Tražeći ostatke mlina na potoku Rakoviku uvjerili smo se koliko je teško pronaći lokalitete kojima su se ljudi nekada koristili. Iako je Petar Kopanica s kojim sam se uputio u potragu bio na mlinu, nismo ga uspjeli pronaći od prve. Pomoć smo potražili i telefonski kod dr.sc. Berislava Horvatića, koji je znao njegovu točnu lokaciju, objašnjavao nam je putem mobitela kako doći do mlina, no nismo ga sami uspjeli pronaći od prve. Nismo ga uspjeli pronaći iz smjera Dolova, jer je Petar prema mlinu išao po koritu potoka Vretenica, koji se nalazi ispod Gradeca. Govori mi Petar kad smo došli do mlina “ne prepoznajem više ovaj krajolik od kada sam zadnji put bio na mlinu. Sve je zaraslo, promijenilo se!”
Promjene u krajoliku su ogromne i priroda sve više preuzima sve ono čime se ljudi danas više ne koriste. Putovi kojima su se ljudi nekada koristili, postaju sve neprohodniji, polja na kojima se nekada uzgajalo sve ono što je ljudima služio da se prehrane postaju šikare, vidljivih ostataka onoga što pokušavamo pronaći je sve manje. Tako je i sa našim mlinom na Rakoviku. Drugi je to mlin (za kojeg točno znamo gdje se nalazi) koji se nalazi u blizini Dobrinja, mjesta na otoku Krku u kojem ljudi i danas žive. No, mlin na Rakoviku je još bliže jednog drugog mjesta u kojem danas više nema stanovnika – sela Dolova (Dolovo). Nije to jedino napušteno selo na području Dobrinja. Napuštena su i sela Šugare i Gračišće.
Prije nego što smo se uputili u potragu za mlinom, svratili smo i do Dolova.
Dolovo se nalazi na južnoj strani Dobrinja, u blizini Krasa. Ime mu dolazi od toponima – dol, dolova. Selo se spominje 1780. godine u navedenoj statistici dobrinjske župe, no vjerojatno je starije od te godine. Bilo bi zanimljivo istražiti koliko je Dolovo staro. Te godine su sela Gostinjac i Dolova imali zajedno 128 stanovnika. Godine 1931. Dolova su imala 15 stanovnika, godine 1935. bilo ih je 20, a godine 1970. samo 5. Prema popisu iz 1981. godine u Dolovu više nema stanovnika. U Dolovu su još uvijek vidljivi ostatci kuća, koji dosežu do visine krova. Krenete li dalje ravno putem kroz selo Dolova, doći ćete do Gradeca. Napuštamo Dolovo i krećemo u potragu za mlinom. Do mlina ćete najjednostavnije doći krenete li biciklističkom stazom 22, koja je označena na terenu. Prvo što smo uz put vidjeli je zdenac u kojem ima vode.
Iako se mlin ne nalazi u turističkoj ponudi i vrlo malo ljudi zna za njega, kao i za onaj ispod Dobrinja, željeli smo svima koji požele obići mlin, olakšati pronalazak puta do njega. Da bi se bilo koji lokalitet popularizirao i turistički iskoristio potrebno je za početak očistiti put do njega. Pokušati ćemo pronaći stari put koji je vodio baš do mlina. Ostatci nekog puta vidljivi su u blizini mlina. Za sve koji žele obići mlin, na dijelu biciklističke staze 22 postavili smo oznaku od kamenja gdje se mora skrenuti lijevo i uputiti se niz brdo po starom putu koji vodi prema mlinu. Osim par oznaka na terenu koje smo postavili, kako bi se mlin lakše pronašao, snimili smo i put kojim smo se kretali, te smo ga označili na Google mapi. Nakon drugog obilaska put je puno uočljiviji, jer smo uklonili grane koje su se nalazile na njemu.
Kod ove oznake skrenuti lijevo sa biciklističke staze 22 na stari put
Stari put prema mlinu
Starim putem spuštate se prema potoku, a taj usječeni put u teren vas sam navodi prema slijedećem mjestu gdje morate skrenuti desno na puteljak koji će vas dovesti do betonske kućice. Mjesto gdje morate skrenuti desno na puteljak (dok ne pokušamo odrediti trasu starog puta prema mlinu) je kod dva uspravna kamena. Moguće je da je stari put nastavljao ravno, te negdje skrenuo udesno prema mlinu. Trebati će proći dalje putem te vidjeti kuda on vodi.
Kod uspravnih kamena skrenuti desno na puteljak
Puteljak na koji ste skrenuli dovest će vas do betonske kućice, a od nje se trebate lijevo spuštati kako bi došli do mlina. U blizini betonske kućice uočili smo dosta suhozida. Jedan od podzida izgleda kao podzid nekog starog puta.
Vidljivi ostatci podzida nekog starog puta i puta?
Okoliš mlina je dosta zarastao, te treba dosta vremena kako bi se kompletan pregledao. Obilazeći mlin i njegov okoliš pokušali smo “rekonstruirati” što vidimo na terenu. Prvo što smo uočili uspoređujući mlin na Rakoviku sa mlinom koji se nalazi ispod Dobrinja, je da je vidljivo puno više ljudskih intervencija u prostoru kako bi mlin funkcionirao. Mlin ispod Dobrinja smješten je uz glavni tok potoka, mlinsko kolo pokretao je potok, dok je mlinsko kolo mlina na Rakoviku pokretao slap iza mlina.
Položaj mlina i mlinskog kola kod mlina ispod Dobrinja
Položaj mlina i mlinskog kola na Rakoviku
Vidljivi ostatci od struganja mlinskog kola po kamenu
Prije mlina nalaze se i dvije akumulacije pomoću kojih se regulirala snaga vode koja je dolazila i slobodnim padom padala na mlinsko kolo. Vidljive su i prokopani prolazi za vodu gdje se vjerojatno nalazile ustava koja omogućava kontrolirano propuštanje vode.
Probijen nasip, gdje se vjerojatno nalazila ustava
Kanali za vodu
Mlin je prislonjen na prirodnu stijenu. U unutrašnjosti mlina nalazi se i jedan mlinski kamen, kao i pretpostavljamo postolje gdje je kamenje stajalo.
Mlinski kamen
Ulaz u mlin
S ciljem promoviranja mlinova i njihovih proizvoda, projektu U potrazi za frankopanskim posjedima su se priključili Ljiljana Frankić – Plazibat i Tomislav Beronić, koji su pokrenuli priču o Frankopanskom kruhu na osnovu Zbirke frankopanskih priča o kruhu autora Tomislava Beronića. Taj je kruh poseban, pripremljen prema posebnom „tajnom“ receptu koji se kroz obitelj prenosi ženskom linijom. Njega kneginja predaje svojoj snahi, a nova pripadnica obitelji Frankopan time preuzima i svoje dužnosti spremanja i ukrašavanja kruha. Upravo taj kruh imali smo priliku probati na radnom sastanku u OPG-u Magriž, kojeg su pripremile spretne ruke pekarice Ljiljane Frankić – Plazibat. U dva sata koliko je trajao sastanak dogovorili smo suradnju oko Frankopanskog kruha, ali i drugih promotivnih aktivnosti vezanih za knezove krčke Frankopane. Zahvaljujemo se knezu Mikuli IV. i domaćinima kušaonici sira OPG Magriž.
