 1308. papinski legat Gentilis izdao zagrebačkomu biskupu Augustinu Kažotiću ispravu kojom podupire njegov zahtjev da mu Babonići vrate Medvedgrad. Taj se je prijelaz vjerojatno nalazio u jugoistočnom dijelu današnjeg Trnja.                                                                                                Osim prijelaza Kraljev brod, vrela nam spominju i prijelaz Sv. Jakov zapadno od njega, koji smo već spomenuli govoreći o Egidijevu otoku, te Jelenov prijelaz ili Jelenovac blizu Kosnice. Prihodi prijelaza Jelenovac pripadali su zagrebačom Kaptolu od sredine 14. stoljeća, što je 1395. potvrđeno ispravom kralja Žigmunda.  Za portus insule capituli Jaron vocate, koji se spominje u 15. stoljeću, ne može se sa sigurnosti reći je li riječ o novom prijelazu ili se radi o drugom imenu za prijelaz Sv. Jakov. Postojao je i prijelaz pod imenom Kraljev brod (Portus regis) kod Susedgrada.  U vrelima se spominje i jedan prijelaz u privatnim rukama (djece Ladislava, sina Ivana iz Čeha), koji se nalazio blizu Zadvornice i Pobrežja.

Pokraj posjeda Prevlaka nalazio se je tkz. prijelaz gubavaca (transitus leprosorum). To ime sugerira da se u blizini nalazio leprozorij, koji je na taj način bio i dovoljno blizu gradu da bi se gubavcima mogla osigurati pomoć i dovoljno daleko od njega da ne bi postojala opasnost od zaraze. Lokacija uz Savu mogla je biti izabrana i zbog narodnog vjerovanja koje biskup Augustin Kažotić spominje u spisu Izlaganja o pitanjima krštavanja slika i drugim praznovjerjima, a prema kome se je od gube moglo izliječiti uranjanjem u vodu uz izgovaranje riječi krštenja.
Kada govorimo o prijelazima, možemo spomenuti da u gradečkim vrelima nailazimo i na službenike koji su vršili nadzor savskih obala i prijelaza, odnosno prijevoza po Savi. Navedimo samo dvojicu od njih. Portulanus Mihael se spominje 1443. i 1446., a Benedikt od 1444. do 1452. godine. Godine 1445. kupuje polovicu kuće i zemljišta od Uršule, udovice strigača sukna Pavla i kroja²a Dionizija, a bio je i vlasnik šume.

Ovaj unos je objavljen u Uncategorized i označen sa , , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.